Love Is Blind: Sweden (Love is Blind: Sverige)

GLEDALI STE

- Toliko dugo smo bili ozbiljni. - Znam.

- Ovako smo se povezali na početku. - Da.

- Prvi nam je spoj bio samo smijeh. - Da.

Usredotoči se na cilj.

A ona je stvarno prva klasa, ako mene pitate.

Ti si veliki kršćanin, ja nisam.

Uvijek kaže „veliki”. Ili jesi kršćanin ili nisi.

Da si upoznala ateista, ne bi tako propitivala njegove vrijednosti.

Nije da nemaš dobre vrijednosti, nego dijelimo li iste?

Stalno se premišljam.

Evo je.

I stvarno je teško.

To je naša zaručnička zabava, a ideš tamo s osjećajem nesigurnosti.

Udaljavaš se od mene. Ne razumijem što radiš.

Mogu li dobiti svoj mobitel? I ključ? Hvala i doviđenja.

Neugodan je osjećaj. Ideš od sto do…

nula.

Mnogo razmišljam o tome što će drugi ljudi misliti o našoj vezi.

Vidim da je Aron dobar dečko.

Nećeš naći boljeg.

- Osjećam to. - Da. Stvarno?

Nisam mislila da ću se tako osjećati. Opsjednuta sam.

Dobar je osjećaj, zar ne?

Ali moje rutine i život sada su u Jönköpingu.

Premišljaš se oko preseljenja?

Odluka je donesena vrlo brzo.

Posvađali smo se.

I rekla sam: „Daniele, znaš da me izluđuješ.”

I sve je snimio na svom telefonu.

Što?

- Daniel kaže da si ti počela snimati. - Ne. Rekla sam:

„Trebala bih ovo snimiti da čuješ kako zvučiš sada.”

- Rekoh da ću i ja snimati. - Rekao si to nakon sat vremena.

Ona je prva spomenula.

Sada izgleda kao da si ti izgradila zidove.

Molim te, opusti se.

Želim da se vjenčamo,

ali to što se stara vještica i ja ne slažemo druga je priča.

Johanna je tvrd orah. Radije bih opet služio vojsku.

Ovo je mnogo teže. Vojska je bila opuštena.

Bok. Nisam znao da si ovdje.

Radije bi opet služio vojsku nego bio sa mnom?

Ne, radije bih vojni rok nego ovaj eksperiment.

I iskren sam u tome.

Ali to što si ti dio dogovora, čini to vrijednim.

Mislim da je večeras bilo lijepo.

Bilo je sjajno. Neću sjediti ovdje tražeći mane.

Ali ako želiš spomenuti stvari koje smatram nepotrebnima…

Kao ono sa snimanjem, na primjer. Mislim da je to bilo nepotrebno.

Shvaćaš li da su me Ronja i Angelica odvele u stranu

i rekle: „Činjenica da snimate jedno drugo šokirala nas je.”

Rekao sam: „Zanimljivo, jer smo rekli da to ovdje nećemo spominjati.”

Samo želim biti iskrena u svemu.

Onda sam im rekao da si ti meni rekla: „Treba snimiti ovaj razgovor.”

Rekla sam da ga trebamo snimiti jer se stalno vrtimo u krug.

- Ali ti si to prva predložila. - Ali nikad te ne bih snimila bez pitanja.

Onda sam rekao da sam snimao, i čula si…

Nisi. Snimao si me sat vremena, pa rekao da si snimao.

- Jer si rekla da si me snimila. - Nisam to učinila.

Rekao sam: „Kad je ona spomenula…

Nisam znao da se možete snimati međusobno.

Ona je to prva spomenula.

Rekla je da bismo trebali snimiti što govorimo.”

To si im rekla.

„Budući da se vrtimo u krug, trebamo to snimiti.”

Tako sam rekla. Nikad nisam rekla ništa drugo.

- Možeš snimati koliko želiš. - Ali ne bih.

Ali ti si to spomenula, zar ne?

- Ne bih snimila razgovor. - Ti si to spomenula, zar ne?

- Opet se vrtimo u krug. - Ali tko je predložio da snimimo razgovor?

Rekla sam da trebamo snimiti razgovor. Točno.

Ali to ne znači da trebaš snimati tu osobu.

Stvar je u tome da si ti to spomenula meni

i htjela snimiti razgovor sa mnom.

Pa sam ga ja snimio, da imamo istu snimku razgovora.

Razgovor nije vodio nikamo, tako da nije bio poseban razgovor.

Ali danas od toga praviti veliku stvar…

I drago mi je što su me Ronja i Angelica odvele u stranu i rekle:

„Snimio si razgovor.” Rekoh: „Ona je to spomenula.”

„Nikad to neće priznati”, rekle su. „To nije Johanna koju poznajemo.”

Onda se pojaviš i priznaš da si ti spomenula

snimanje razgovora. Nisam ja.

To je bilo lijepo od tebe, i jako sam ti zahvalan

jer si se stvarno zauzela za to.

Jer su rekle: „Mislile smo da si psiho koji snima razgovore.”

Ne, nikad ne bih to učinio.

Ali me najmanje zanima činjenica da sam u pravu.

I neću te optužiti ni za što,

tražiti pogreške ili tko je što rekao ili tko je rekao „snimi” a tko nije.

Oboje smo bili otvoreni glede snimanja. Nije velika stvar.

Budući da smo oboje bili otvoreni… „Snimam.”

