Room to Move

-Jeste li dobro? -Da.

-Je li vam ovo prvo dijete? -Da.

Dobro.

Ovo su djetetovi otkucaji srca.

Ovo je djetetov abdomen.

Ovdje je desni bubreg,

lijevi bubreg,

kralježnica,

trtica, lumbalni dio kralježnice,

leđa, rame, lakat.

Dijete ima puno osobnog prostora.

OSOBNI PROSTOR

Ovo je djetetova glava.

Ovo je obris lubanje, gledane odozgo.

Ovako izgleda mozak.

Anatomija je normalna. Dijete je dobre veličine.

Želudac, kralježnica, mokraćni mjehur, bubrezi, srce.

Koliko vidim, dijete se normalno razvija.

NORMALNO

ŠTO JE NORMALNO?

ŠTO SE SMATRA TIPIČNIM ILI NORMALNIM?

NEURODIVERGENTAN - PRIDJEV KOJI SE RAZLIKUJE U NEUROLOŠKOJ FUNKCIJI

OD ONOGA ŠTO SE SMATRA TIPIČNIM ILI NORMALNIM.

33 GODINE POSLIJE

Bok, ljudi!

Zdravo.

Imamo malo vremena pa…

Mnogi će od vas uskoro diplomirati.

U svijetu vas čeka puno nepoznanica.

Sad imate potrebu svugdje tražiti savjete.

Morate sve proučiti da odlučite što ćete dalje.

Samo vas želim podsjetiti na to da ste vi unutra.

Okrenite se sebi i vjerujte u sebe

jer se u vama krije više odgovora nego što mislite.

Bojim se.

Nisam znala da će biti ovako teško…

što sam sve to doznala o sebi.

OSOBNI PROSTOR

Želiš li me nešto pitati?

Da.

Ali u nekom sam trenutku shvatila

da je opasno biti znatiželjan i postavljati pitanja.

Deset i jedan…

Ljudi moraju shvatiti

da neki drukčije doživljavaju svijet.

No taj je fantastičan pogled na svijet divan.

Da mi oduzmu ples, ne bih više znala tko sam.

Ali zato ovo sve mijenja.

Reci mi više o tome.

Nešto se promijeni kad potvrdiš

i definiraš iskustva i osjećaje koje oduvijek imaš.

Onda to postane puno stvarnije.

Uvijek mi se činilo da nešto nije kako treba.

Sad mi se sve čini drukčije.

Tri su područja s poteškoćama.

Prvo, komunikacija. Drugo, socijalizacija.

Treće, repetitivno i stereotipno ponašanje.

Imaš sva tri pokazatelja.

Moram to vidjeti tijekom vremena u tvom dosadašnjem životu i ranom razvoju.

Čovjekova osobnost ima neurobiološku podlogu,

koja se formira u ranom djetinjstvu i zadržava se do kraja života.

Ispunjavaš kriterije za poremećaj iz spektra autizma.

Poremećaj iz spektra autizma složen je neurorazvojni poremećaj

koji uključuje trajne poteškoće u socijalnoj interakciji,

govoru i neverbalnoj komunikaciji te restriktivno ili repetitivno ponašanje.

Dijagnoza poremećaja iz spektra autizma obično se postavlja u ranom djetinjstvu.

Učinak i simptomi poremećaja kod svakoga se drukčije manifestiraju.

Želiš li me nešto pitati?

Trebaš li što?

Samo osjećam…

Osjećam olakšanje, na neki način.

Ne mogu ni zamisliti.

Danas sam službeno dobila dijagnozu.

„Prvi stupanj poremećaja iz spektra autizma. Treba potporu.”

JENNIN MUŽ/PRODUCENT

Spakiraj se.

Da se spakiram?

-Da. -Kamo idem?

Na putovanje.

Zaboravljam da ne voliš metafore.

To uopće nisam shvatila.

Javilo mi se puno osjećaja…

Čudno, kao da nemam povjerenja u svoj um i svoje misli.

Kao da…

Kad čitam o osobinama

nekoga s poremećajem iz spektra autizma prvog stupnja,

čini mi se da čitam o svom životu.

Sve mi je jasno i mogu se itekako poistovjetiti s tim.

No već u idućem trenutku imam osjećaj da sam to umislila, da nije stvarno

ili da samo tražim brzo rješenje.

Čudno je, natežem se sama sa sobom.

Ali danas sam službeno dobila dijagnozu.

Osjetila sam da mogu odahnuti

i upoznati sebe.

