The Luminous Life (A Vida Luminosa)

Jedan, dva, tri...

Od svih izvjesnih stvari u životu

Najizvjesnija je sumnja

Od svih izvjesnih stvari u životu

Najizvjesnija je sumnja

Čuo sam mnogo puta i za mnoge stvari

Najizvjesnije je i najpoznatije

Čuo sam mnogo puta i za mnoge stvari

Najizvjesnije je i najpoznatije...

Za objavljivanje našeg albuma moramo imati ovakav zbor.

Napraviti pravi šou.

Sjajan.

Kako ti se svidjelo?

Fora je.

Budi iz mrtvih. -Možda bi se trebao pridružiti.

Da, možda.

Hajde, idemo na pivo. -Ne, idem kući.

Hajde, Nicolau.

Ne da mi se. Osim toga, s biciklom sam.

Oprostite...

Imate li možda koju rizlu?

Uzmi koliko želiš. -Mrak.

Napravit ću pljugicu. Želite li nekoliko dimova?

Može. -Ja ne bih.

Pusti ga, u depresiji je.

U depri ili ne, uvijek se volim napušiti.

Tiago?

Usput, ja sam Tiago. -Miguel.

Nicolau. -Ovo je Chloé.

Idemo u Cosmos? -Može.

Idete? -Gdje je to?

U svemiru.

To je bar u Campolideu.

Zvuči dobro.

Ne znam. Težak uspon s biciklom.

Ma daj, jednom godišnje ti je rođendan.

Rođendan ti je? Hajde, moraš doći!

"Idemo?"

"Ti si Francuskinja? -Da."

"Tvoji prijatelji također?"

Još jedna stvar koju sam naučio dok sam živio vani.

Što to?

Plaćati runde. Ovdje nikad nitko ne zove rundu za sve.

Nemamo para.

Ne, nego smo jebeno škrti!

Koliko godina puniš?

24. -O. K.

Onda smo isto godište. Mislio sam da si mlađi.

A ja sam mislio da si ti stariji.

Što želiš reći? Da imam lošu kožu?

Ne, nije to. Ali ona je starija, zar ne?

Oprosti, zaboravio sam kako se zove. -Chloé.

Da, ima 29.

Ideš!

To je skoro 30, čovječe!

Nije li to čudno? -Što, da je starija? Ne!

Ima 29, ali živi kao da ima 19.

To je fora, ali planirati nešto s njom...

Zaboravi.

Sad smo skupa i samo je to važno.

Da nije došla u Lisabon, bio bih u komi.

Ne moraš mi ništa reći...

Nećeš igrati?

Hej...

Imaš vatre?

Ne, oprosti, ne pušim.

Ne voliš biljar?

Ne ide mi baš. A ti?

Maloprije sam igrala.

Sad sam radije ovdje.

Ne znam...

Iskreno, moj život uopće nije kakvim sam ga zamišljala.

Čini se da što sam duže u Lisabonu,

to sam dalje od razloga zašto sam došla ovamo.

Zašto si došla? -Na studij glume.

Ali nisam završila.

Nije ti se svidjelo? -Naravno da jest.

Ali nisam mogla sve plaćati.

Stan, školarine... Samo na pola radnog vremena.

Roditelji ti nisu mogli pomagati?

Ispočetka jesu, ali kasnije je postalo sve teže.

Nisam završila ni drugu godinu.

Što sad radiš?

Procjeniteljica sam kredita.

Da umreš od smijeha, zar ne?

Da...

Jako tužno.

Ma daj, nemoj tako.

Tuga je stvar navike. Ja je volim, u malim dozama.

Kao kad ljudi vole kišu?

To sam ja. Već sam puno puta pokisnula.

Hoćeš ovdje zavezati bicikl?

Ovdje živiš? -Ne.

Ali uvijek nađem otvorena vrata.

Moram ići.

Zbilja?

Ma daj...

Zbog stepenica?

Mene to pali. -Nije to.

Sutra se moram rano probuditi.

Zafrkavaš me, zar ne?

Oprosti.

Kamo ideš? -Sete Rios.

Mogu te povesti ako želiš.

Hoćeš li moći?

Naravno, bez problema.

Sjedni postrance.

Jesi li dobro? -Da.