„Ja isto. Evo snimke.”

Za tebe i mene to nije velika stvar.

Mislim da tu trebamo završiti.

Trebamo završiti u ljubavi, dušo.

Imamo vrlo različita mišljenja i stavove o stvarima.

Ali dušo…

Zaljubljujem se u tebe. Stvarno je teško.

Da.

Ne osjećaš isto?

Što osjećaš?

Osjećam da se opet vrtimo u krug.

Koji krug, dušo? Samo želim dobre stvari za tebe.

Zapravo bih željela posjetiti mamu.

Ali se ne svađamo? Ti i ja trebamo… Mislim, prestani sada.

Johanna?

Dušo, dođi ovamo.

Bok, kako si?

Što radiš sada?

Ne, bio je to slučajni poziv iz džepa, ali…

Stalno je nešto. Sve se shvaća tako ozbiljno.

Da…

Ne, ne mislim tako. Ne doživljavam to tako. Nije zloća.

ŠVEDSKA

Što misliš o zabavi?

- Moraš li? - Ne.

- Ne? - Ne.

Ne?

- Bilo je jako lijepo vidjeti sve. - Da.

Daniel i Johanna djeluju kao da…

Ne znam, čini mi se da su oni… Mislim da su tvrd orah.

Da, totalno.

Ali lako je zaboraviti da se poznajemo tek mjesec dana.

Nikad nisam bila u vezi u kojoj, nakon samo mjesec dana,

znaš kako se ponašati u svađi, kako komunicirati…

- Točno. - Ne znam.

Mislim da smo ti i ja daleko dogurali,

- ali mislim da nas čeka mnogo toga. - Da.

Razgovarali smo o tome i rekao si da se seliš.

- Da. - Dobro.

- Nadam se. - Ne, ali…

- Što? - Kako misliš „nadam se”?

Moram dobiti posao.

- Naravno, ali ti si doktor. - Da.

Ne možeš li biti doktor bilo gdje?

Mogu, ali bavim se nečim specifičnim.

Da, ali mislim…

Ne mogu se tek tako preseliti i raditi nešto što ne želim.

Ali, možeš li zamisliti da prihvatiš posao koji nije…

- baš ono što želiš raditi? - Bez obzira…

na to što budem radio, bit će to drugačiji posao.

- Ovdje neću imati iste prilike. - Ne.

Ali još nisam dobio posao. Ne znam kada ću.

Ali iz tvoje perspektive, je li to za par mjeseci, šest mjeseci, godinu?

Što je prije moguće.

- A to je… - Nisam dobio posao, pa ne znam.

- Ne… - Ali što je prije moguće.

Nemam nikakvu želju godinama biti u vezi na daljinu.

- Ne, to je lijepo. - To želiš čuti?

- Mislim da to želim čuti. - Ali ne možeš li to jednostavno pitati?

Zašto to jednostavno ne kažeš?

Pitaš me kad ću se preseliti, ne znam.

Da, ali ipak moraš imati neki cilj, zar ne?

Ali molim te, moram naći posao.

I završiti specijalizaciju. Nisam siguran da ću završiti u kolovozu.

- Ne? Ni to još nije gotovo? - Ne, ali moram sve dovršiti.

Rekao si da završavaš u kolovozu.

Sad imam osjećaj da si to malo uljepšao.

Mislim da nisam.

- Jesi. - Zašto?

„Što je prije moguće” za mene znači, ako završiš specijalizaciju u kolovozu,

onda bi to bio rujan.

- To neće ići. - Zašto ne?

Imam otkazni rok od tri mjeseca.

- Dobro, to nisam znala. - Svi imaju tri mjeseca otkaznog roka.

Dakle, rujan, listopad, studeni?

I moram dobiti posao.

Rekla si mi da nema pritiska.

- Ali otišlo je od kolovoza do veljače. - Nikad se nije radilo o kolovozu.

Ne, ali ja ti trebam reći „da” pred oltarom.

Zato bih voljela znati kad misliš da možemo živjeti zajedno kao par.

Ne mislim da je idealno vjenčati se, a onda godinu dana živjeti na daljinu.

Ne, nisam baš oduševljena. Stvarno nisam.

Ti nisi ta koja…

- Nisam ta koja što? - Koja okreće cijeli život naglavačke.

- Ne. - Ne.

Onda…

Da.

- Što si mislila o večeri? - Bilo je baš zanimljivo.

Bilo je lijepo vidjeti Ibbea i Annie.

Divan par.

- Da, to se činilo ispravno od… - Prvog dana.

Rekli su i: „Reći ćemo ‘da’ pred oltarom.”

- To su rekli? - Da.

- Ili je Annie to rekla. - Da.

Što je Ibbe rekao?

Nisam ga to pitao, ali sigurno će reći „da”.

- Spremni su. Gotova stvar. - Da.

Ali kako je bilo upoznati Dannette?

Bilo je malo čudno.

Slavimo zaruke, a onda izađu i kažu:

„Mogli ste par biti ti i Dannette.”

Da. Razumijem to, ali moj fokus je sto posto na onome što mi imamo.

Ne mogu se fokusirati na ono što je moglo biti.

Ne. Pa, možeš, ali ne želiš.

Više ni ne razmišljam o tome. Nije mi važno.

Sada ispred sebe imam ženu

do koje mi je stvarno stalo i želim vidjeti kamo to vodi.

Nisi li imao sjećaj da bi s njom put bio lakši?