Love Is Blind: Poland (Love is Blind: Polska)

Gledali ste u Braku naslijepo: Poljska,

naši zaručeni parovi povezali su se u kapsulama,

a zatim produbili svoje odnose tijekom luksuznog putovanja.

Mislim samo na tebe. Ne razmišljam ni o čemu drugom.

Možemo li se zaljubiti kroz zid?

Radi ono što te čini sretnim.

Želim se brinuti o tebi.

Moram samo otići tamo gdje se osjećam sigurnije.

Stvarno me privlači ta energija koju dijelimo.

Dobro se osjećam s tobom.

Hoćeš li biti spremna nekome vjerovati sto posto?

Ako vrijedi, onda da.

Kinga. S druge strane, Malika. Radije bih izlazio samo s jednom.

Žao mi je.

Klečim pred tobom iza ovog zida.

Želio bih postaviti najvažnije pitanje u svom životu.

Hoćeš li biti moja zaručnica?

Hoćeš li se udati za mene?

Nikad u životu nisam bila sigurnija ni u što.

Da.

- Reci opet „da”. - Tisuću puta da.

- Ludo je, zar ne? - Da.

Još si ljepša nego što sam mislio.

Imam erekciju, što da radim?

- Savršena si. - Hvala.

- Ali je li dobro ili nije? - Moram sve to procesuirati.

- Volim te. - I ja tebe.

Majmunčiću, smijem li se napiti?

Mogu prijeći granicu dobrog ukusa.

Želim da sve kod nas bude savršeno.

Izgleda slatko, ali je dominantna.

Pogriješio sam u izboru osobe s kojom ću biti.

Nikad nisam očekivala da ću čuti te jebene riječi.

Prešao si granice za koje sam mislila da ih nikad nećemo prijeći.

Što se događa?

Jesi li siguran da me možeš pratiti?

Želim da mi daje isto toliko energije koliko daje drugima.

Sve se događa jebeno brzo.

Ako misliš da već znam da bih rekla „da”, onda ne.

Sada eksperiment ulazi u sljedeću fazu: stvarni život.

Kako će svakodnevica utjecati na osjećaje? A obitelji prihvatiti njihove odluke?

Ovo je trenutak kada se sve može promijeniti.

POLJSKA

VARŠAVA

Bože, kako je teško.

- Šalim se. - Što imaš unutra?

- Uzet ću nešto drugo. - A ja ću navečer uzeti tebe.

Ajme.

Opa. Lola, vidiš li ovo?

Brinula sam se kako će Lola prihvatiti Damiana.

Udomila sam Lolu, mnogo toga je prošla

i ne voli baš neznance, pogotovo muškarce.

Ali jako sam sretna i iznenađena što su se tako brzo povezali.

Da?

MARTIN PAS

Zasjale su joj oči.

Dobra cura, baš dobra.

- Bravo. - Sad je moj red.

I mene pomazi.

Šapu.

Dobra cura. Dobra, dobra.

- Više vas neću hraniti. - Stvarno?

U redu.

No dobro.

Morat ću kuhati.

To je baš seksi.

- Ja sam seksi? - Da.

Znam.

- Voljela bih… - Da?

…imati dom koji je vrlo otvoren.

Glasan.

Sretno glasan.

I stvarno to mogu zamisliti.

- Sa mnom? - Sada.

Djeca trče okolo kao punoglavci.

Vidim to.

I ja to vidim s tobom.

Da.

I dalje sam mislima na odmoru.

Pa, to mora jednom završiti.

Prvi dan života u Varšavi. Uzbuđena sam zbog svega ovoga.

Istina, imali smo malu krizu u Grčkoj,

ali to je normalno i mislim da je i potrebno.

Nazvao sam mamu.

Postoji velika šansa da nitko iz moje obitelji neće doći na vjenčanje.

Stvarno?

Rekla je: „Ne uvlači me u to”, misleći na nas i sve to.

Ne želi se ni upoznati?

Ne, želi, ali ne pred kamerama.

Tako.

Brinem se da Filipova obitelj i njihov stav prema ovom eksperimentu

utječu na njegove emocije i njegov stav prema vjenčanju.

Zato ova situacija definitivno nije idealna za mene.

Moja je obitelj vrlo skeptična prema svemu ovome.

Godinama je to bilo: „Što si sad smislio?”

Mislim da ne žele sudjelovati u ovome.

Da je moja obitelj rekla isto, i to bih poštovala.

Ali ovdje sam zbog sebe, ne zbog svoje obitelji.

