Mary & George

1623. GODINA

U zemlji

Gdje

Gdje

Ja ću

Gdje ću biti položen

najljepši povjetarac me pronašao

Čuo sam kako pjeva na proplanku

prema jugu Okrenuh moj obraz

Zimska ruka zatamnila je svjetlo

Ogledalo moje melankolije

Smrt je odnijela svu moju ljubav

Ljeto tek treba da me okruni

Ali ti si topli povjetarac otapanja

Sajam radosti je u tvojim ocima

S ljubavlju, moje srce poziva

Zamotat ću ti ruke u zlato božansko

Sada, uzmi me, spali me

I srce Engleske

Naučit će voljeti

Proljeće

'RAT'

Da. Molim te.

Želiš umrijeti?

Zašto ne? Jebeš sve.

Dobro podnosiš prognanstvo.

- Smiješna si pizda. - A ti samo pizda.

Da. Kako si me pronašla?

Slijedila sam miris smrti.

Što je?

Gubiš živce?

Tvoj je život bolja kazna.

Četrdeset godina državne službe, 15 za nestabilnog kralja.

A zatim ste se ti i tvoj sin posrali po mojem životu.

Nema na čemu. Jebemu!

Željela sam ti prerezati grkljan, tvoja krv nakon njezine.

A sad bih najrađe bila bilo gdje drugdje.

Uživaj u paklu koju sam ti stvorila.

Jesi li je voljela?

Svoju irsku drolju.

- Je li bitno? - Naravno da jest.

Inače bih kučku pustio na miru.

Ni riječi više protiv nje.

- Ima i gorih stvari od smrti. - Da.

Izdaja je gora.

Tražio sam njegovu dozvolu.

Tvojeg sina, da je ubijem.

George mi je dozvolio, potaknuo me.

Moj George nije takav.

- Svašta je, ali takav nije. - Pravo je čudovište.

Da, taj momak.

Na što je sve spreman?

Saznat će.

Ako ne pošalju vojsku, platit će porez.

Iskoristimo to.

Konačno.

Kako to mislite, Visočanstvo?

Pa...

Prošli su mjeseci od upoznavanja infante.

Pretpostavili smo da će pregovori ranije početi.

Nadali smo se.

Molili se.

Neobični ste, daleko ste doputovali

bez vojske da vas brani i bez diplomata da vas savjetuju.

Ljudi koji u srcu nose mir ne trebaju vojsku.

Stručnjaci smo.

Vašoj naciji donosimo samo ljubav.

Infanta je...

prekrasna.

Mislili ste da ćete je nakon pjesme odvući u Englesku?

Ne.

Ali obojica mislimo da bi ta zajednica koristila Španjolskoj.

Zajedno smo jači.

Ne slažete se?

Ja sam glavni pregovaratelj za Španjolsku.

Moj posao nije slagati se ili ne s općenitim stvarima,

već sa specifičnima.

Moramo pregovarati o bezbrojnim pitanjima

države, trgovine i vjere,

počevši s prelaskom princa Charlesa na katolicizam.

Ja?

Narod to ne bi cijenio.

- Nimalo. - I manje od toga.

Ne možemo na to pristati.

Nikad.

Visočanstvo, vojvodo od Buckinghama,

hvala vam.

Tvoja bi majka znala što nam je činiti.

Grofice.

Vaše Veličanstvo.

U nevolji ste?

Kotač mi je puknuo.

Put do moje kuće pouzdan je.

Neobično, draga.

Sreća mi trenutačno bježi.

I ja.

Ne smijem primati goste. Doktor mi je naredio.

Ako se mislim vratiti dužnostima,

moram se odmarati u samoći.

Netko će vam dovesti konja.

Možete jašući do kuće. A zatim idite.

Ne.

Ne?

Protiviš mi se?

Nikad, Veličanstvo. Vaša je riječ Božja.

Kao dijete sam pala s konja. Nikad ne jašem.

Idem kočijom ili pješice.

- Blizu je. - Kako da dođem?

Vojvodo od Buckinghama.

Zadovoljstvo mi je vidjeti vas.

Razgovarajmo.

Nasamo.

Ako baš želite.

Kad ćete prestati glumiti da su pregovori gotovi?

Što možemo ponuditi kako bismo nastavili s pregovorima?

Želite da vam ja biram strategiju?

Ne, želim razgovarati.

Direktno i iskreno.

Dosta mi je čekanja.

Morat ćete se strpjeti.

Isti sam kao i za stolom.

Nema razlike.

- Zanimaju me interesi Španjolske. - Mene Engleske.

A moja nacija

- nagrađuje one koji joj pomognu. - Nagrađuje?

Kako?

Dobit ćete sve što želite.

- Želim uspješnu Španjolsku. - Riješeno.

Ako se Charles i infanta vjenčaju. Obećavam.

I vi ćete uspjeti.

To mi obećanje ništa ne znači.

Samo vam želim pomoći.

Moja vjera zabranjuje podmićivanje pred Bogom.

Doviđenja.

Pusti me, dječače.

"Dječače?"

S kime razgovarate?

Znam tko ste. To je jasno.

Ako me želite vrijeđati, slobodno.

Ne moram.

Vaša riječi i djela...

- Sve govore. - Pregovaramo

kao što si htio, pokvareno španjolsko...

Oni koji mi se suprotstave zažale.

Uvijek.

Prijetite mi, gospodine?

Da, gospodine.

Uništit ću te.

Svaki centimetar tvoje jadne zemlje.

Zašto ti tvoj kralj i princ

daju toliku moć?

Ništa mi oni ne daju.

Ja sam moć. Ja sam kralj. Ja sam Engleska.

Platit ćeš zbog uvreda.

Kunem ti se.

- Što je bilo? - Opet ste imali napadaj

dok smo izlazili iz kočije.

Zbog svjetlosti, pali ste kao klada.

Što sam rekao za goste?

Ne pametuj, Harvey. Jedva sam pri svijesti.

Ispričavam se. Ali stojim pri svome.

Odjebi i daj mi da je pozdravim.

Molim te.

Ne mari za vas.

Tvoj George voli čangrizavog Harveyja.

Mislim da se dopisuju i dogovaraju moju terapiju,

pišu o mojem napretku.

George nije liječnik.

Zašto? Ti jesi?

Ne, ali znam što trebaju muškarci poput vas.

Poput mene?

Svojeg kralja vrijeđaš u njegovom domu?

Nježni muškarci, takvi su rijetki.

Muškarci koji se ne boje suočiti se s boli.

No bol se mora podijeliti kako ne bi slomila srce.

Podijelite je sa mnom.

Georgeu se ne bi svidjelo.

Mrska si mu, da i ja to postanem...

Ne. Moraš ići.

Molim te.

Kako god želite, Veličanstvo.

Ali ženska je ljubav drugačija. Majčina.

Nepokolebljiva.

Bezuvjetna.

Ja nisam imao majku.

Znam.

Ne.

Ne, ne, ne!

Imao sam je.

Mogao sam se oženiti

i biti sretan.

A sad bježimo s pregovora kao slabe budale?

Pregovori nisu bili stvarni.

Mislio sam da jesu.

Da su stvarni

kao bezbrojni jebeni kilometri koje smo prešli.

Koliko te god infanta željela, a jest,

oni nisu.

Htjeli su da čekaš i da se preobratiš.

To su sranja.