Prvních 200 řádků.
Par reèi pre onoga što sledi.
Jedan od najveæih problema za policiju predstavljaju seksualni zloèini,
samo prošle godine u ovakvim zloèinima nastradalo je 31.175 žena.
Sveobuhvatan i odgovarajuæi zakon i dalje ne postoji.
Kroz jedan od ovakvih sluèajeva, isprièaæemo vam prièu...
o muškarcu èiji je neprijatelj bio ceo ženski rod.
prevod i obrada Gaca62
Mene, dušo, trenutno interesuje samo šta æeš ti da radiš?
Za promenu, biæu sreæna.
Na kraju krajeva, nije on jedini na svetu.
Kako ja volim da kažem, more je puno dobrih riba.
Pored toga, veæ mi se i smuèio.
Krajnje je vreme da naðem nekog novog.
Hoæu kuæi! Hoæu kuæi! - Ti bi stalno kuæi.
Pobogu... što ne gledaš gde ideš? Mogao si da povrediš damu.
Idemo... budala.
Drago mi je što ti se svidelo. - Radiš li svaki dan?
Naravno. - I sutra æeš biti tu?
Naravno. Uvek. - Onda, laku noæ.
Laku noæ, Mili.
Vidimo se sutra. - Važi.
Treba mi državni zatvor u Hantsburgu.
Ne. Ne. Ne znam broj.
Uvek popije dva milk-šejka? - Ma, pusti, to je dobro za posao.
Za tvoj posao. Za tvoje glupiranje. - Šta?
Dobro, Sendi, šta je sad? - Samo malo.
Da nemate sitno? - Naravno.
U redu je. - Sendi, ništa nisam uradio.
Ne, nisi još. - Samo sam èekao...
Halo, ovde gdin Edvard Miler. Molim vas dr Džileta.
Jako je hitno.
Molim?
2. nedelje? A koji mu je tamo broj?
Ali, moram da ga naðem. Rekao sam vam, jako je hitno, radi se o životu i...
Slušajte, sigurno negde u blizini postoji telefon.
Zar ne možete... molim vas, možete li mi reæi da li...
U redu. U redu. U redu!
Valjda hoæu. Ali, jako si me razljutio.
Jeste li uspostavili vezu? - Izgleda da nije.
Znaš l koliko sam danas kafa popio? 17 šoljica.
Brazilci bi trebali medalju da mi daju. Šta imamo?
Opekotine II stepena. Èedvik je sa pacijentom.
Ovo je njegova posetnica.
Edvard Brnsajd. Pa, u skladu sa imenom.
Desna ruka, elektrièni šporet.
Da, prijatelju, muškarcima nije mesto pored šporeta.
To je strogo ženski posao. Nisi oženjen?
Ne. - Mnogo toga propuštaš, prijatelju.
Treba da se oženiš. Onda æe žena da ti kuva.
I onda æe ona da se opeèe. I šta se tada dešava?
Dolazi da se isplaèe na tvom ramenu,
onda je ti pomiluješ po glavi, poljubiš je par puta...
Da, to je život. Ne mrdaj tu ruku.
Sutradan traži da se popneš na merdevine i središ orman.
Padneš sa merdevina i polomiš nogu. Ne znam. Igraju se s nama kako hoæe.
Sve u redu. - Upravo završavam.
Moraæete ovo da potpišete, gdine Brnsajd. Možete i levom.
Možeš li da izaðeš na trenutak, Èede? - Naravno.
Jesi li primetio nešto neobièno...
Osim èinjenice da je to namerno uradio, ne.
Misliš da je u pitanju samopovreðivanje?
Da bi dobio takvu opekotinu II stepena,
morao je da drži ruku na ringli, bar nekoliko sekundi.
Naravno da je samopovreðivanje.
Daj mi par minuta, važi?
Gdine Brnsajd, moram nešto da vas pitam.
Jeste li ikad bili u mentalnoj bolnici?
Samo dok sam bio u zatvoru. - U zatvoru?
Na mentalnom odeljenju. Ali su me pustili. - Zašto?
Istekla mi je kazna. Dr Džilet je hteo da me zadrži, ali su me pustili.
Zašto ste bili u zatvoru? - Ja sam...
Udario sam nekoga... jednu devojku.
Zašto? - Ne znam.