Jako ih volim i poštujem,

ali uvijek sam donosila vlastite odluke i to nas nije udaljilo.

Zato sam se zapitao želim li vjenčati ili ne…

jer u ovom trenutku… Vidjela si moje sumnje u Grčkoj.

Shvatio sam da to stvarno želim. Ne mogu…

Rekao sam to naglas?

Jebemti!

Moraš li uvijek nakon nečeg lijepog reći šalu?

- Ponekad kažem stvari naglas. - Da, upravo to.

Da.

Bit će u redu.

Samo mi to ponavljaj.

To će postati tradicija.

Ostavljamo Grčku iza sebe, lijepe uspomene.

Izvucimo pouku iz toga i idemo dalje.

Juliji treba više potvrde, pa dajem sve od sebe.

I nadam se da će biti u redu.

Julia.

Ovo je za tebe.

Jao, kako je lijepo!

Hvala!

Možeš li izdržati mjesec dana ovdje sa mnom?

A onda ostatak života?

Zvuči kao izazov.

Ali odgovor je „da”.

U redu.

Možda da napravimo salatu?

- Mogu ja nasjeckati luk. - Plakat ćeš.

Ne bi bilo prvi put.

Prvi obrok koji smo zajedno napravili.

- Tim. - Hajde, pusa.

Jesi li sit?

Da. Čekam da ti opereš su… Što?

Ja ću oprati suđe.

Ne, ja ću oprati suđe, da ne kažeš da ništa ne radim.

- Osim što ležim. - Trebamo podijeliti obaveze.

Sjeti se tko rađa djecu.

Hoćeš li biti na porodu ili ne?

S tobom, da.

- Da? - Da.

Hoćeš da prođem kroz imena za bebu?

- Zapisuješ ih? - Da, imam popis.

Toliko djece?

Artemis, Apolon, Barbie.

Andy! O, Andy, kako lijepo ime. Predivno, Andy.

I za dječake i za djevojčice.

Alaska.

Za dječaka ili djevojčicu?

Za djevojčicu. Snjeguljica.

- Lijepo. - Čekaj, moram pitati.

- Jesi li ovo birala trijezna? - Slušaj: Giselle,

- Étienne… - Znaš li

- neku Giselle ili Snjeguljicu? - Znam jednu Snjeguljicu s TikToka.

Ili Summer. Prekrasno, ljetno ime.

Nazvat ćemo je Summer, a drugo ime će joj biti Winter.

I… rugat će joj se.

Neće. Kamil!

Nimalo.

Ali mislim da ćeš se predomisliti kad budemo imali djecu.

- Da? - Ne.

Ne?

Ne.

Posljednji razgovor s Jelom nije bio idealan.

U Grčkoj smo razgovarali samo o jednoj strani priče.

Imao sam osjećaj da to nije bila rasprava o onome što se dogodilo,

nego sam samo slušao što sam joj učinio.

Moramo razgovarati o osjećajima.

Ako me nešto boli, želim imati prostor to reći.

Znaš koliko je i mene to boljelo.

Imam osjećaj da ja nemam taj prostor.

Pa…

Ja nešto kažem, a ti kažeš da te to povrijedilo.

Volio bih da oboje imamo pravo osjećati ono što osjećamo

i da… oboje budemo saslušani, shvaćeni.

Nemam baš takav osjećaj.

Žao mi je.

Ili se zatvorim u sebe ili reagiram previše impulzivno.

Moram pronaći pravu ravnotežu.

Komunikacija.

Daj mi trenutak.

Može?

Malo sam zabrinut, jer sam govorio o komunikaciji.

Isto sam to čuo i u kapsulama,

da joj je to najvažnije.

A danas sam čuo da joj moram dati vremena.

Volio bih, ali… nemamo baš mnogo vremena,

a komunikacija je sada najvažnija.

Tako sam znatiželjna

što će se sada sve dogoditi.

- Vraćamo se svakodnevici. - U naše stvarnosti,

koje moramo spojiti.

Da.

Ti ćeš me buditi. Ionako si ranoranilac.

- Ne u pet. - Pa, prije toga.

To je usred noći.

- Onda ću ustati sama. - Šest, šest i pol.

- Neću te buditi. - Probudi me

poljupcem pa ću ti skuhati kavu.

Ne pijem kavu ujutro.

Radim u školi blizu Radoma.

Svaki dan putujem na posao koji počinje u 7.30.

Alarm mi je namješten na pet ujutro.