Mislim da nikad nisam zapravo imala

mogućnost ili priliku za to.

S jedne strane, to me opterećuje, ali s druge ipak…

obećava.

Zahvalna sam

što imam priliku iskusiti ovo.

Zašto se onda bojiš?

Sudjelovanje u dokumentarcu za mene je najgora noćna mora.

Moram komunicirati s nekim

na tako osobnoj razini…

Vjerujem Alexu, ali ne volim kad radim nešto u što se ne razumijem.

Ali znaš odgovor.

Jer nekoć nisi znala raditi sve ovo što danas znaš.

Kako si uspjela prevladati strah u tim trenucima?

Ne znam gdje sam. Što se događa?

-Drago mi je. -Također.

-Ovo je Ian. -Bok, Iane. Ja sam Alex.

Smatram da ispravno postupam.

Zato ću to učiniti.

Ovo je James.

-Vidi ti to. -Kakav pogled!

-Pravi frajer. -Da.

I legenda osobno.

-Ta slika… -Moj prvi nastup.

-A tek ruka… -Znam.

-Smijem li ti staviti mikrofon? -Da.

Ovo mi je stresno i zato što ne znam kako se snima dokumentarac,

kako ti radiš…

-I ti snimaš mene. -Da, snimam.

Pokušavam snimiti nju, njezin svakodnevni život.

I odlično ide.

Čudno je zato što nitko koga sretnem ne zna za ovo.

A usto još razmišljam i o snimanju pa…

Ovo je ludo.

Sve je…

Svaki je dan novo iskustvo.

Poludjet ćeš.

Vidi ti to!

Toliko sam hrabra

da samo radi plesa radim nešto

što ne bih mogla raditi samo kao ja, Jenn.

-Poput ovoga što sad radimo. -I ja.

To vrijedi za puno toga u mom životu.

To je u srži svake interakcije,

svake prilike i svakog posla.

Mislim: „Ne želim to raditi.”

Odmah me obuzme tjeskoba.

Ali ipak to učinim.

I ja sam takav.

Ovaj je projekt drukčiji.

Iskreno, još ga nisam definirao.

Okosnica je moje karijere prikaz reakcije publike na nastup.

No oduvijek želim istražiti

što nastup pruža samom umjetniku.

Razumijem.

Tako sam došao do psihoterapije pokretom.

To je samo učena formulacija koja znači

„komunikacija plesom kad riječi nisu dovoljne”.

-Slažem se. -S time se suočavam.

PRIJE ŠEST GODINA

-Tebe sam se prve sjetio. -Naravno.

Znam da je prošlo šest godina, ali javio sam ti se

jer pratim tvoju karijeru otkako smo snimili onaj spot.

Mislim da je sudbina što sam ti se nakon toliko godina javio

baš onaj dan kad si dobila dijagnozu.

Još ne mogu vjerovati. Bizarno je.

Večer prije doputovao sam iz L. A.-a.

Sutra je trebala ići liječniku. A onda je stigla e-poruka.

-Da. -Na konzultacijama je bilo nevjerojatno.

Što te privuklo izvedbenim umjetnostima i plesu?

Prije sam na to pitanje odgovarala…

da sam jednostavno osjetila poziv

i zaljubila se u to.

Osjećam da je to moja svrha

i da se time trebam baviti u životu.

To je moj talent.

Tako se povezujem s ljudima.

Tako mogu pomoći ljudima.

Ali uvijek sam imala osjećaj

da me nešto vodi prema takvom životu.

I dalje donekle imam taj osjećaj.

Ali mislim da sam zapravo

postala opsjednuta plesom, možda samo zato što sam autistična.

To mi je pomagalo,

a tek sad otkrivam kako točno.

Dobro. Vidjet ćemo kako će se to razvijati.

Možemo početi polako, tako da te pratim.

-Dobro. -Vidjet ćemo hoće li se to razviti.

Počnimo.

DOBRO DOŠLI U STUDIO RIPLEY-GRIER

PLESNI CENTAR GIBNEY

ŠKOLA MARTHE GRAHAM

Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest…

I jedan, dva…

Bravo, Barry!

Pet, šest…

To!

Da, raširi se.

Imate puno prostora.

Tako.

Pogled naprijed. Da vas vidim.

U početku mi je ples bio najvažniji.

Ali već godinama…

Otvarate se poput cvijeta.

…to za mene više nije terapija.

U jednom trenutku ples me počeo iscrpljivati više nego što me ispunjavao.