Kako se sad oseæate? - Loše. Uopšte se ne oseæam dobro.
Zadržaæete me ovde?
Ne znam. Saèekajte ovde na trenutak, molim vas.
Pa? - Poslaæu ga na sprat.
Jesi li ti lud? - Mnogo manje nego on.
To je veæ 5. ludak u poslednje 2. nedelje kojeg šalješ na sprat.
A gde su sad oni prethodni? - Za to nisam ja kriv.
Slušaj, zaboravi. Samo æe mu navuæi ludaèku košulju, držaæe ga 3 dana,
a onda æe ga vratiti nama. Pored toga, imamo i druga posla.
U redu, momci, stiže cela gužva. Jedan na nosilima. Jedan težak.
Odlièno. Idemo, Èade.
U redu, prijatelju, možeš da ideš.
Malo mesta, druškane. Malo mesta!
Slušajte, zar vam nije èudno da se neko ovako povredi?
Naravno da jeste, ortak. - Nemojte...
Još nisi otišao, Milere? - Samo što nisam.
Nije lako jednom rukom. - Siguran si da možeš da voziš?
Ne brinite, mogu. - Ne brinem ja. Kompanija brine.
I ne zaboravi, ako napraviš neku nesreæu, sam si kriv.
Ko je? - Èistionica.
U redu, Edi.
Zdravo, Edi. - Dobar dan, gðice Dar.
Nadala sam ti se ranije. Samo ih spusti na krevet, kasnije æu ih okaèiti.
Šta si to radio? - Šta?
Povredio si ruku. - Juèe sam igrao bezbol.
Udarila me loptica. - Nisam znala da igraš bezbol.
Svašta ja umem. - Èovek sa 1.000 talenata.
Da. Da, izgleda da je tako. - Nikad nisam upoznala takvog muškarca.
Putujete li negde? - Nigde ako ovo ne spustim.
Stanite, dajte da vam pomognem. - Hvala.
Edi, zlatan si. Samo ga stavi na krevet.
U stvari, sa prijateljem odlazim samo na par dana.
Zato sam se i nadala da æeš doæi ranije, Edi.
Htela sam da te zamolim za jednu uslugu. - Sve što je u mojoj moæi.
Radi se ovoj haljini. Jutros sam je probala da vidim kako mi stoji,
i tada sam primetila ovu fleku. Htela sam da je obuèem za put, Edi.
Šta misliš da li biste mogli malo da požurite i da mi je sutra vratite?
Stvarno ne znam. Moraæu da pitam nekog od naših.
Od èega je fleka? - Od brendija, ili bar ja mislim da je od brendija.
Pre neko veèe je ovde bio pijanac a ja sam zaboravila...
sigurno je on nešto prosuo, a ja nisam...
Nateraæu nekog od naših da oèisti to. - Edi, divan si.
Znaš šta, idi u kuhinju i uzmi pivo iz frižidera dok ja skinem haljinu.
U redu.
Odmah pored flaša ti je i otvaraè. Jesi li ga našao?
Jesam, gðice Dar.
Izvini, skroz sam zaboravila na tvoju ruku. Vidim da si uspeo da otvoriš.
Da, naravno. Nije bilo teško.
Nisam znala da je bezbol tako opasna igra.
Danas se èovek lako povredi. - U pravu si, Edi.
I to ne samo na utakmici. Je l' toplo napolju? Danas još nisam izlazila.
Ne, prijatno je. - Ali, ti si skroz znojav.
Stvarno? Nisam primetio. - To pivo æete ohladiti.
Izvini.
Molim? Ale? Otkud ti ovako rano?
Naravno, popni se.
To je moj prijatelj. Dolazi ovamo.
Edi, možeš li da završiš to pivo na zadnjoj terasi?
Al je kao i svaki drugi trubaè. Ljubomoran je.
Ne bih želela da pomisli svašta.
Oèekujem da mi sutra doneseš haljinu. Divan si, Edi.
Ima li koga?
Svaki put je sve bolje. Sviraj to ponovo, Džini!
Slušajte, veæ 5 puta sam vam svirala!
Možda ljudi žele da èuju nešto drugo. - Ma jok, niko ne sluša.
Ja sam ovde jedini koji sluša. Sviraj to ponovo, Džini!
Pite? - Šta je bilo, Džini?
