Prvních 200 řádků.
Budim se u svjetlosti
Novog sjajnog dana
Zahvaljujem se mjesecu
Što mi pokazuje put
Nema boljeg poklona za dušu
Od svakog udaha koji udišem
Dobri duhovi
čujte danas moj glas
Dobrodošla čarolijo
Dobrodošli slatki zraci sunca
Ljubav nije tajna
Pogledaj oko sebe
Dobrodošao u ovaj dan
-Hua. -Pazi! Ide za nama!
-Moraš nam pomoći! -Moraš nam pomoći!
Prekasno. Evo je dolazi.
Rekoh ti da to nije los! -Tako mi je izgledala otraga.
-Što je ušlo u vas dvoje? -Pa došlo je ono vrijeme.
-Proljetna groznica! -Proljetna što?
-Znaš. Ptice... -Da i pčele...
I losice. Ako znaš što mislim pod "losice"?
Da, ne gledaj sada, ali tvoja djevojka se vraća.
Bogca mu!
Dobrodošla čarolijo
Dobrodošli slatki zraci sunca
Ljubav nije tajna
Pogledaj oko sebe
Dobrodošao u ovaj dan
Super! Idemo ponovo!
Hej, Kenai!
-Hej, Tag! -Kuda tako žurite?
-U Krouberi Ridz. -Dobit ćemo novce.
Tamo ima malina, kupina i bobica...
jagoda, borovnica, drenjina...
Hej, hej polako. To je puno bobica.
Da ima ih puno.
Tag!
Volio bih, mali Kodo, ali ne mogu jer me čekaju djevojke.
Ma kome su potrebne djevojke?
Mi smo dve skitnice koje idu tundrom.
Tako je. Kenai i Koda. Nitko nam drugi ne treba.
Ok, ali ne možeš pobjeći od ljubavi. -Tag!
Baš te zna pratiti.
Hej, Huna! Danas izgledaš lijepo .
Jesi li vidio Tagovo lice? "Ne mogu jer me čekaju djevojke".
U redu. A da se sad malo odmorimo? -Odmorimo?
Hibernirali smo 6 mjeseci. Kome je potreban odmor?
Kome treba odmor? Dvojici medvjeda koji idu za Krouberi Ridž.
Prvi ćemo zaraditi na bobicama, jel" tako?
Da, možeš se kladiti. Ako obećaš da ćeš spavati.
Ok... Ok... Ok...
Znam da svi medvjedi vole bobice, ali ih i ja volim.
Laku noć, Koda.
Voliš li bobice ili ih obožavaš? -Laku noć, Koda.
- Nita! -Kenai!
Da!
-Utrkivat ćemo se do vodopada Hokani! -Čekaj!
Evo me, polazim!
Nita!
Ovamo.
Uvijek ćemo biti najbolji prijatelji.
Nita! Vrijeme je da pođemo!
Zbogom, Kenai.
Vidimo se!
Zbogom, Nita!
Zbogom, Nita!
Zbogom, Nita!
Pa tko je Nita?
-Što? -Znaš li da si pričao u snu?
Govorio si: Nita! Nita!
-Pa tko je Nita? -To je djevojka koju sam poznavao.
-Što se desilo sa njom? -Ne znam.
Mislim da je odrasla.
Ovdje je ! Ovdje je!
-Mladoženja je ovdje! -Požuri. Pripremimo se.
Požuri! Želim ga vidjeti. Želim vidjeti Atka.
Nita, on je ovdje.
Oni su ovdje! Spremi se za ceremoniju.
Sigurno je poveo čitavo selo sa sobom.
Pa, dragi moj, ovaj brak je vrlo važan.
Zato smo i došli da vam pomognemo.
Ne, ne. U redu je. Mogu se i sama spremiti.
Hajde. Uzmi vodu.
-Onda ću ti osušiti kosu. -Osušiti? To ne.
Bolje je osušiti ručnikom. -Znaš...
Podići ćemo ti kosu da ti se vide lijepe oči.
Podići? Ne pustit ćemo da uokviri tvoje lijepo lice.
Ne. Podići ćemo je da se bolje vidi.
-Dolje. -Gore.
Nervozna je, mora jesti. Donijet ću malo dimljenog mesa.
Mesa? Na nervozan stomak?
Treba joj korijen bobica s kišnicom.
-Ujutro? Ne. -Ne, ne, u redu sam.
Mislim da ću biti bolje kada se obučem.
-Obučeš? -Imam za tebe što ćeš obući.
Ali ti ne razumiješ. Već sam odabrala.
Tipično za irvase, tanki a ipak elegantni.
Ne, karibu. Perje. Puno ogrlica.
-Ogrlica? Jesi luda? -Irvas za venčanje?
-Bez ogrlica. -Školjke!
-Što je s tobom i školjkama? -Volim školjke.
Hej!
-Mislim da sam gladna. -Donijet ću mesa.
-A ja ću donijeti čaj! -Donestite dosta svega.
