My Father's Violin (Babamın Kemanı)

NETFLIX PREDSTAVLJA

Sviraj!

Zaplješćite glazbenicima

i stavite napojnice u šešir!

Hvala, gospođo!

Zaplješćite glazbenicima i stavite napojnice u šešir!

-Bježite! -Dođite ovamo!

-Što se događa? -Dođite! Nemojte bježati!

Kćeri draga, nahranila si psa, a ti ćeš ostati gladna.

Tata, pusti jadne životinje na miru.

-Jesi li dobro, tata? -Jesam.

Zapela mi je riblja kost.

Tata?

Da, zlato?

Zašto nas uvijek tjeraju?

Zato što se boje.

Koga? Nas?

Ne, oni se boje sami sebe.

Boje se shvatiti da su i oni dio iste te glazbe.

Kako to misliš?

Slušaj.

Vidi njih.

Vidiš?

Svatko ima svoju melodiju.

Samo trebaš znati slušati.

Žao mi je, maestro.

Kad si dio cjeline, ne smiješ zabrljati.

Vježbamo već tjednima. Stalno sviramo jednu te istu skladbu.

Jako mi je žao.

Sin mi je bolestan.

U bolnici je s tatom.

Razmišljala sam o njima. Oprostite.

-Obitelj ti je uvijek na prvom mjestu? -Da, maestro. Obitelj mi je najvažnija.

Dobro.

Onda budi s obitelji. Nije ti mjesto u orkestru.

Da. Nastavimo.

Sviraj!

Zaboga, Ali Rıza. Otpast će nam noge.

I vidi me, imam osip. Hodam kao svježe obrezani dječak.

-Želim vam laku noć. -Laku noć.

Laku noć.

-Možeš otvoriti vrata? -Da.

Dobro.

Što se događa? Tako si me rano probudila.

Tata?

Kako si ovo dobio?

Za vrijeme erupcije vulkana.

Pao sam u vulkan dok sam spašavao ljude.

Ne laži, tata!

Tvoj me stric izvukao.

Za ranu na glavi rekao si da te udario avion.

Ostao mi je ožiljak od krila, vidiš?

A ovo?

Napali su me lavovi.

Nema šanse. U našoj četvrti?

U četvrti su prije živjeli lavovi. Otjerali smo ih tvoj stric i ja.

Gdje je sad moj stric?

Kako tako rano ujutro imaš toliko pitanja?

Što se to osjeti?

Menemen!

Ajme, vidi koliko hrane.

Draga moja, tko će pojesti ovoliko menemena?

Buco puno jede. On nikad nije sit.

-Uglavnom, idem po dečke. -Može.

-Nemoj početi jesti dok ne dođemo. -Dobro.

Hej!

SLAVNI VIRTUOZ VEČERAS ODRŽAVA KONCERT

Kvragu, Ali Rıza. Slamaš nam srca svojom jeb…

Svojom vražjom glazbom.

-Ovamo, g. Mahire. -Možete li pogledati i ovamo?

Hvala vam. Dovoljno je, zar ne?

Bravo, Mehmete Mahire. Bila je ovo odlična noć.

Ulrich Mertin bit će u mom uredu sljedećeg tjedna.

-Hoćeš li nam se pridružiti? -Može.

Koncert je gotovo rasprodan. Bit će to odlična noć.

-Vidjet ćemo. -Ovo je moja žena Merve. Znate se?

-Imam loše pamćenje. -Očito. Upoznajemo se već treći put.

-Jesi li upoznala gđu Sunu? -Da, naravno.

Razgovaramo o njegovu koncertu s Ulrichom Mertinom.

On je poznati virtuoz iz Berlina.

Sigurno vam je čast što ćete svirati njegove skladbe.

Da, naravno. Jest.

Ali počet ćemo s mojom skladbom.

-To nije bio dogovor. -Znaš da volim iznenađenja.

Sretnica ste, gđo Suna. Vaš je muž jedinstveni talent.

Ja sam sretnik. Bio bih nitko i ništa bez svoje žene.

Pa…

-Živjeli. -Živjeli.

I ja sam se iznenadila.

Rekao si da imaš skladbu.

Jedva je čekam poslušati.