Želiš li da pobegneš sa mnom? - Ovaj èovek...
5 puta sam mu svirala istu pesmu a on traži opet.
U èemu je problem? Ne znaš ni jednu drugu pesmu?
Džini zna jako mnogo pesama. Pusti je da svira i èuæeš milion pesama.
Ja želim samo da èujem ovu pesmu.
A možda neko drugi želi da èuje nešto drugo.
Možda ja želim da èujem nešto drugo.
Slušaj, ja plaæam za ovo. Veèeras sam ovde kupio 9 piæa.
Možda ti je 9 piæa previše. Možda je najbolje da kreneš kuæi.
Hej, ne možeš tako sa mnom.
Vidiš da mogu. A sad, hoæeš li otiæi u miru ili ti treba mala pomoæ?
U redu. Ali, zažaliæeš. Niko od mene neæe praviti budalu.
Divan momak. - Do sad si veæ morao da se navikneš.
Nikad se neæu naviæi. Džini, odsviraj mi nešto. Sviraj mi, "Plaisir d'amour".
Pa da opet odeš u æošak da plaèeš?
Uz tu pesmu i kad pomislim kako ide posao, plaèe mi se javno.
Jesi li sigurna da neæeš da ti pozovem taksi?
Šetnja mi je ovih dana jedina fizièka aktivnost.
Ne dopada mi se kad si sama u ovo doba noæi.
Otkud ti ideja da sam sama? A pored toga, ranije odlazim.
Otkud znaš da me neko ne èeka, odmah iza prvog æoška?
Kamo sreæe da sam to ja. Laku noæ, Džini. - Laku noæ. Pite.
Za malo da vidim. Samo što sam prestao da gledam kroz prozor,
i vratio se u kuhinji da popijem pilulu, èuo sam prasak.
Saèekao sam minut-dva, pomislivši kako je to neki èudan prasak...
i kako nikad nisam èuo takav prasak.
A onda sam se vratio do prozora, pogledao i video je kako leži ovde,
i onog momka kako se nagao preko nje. - Koji momak?
Onaj Pit. Vlasnik bara. Pretpostavljam da je odande i istrèao.
Pogledaj, napraviæe još jednu sliku.
U redu. - Gde je poruènik Kafka?
Unutra je, sa Ferisom. - Pitaj ga je l' ovde završio?
Voleli bismo da krenemo. - U redu.
Pitaju mogu li da nose telo, poruènièe.
Jesi li islikao? - Jesam, gdine. - U redu.
Može li jedna slika dok je ne pokrijete? Samo jedna, ništa više. - Nema šanse.
Zašto? U èemu je stvar?
Vidi, hrana je previše skupa da bi ljudima kvario apetit pred doruèak.
Ja ne bih voleo na naslovnoj strani da vidim mrtvu devojku.
Imaæete je, u svakom sluèaju.
Ne volim mrtve devojke ni na naslovnoj strani ni bilo gde drugde.
Šteta što sinoæ nisi bio sa mnom, ni par živih ti se više ne bi sviðalo.
Sinoæ sam imao baš puno problema. - I veèeras æeš imati puno problema.
Popni se na onu zgradu. Kreni od krova i proveri svaki stan koji gleda na ulicu.
Ja æu biti unutra da vidim šta æe nam reæi.
U redu. - Dobro. Rasturite ih. Predstava je gotova!
Razumem, gdine. U redu, idemo, momci. Razlaz.
U redu. Idite kuæi. Idemo, kuæama!
Ovaj, znate, ja živim u zgradi preko puta.
Onda idite preko puta. Ova devojèica ne bi smela u ovo doba da bude na ulici.
Ja sam joj majka. - E pa to je onda èini jednim sreænim detetom.
Hajde, kuæi, molim vas. Idite kuæi. Kuæi!
I dalje tvrdim da smo varali. - To je samo igra.
Meni to ništa ne znaèi. - Napuni mi.
E pa, meni je stalo. U tu igru sam uložio neke pare.
Hej, burazeru, i ti si veèeras gledao utakmicu na televiziji, je l' tako?
25.
Nego šta bi na drugoj bazi, èemu onolika halabuka?
Znaš, u èetvrtoj kad su izbacili Parsonsa?
To je i zaslužio. - Meni si se smeškao?
No comments yet. Be the first to leave one.