Izgledaš lijepo u toj haljini, kao i tvoja mama na dan venčanja.
Hvala tata. Želim nositi nešto njeno na današnji dan.
To mi puno znači. Mama bi bila ponosna na tebe.
Voljela bih da je ovdje. -Ona i je ovdje.
Tu.
Kada nekoga voliš,...
on ostaje zauvijek u tvom srcu.
Jesi li spremna upoznati Atka?
Dobri duhovi, skupili smo se ovdje da spojimo ovo dvoje u jedno.
Molimo se da vas ovo zadovoljava.
Nita!
Duhovi pokušavaju nam nešto reći. -To mora biti znak.
Ne razumijem! Kako se to moglo dogoditi?
Seljani kažu da je to znak.
Seljani? Što oni znaju o tome?
Želiš li savjet seljana ili profesionalca?
Ne, definitivno savjet profesionalca.
Kažu da si ti najpametniji šaman svih plemena.
Šamanka! U redu?
"Pametan" i "muškarac" ne idu zajedno.
Da pređemo na posao. Dakle led je pukao ispod tebe, točno?
Da se nisi udebljala? Kaži mi kao žena ženi.
-Ne, težina mi je ista. -E, pa baš ti zavidim na tome.
Ovako ćemo. Zašto ne bismo pitali duhove, u redu?
-Da? -Što kažu?
Ne prekidaj! Nije sve o tebi!
Kažu...
Ne možeš da se udaš za Ka-Ka!
-Atka. -Kako god! Poanta je...
da već imaš svog pravog izabranika.
-Izabranika? Koga? -Onog tko ti je dao ovo.
Pogledaj sliku. Ovo je tako jasno.
-Kenai? -Dječak medvjed?
-Ne, ne. Bili smo samo djeca. -Čula sam to i prije.
Mora biti još nešto ispod toga.
Ispod? Ne možeš ispraviti već učinjeno.
Gotovo je, završen slučaj. Nema više priče.
Postoji jedan način.
Moraš ići i pojesti bika.
-Što? -Čekaj! Žao mi je.
To je ravnodnevnica.
Jel" ti ovo mjesto išta znači? -Hokani vodopadi?
Tamo mi je Kenai dao amajliju.
Moraš ići tamo.
U veče ravnodnevnice, kada se smjenjuju zima i proljeće...
moraš spaliti amajliju i povezati se s precima.
Možda bi bilo dobro da ovo zapišeš.
Ravnodnevnica je za 3 dana. Moram krenuti.
S osobom koja ti je dala amajliju.
Kenai? Ali on je medvjed.
-Da? -Znaš... Medvjed?
Znam što je medvjed i savjetujem da ga potražiš u šumi.
Pa i da ga nađem kako da s njim pričam?
Kako da s njim pričaš?
Ne boj se, to je ovdje.
Nije to to. Hajde pokušaj ponovo.
Ne znam što je to bilo. Još jednom.
A mamut je stajao tamo i sve je gledao. Rekao sam Bakiju...
sljedeći put kada hoćeš kihnuti, izvadi prvo iz usta lješnjake.
Tada sam se počeo smijati tako jako, da mi je znaš što izletelo iz nosa?
-Koda, kad smo već kod hrane... -Znam što misliš.
Ogladnio sam od ove šetnje.
Hej, pazi!
Hajde, makni se mali. Sada ću ti pokazati kako se kopa.
Sada je lako, naravno! Kada sam ti ja započeo.
Pogodak! Sve korijenje koje možeš pojesti!
Znao sam da ga ima. -Stvarno si znao?
Što da ti kažem? Imam ubilački instinkt.
Da, tako je.
Hej, gledaj. Da li je to krumpir? -Sagni se!
Što je to?
Brzo! Sakrij se ovdje!
Nita?
Pazi! Ne Nita! To sam ja, Kenai!
Kenai?
To si stvarno ti? -Da, ja sam.
Čula sam da si medvjed...
ali nisam znala da toliko ličiš na medvjeda.
Pogledaj sebe. Baš si se promijenila.
Čekaj malo. Možeš pričati. Mislim, razumiješ me?
Da. Duhovi su to učinili da te mogu razumjeti.
Čekaj malo. Ti si mene tražila? Zašto?
Pa zbog ovoga.
Čuvala si to? Poslije toliko godina.
Duhovi su rekli našoj šamanki da nas je spojila amajlija.
Stvarno?
A sada moramo zajedno otići do vodopada Hokani...
Kao kad smo bili djeca? -i da ga spalimo.
Da ga spalimo. Spalimo? Što?
Nije to ništa. To je samo drangulija.
-Drangulija? -Pa mislim...
Bili smo samo ludi klinci.
Ne mogu se udati dok ga ne uništim.
Čekaj da razmislim o tome.
Oprosti, ne mogu ti pomoći. -Što?
Zabavi se sama spaljivanjem "drangulije".
No comments yet. Be the first to leave one.