Colors of Evil: Black (Kolory zła: Czerń)

CRNA

Hej, Grivo. Što ima?

Sve je u redu. Ljudi su dragi.

Aha.

Što želiš provjeriti?

Kasnimo.

Da. Ispričavam se.

I ja se ispričavam.

Jeste li se već prilagodili?

Radim na tome.

Protjerali su vas ovamo, ali nije kraj svijeta.

Pritajite se nekoliko godina

i zaboravit će.

Ne možemo kažnjavati tužitelje što hvataju ubojice.

Tko zna, možda vam se svidi ovdje.

-Hej. -Hej.

Kako si proveo večer?

Sjajno. Istraživao sam grad.

-Ozbiljno? -Ne.

Trebao bi. Povijest Trulocza datira iz neolitika.

Što je to?

Tvoj novi slučaj.

-Krađa u trgovini pića? -Mračna strana grada.

Sjećaš li se nestalog dječaka od prije dvije godine?

Adama Poznańskog.

Da. Majka je prijavila nestanak.

Helikopteri, psi,

pretraživanje šume.

Nakon dva dana sjetila se da je dijete kod obitelji.

Kako to nije znala?

Zašto pitaš?

Poznanik iz policije ima problema sa statistikom.

Neka je pogreška u papirologiji.

Tipično. Moraš ići načelniku Adamczyku da bi to popravili u sustavu.

Dječak je lijepo pjevao. Sjećam se iz crkve.

Vjernik si?

Zapravo sam praznovjeran.

A ti?

-Prženice. -Hvala.

Prženice?

Ne pitaj.

-Kad vam dolazi kći? -Sutra.

Dobro. Vidjet će žetvenu svečanost. Imat ćemo veliki sajam.

Vi ste spisateljica krimića koja je kupila kuću na jezeru?

-Julia Sarman. Dobro jutro. -Dobro jutro.

Ovo je moj sin Piotruś.

Elżbieta Pakosz. Oprostite, ovo je mali grad. Svi sve znaju.

Ovdje su dvojica vaših kolega.

-Pisci? -Gotovo. Tužitelji.

Sladak dečko.

Kao i moj Michaś.

Morate ga upoznati. Stidljiv je.

-Mama. -Što?

Rađala sam ga 24 sata.

Izašao je na zadak. Tako je i ostao.

Ja sam rađala četiri sata.

Bio je prekriven placentom. Mislila sam da nema lice.

Rodio se u košuljici!

A tko će platiti račun?

Platit ću u naturi.

Moj muž.

Načelniče.

-Dobro jutro. -Dobro jutro, Leopolde.

Sjećate li se dječaka nestalog prije dvije godine, Adama Poznańskog?

Sjećam ga se.

Moj poznanik iz policije radi statistiku.

Kaže da nema izvješća u sustavu.

Recite svom poznaniku da ponovno provjeri. Kod mene je sve u redu.

Nismo u Sopotu.

Reći ću mu. Hvala.

-Ali dječak je pronađen, zar ne? -Da.

Bio je kod obitelji?

Ispituješ me, sinko?

Samo pitam.

Bio je kod obitelji. Majka mu je kretenka. Doslovno.

Razumijem. Hvala.

Nema na čemu.

Varšavski jebivjetar.

Gdje su spisi o Poznańskom ako nisu u arhivu?

Moraju biti ondje.

Ako nisu, gdje su?

-Trebali bi biti ondje. -Ali nisu.

Možda u policiji. Pitaj Adamczyka.

Pitao sam ga. Odjebao me.

Stvarno?

Znaš li gdje žive dječakovi roditelji?

Zašto? Dosadno ti je?

Ewelina ga gleda s obožavanjem. Znam da će to samo stvoriti nevolje.

Imate lijepu kuću.

Hvala. Nije još gotova. Nedavno smo završili s gradnjom.

S troje djece sigurno je teško.

Kakvo troje djece? Imam ih četvero.

Dobro da postoji dječji doplatak.

Nadam se da ga neće ukinuti. Muž ponekad nešto zaradi, ali…

Barem su računi plaćeni.

Računi su plaćeni?

Nisam tako mislila. O čemu se radi?