-Nešto mi se motalo po glavi. -Tebi se uvijek nešto mota po glavi.

Uvijek moraš biti najveći i najbolji.

Dragi Mehmete Mahire Kamacı…

Ne sad, Suna.

Idi, ja ću doći.

Ajme.

Velik koncert?

Došao si mi čestitati?

Donio sam ti ovo.

Imao sam istu takvu.

Poderao sam je.

Zadrži je.

Odrastao si.

Ti si ostario.

Pokušao sam ti se javiti, ali…

-Koji je tvoj izgovor? -Nije izgovor.

Italija je daleko.

Ja jedva izađem iz četvrti.

Kako da odem iz zemlje?

Ali napokon si uspio.

Moj je brat sad veliki violinist.

Virtuoz.

Zašto si došao?

Imaš nećakinju. Zove se Özlem.

Ima osam godina.

Prava je sveznalica.

Majka je umrla za vrijeme poroda.

Otada smo nesretni.

Bistra je. Kao što si ti bio kao dijete.

-Svira violinu… -Što radiš?

Nakon 32 godine govoriš o svojoj kćeri kao da ništa nije bilo?

„Isti ste. Jako ti je slična.“

Onda se nadam da nećeš i nju ukrcati u brod i pobjeći.

-Nisam pobjegao. -Jesi, Ali Rıza.

Sve sam postigao sam.

I zato,

nemoj mi godinama poslije govoriti o obitelji.

Mehmete!

Umirem.

Doktori mi kažu…

da se hitno odem liječiti.

I da živim koliko ide.

Ne bojim se smrti.

Ali Özlem…

Ona neće imati nikoga kad umrem.

Osim svog strica.

Za mene si davno umro.

Ja nemam ni brata ni nećakinju.

Suna?

Vidio sam Alija Rızu.

Koga?

Svog brata.

Svog starijeg brata.

I zove se Ali Rıza.

I ja sam to tek sad doznala.

Cijeli se promijenio.

Samo su mu oči iste.

Vjerojatno i rane.

Gledao me kao onog dana.

Kao kad me napustio.

Tiho!

Ljudi spavaju. Stišajte se.

Opa, Kauboj je progovorio. Dobro, šerife, stišat ćemo se.

Shvatili smo, ti paziš na mir u četvrti.

-Daj se bar jednom nemoj napiti. -A što ako se napijem?

Što je?

Ali Rıza?

-Jesi li dobro? -Da, dobro sam. Bez brige.

Nisi dobro, iskašljat ćeš pluća. Daj da ti pridržim violinu.

-Nazdravlje. -Sve u redu?

-Jesi li dobro, tata? -Da.

Tata, ide ti krv iz usta!

Ali Rıza!

Što gledate? Zovite taksi!

-Hej. -Nemoj plakati, dušo.

Halo? Čekamo. Da, čekamo na ulici.

Dođite brzo!

-Tata! -Dobro.

Nećeš umrijeti, zar ne?

Hajde, brže!

Da, čekamo na ulici.

Neću umrijeti, dušo.

Uvijek ću biti uz tebe.

Svaki put kad ti udahneš,

i ja ću udahnuti.

Svaki put kad vjetar zapuše,

pogladit ću te po kosi.

Svaki put kad padne kiša, poljubit ću te u obraz.

Svaki put kad dodirneš tlo, primit ću te za ruku.

A svaki put kad zasviraš violinu,

naslonit ću glavu na tvoje rame.

Uvijek ću te slušati.

Slušat ću te svaki put kad budeš svirala violinu.

Razgovaraj sa mnom.

Nikad nemoj zašutjeti. Uvijek ću biti uz tebe.

SOCIJALNA SLUŽBA, AGENCIJA ZA SKRB O DJECI

Za to vrijeme mora biti u dječjem domu.

Zasad možete posjetiti Özlem samo u vrijeme posjeta.

-Kauboju? -Eto!

Stigla je i Mrkvica.

Dođi, Özlem.

Özlem, gđa İnci je došla…

Došla je…

Ona…

Došla sam te odvesti, Özlem.

-Niste to trebali tako reći. -Da.

-Kamo? -U tvoj novi dom.

Ne želim novi dom.

Ovo je moj dom. Ostat ću ovdje.