Što to radiš?!

Prekasno je za spavanje!

U redu, ne moraš vikati.

Idući put pokucaj.

"Bok, Nicolau. Sretan rođendan!

Oprosti što ti se nisam jučer javila. Bila sam na obnovi u tišini.

Završilo je sad, kad je izišlo sunce. Bilo je predivno!

Nadam se..."

I prozrači sobu.

"Bok, Nicolau. Sretan rođendan!

Oprosti što ti se nisam jučer javila. Bila sam na obnovi u tišini.

Završio je sad, kad je izišlo sunce.

Bilo je predivno!

Nadam se si proveo divan dan.

Znaš da sam ti uvijek zavidjela jer ti je rođendan u proljeće.

Krajolik je ovdje divan, prepun boja.

To je to. Puse iz Alentejoa punog cvijeća."

BLISTAV ŽIVOT

Često voziš bicikl?

Da, svaki dan. Zašto?

Malo je premalen za tebe. -Znam.

Dobio sam ga za 14. rođendan.

Možda je vrijeme za novi.

Ne bi više vozio dječji bicikl.

Ne mogu. Ima sentimentalnu vrijednost.

Kužim... -Koliko dođe zamjena prednje gume?

Nekih 40, 50 eura.

Onda zaboravi.

Ako želiš, napravit ću to u volonterskoj radionici pa ne plaćaš.

No moraš čekati jer prvo imam druge popravke.

Mogu čekati. -Onda dogovoreno.

Pedro? -Da?

Potvrđuješ dolazak na brojanje idući tjedan? -Da.

Clara ipak ne može doći. Znaš li nekoga tko bi mogao?

Raspitat ću se, uvijek se nađe netko zainteresiran.

Super. Onda mi javi.

Bez brige.

Ovo ću promijeniti...

Razgovarali ste o nekom poslu? -Da, o najboljem poslu na svijetu.

Kakvom to?

Sara radi na projektu mobilnosti za gradsko vijeće.

Katkad treba ljude samo da broje koliko bicikala ima na cesti.

To je posao?

I to odlično plaćen. Jedini problem jest što traje samo dva tjedna.

Mogu ja. Dobro bi mi došlo.

Da? Odlično, javit ću joj.

Bok, ljubavi.

Jučer sam cijeli dan mislio na tebe.

Zapravo, tako je svaki dan.

Ali jučer na drukčiji način.

Hvala na poruci.

Uvijek rado čujem tvoj glas.

Da si barem ovdje.

Ku - ku! -Dobro došla!

Jako si mi nedostajala!

Sretan rođendan sa zakašnjenjem. -Hvala.

Kakav je bio tulum jučer?

Ništa posebno. Nekoliko piva s Miguelom i ekipom.

Na zapadu ništa novo.

Što da kažem?

Nedostajala si mi.

Znam.

Nemaš pojma kakvi su štrajkovi u Rimu.

Krenula sam pet sati ranije i svejedno zakasnila na let.

Čovječe!

Vratila si se, to je važno.

Što je s tvojim biciklom?

Vozio sam neku curu i pali smo.

I? -To je to.

Tko je ta cura? Smijem znati?

Zapričala me u baru. Popričali smo.

Beza puse, ničega? -Malo smo se ljubili.

Zbilja? Odlično! Konačno!

Kako to misliš? -Otkad se nisi...

Tko broji? Ti vaši komentari me bacaju u depru!

Smiri se. Mjesecima te nisam vidjela.

Kakvi komentari?

Tipa: "Gle onu! Zaboravi je! To je dobro za tebe. Kreni dalje..."

Što ako ne želim krenuti dalje?

Nemoj. Tvoj problem.

To je bila greška.

Nisam htio biti s njom, ali me ponijelo.

Cijeli sam se dan nadao da će se Inês iznenada pojaviti.

Zašto bi to učinila?

Bio mi je rođendan.

Mislio si da će iskočiti iz torte kao Marylin Monroe?

Tako nekako.

Prekinula je s tobom prije gotovo godinu dana. -Tada je otišla.

Prekinuli smo kasnije.

Bili smo zajedno dvije godine i deset mjeseci.

To se ne zaboravlja samo tako.

Baš si dramatičan.