-Riječ je o vašem sinu Adaśu. -Što s njim?

Prije dvije godine prijavili ste nestanak, a onda ste povukli prijavu.

Pa što?

-Znači, sin vam je pronađen? -Da.

Je li sad ovdje?

-Ne, živi s rođacima. -U Truloczu?

Ne u Truloczu.

Nego gdje?

U drugom dijelu Poljske. Negdje sam zametnula adresu.

Kako se zovu ti rođaci?

Ne sjećam se.

Ne sjećate se imena svojih rođaka?

Daljnjih rođaka. Majčina rođakinja htjela je pomoći.

Reći ću vam ako nađem adresu.

Možda sam ispala budala, ali stvarno mi se sviđa.

Ewelina je mlada. Sve shvaća ozbiljno.

Smiješno je…

Niste u kontaktu sa sinom?

S ovoliko djece nemam mnogo vremena.

Imate li djece?

Da, imam.

Onda znate kako je to.

Kako je umrla, mama?

Mama?

Mama!

Mama!

Opet si to napravila.

Oprosti.

Julia?

Ne prepoznaješ me? Patryk Deczer. Iz srednje škole.

Bok.

Ovo je ludo. Kvragu, zašto nisi rekla da si se vratila?

Ljudi iz škole bi se veselili. Mogli bismo organizirati roštilj.

Kako si?

Ne znam sjećaš li se, ali slikao sam u srednjoj školi.

I dalje slikam.

Nedavno sam imao izložbu u Kopenhagenu.

Opa.

Ovo je tvoj sin?

Aha. Piotruś.

Bok, Piotrek.

Baka je sigurno sretna što joj je došao unuk.

Nismo je još stigli posjetiti.

Čuj, mogla bi se javiti. Organizirat ćemo susret s prijateljima.

-Dobro. -Dobro?

Žurimo se. Vidimo se, Patryk.

Vidimo se. Bok, Piotrek!

Zašto ne idemo baki?

Baka ne želi znati za mene.

Što se dogodilo?

Ne znam točno.

Ali nešto loše.

O čemu razmišljaš?

O tati.

Ponekad se ne sjećam kako je izgledao.

Gle, mahni!

Bačva, bačva!

ŽETVENA SVEČANOST

Pogledaj dvorce!

Dvorac, dvorac!

-Idemo u najveći? -Da!

Dobro, idi.

Gospodine tužitelju?

Bok. Leopold.

-Julia. -Drago mi je.

-Tvoja kći? -Monica.

-Prekrasna je. -Hvala.

Ide li u školu?

Dogodine, u Varšavi. Živi ondje s mamom.

-Dugo si u Truloczu? -Ne, ne dugo.

Kako ti se sviđa?

Pa, u redu je.

Super. Ni meni.

Zašto si onda ovdje?

Ljudi tako reagiraju? Napeti su kad saznaju da si tužitelj?

-Da, tako reagiraju. -Ne smeta ti to?

-Smeta. -Zašto si postao tužitelj?

I ja se pitam.

Zašto Trulocz?

Tražim materijal za knjigu.

Mračnu prošlost Kašubije i tomu slično.

-Monika je na odmoru s tatom? -Da.

Mama, idemo do streljane!

Posjetite nas ako vam bude dosadno. Imamo kuću na jezeru.

Reći ću joj. Hvala!

Pridrži. Gledaj sad ovo.

Posebna ponuda!

Ako pogodiš metu, mali,

tvoja lijepa mama dobit će medvjedića za maženje.

Da, čuo sam da si se vratila.

Što je? Ne prepoznaješ me? Je li?

-Čekaj. To je tvoj sin? -Idemo.

-Doći ćemo poslije. -Hej, mali!

Pogledaj što mi je tvoja mama učinila!

Pogledaj!

Srdačan pozdrav svima. Danas vas je mnogo ovdje.

-Ali sjećam se… -Dobro si?

…kad sam prije 20 godina prvi put postala gradonačelnica.

Dobila sam savjet.

„Slušaj ljude, Fabiola.”

Trudim se to činiti svaki dan i nadam se da to vidite u mome radu.

Hvala vam.

ŽETVENA SVEČANOST