Shogun (Shôgun) (Shōgun)

Gledali smo...

(Umrli su jer su pripadali većoj borbi.)

(Zbog njihove sigurnosti, trebaš Anjina i gđu Kiri

odvesti u svoje ribarsko selo u Ajiru.)

(Gospodar Ishido je zbunjen vašim iznenadnim odlaskom.)

(Molim te da podsjetiš svog gospodara da ja ispunjavam svoja obećanja.)

Crni brod će nas izvući iz Osake. Ali vi morate ostati.

Jebeš ovo!

(Volio bih da obuči pukovniju stranoj taktici,

koristeći oružje sa svog broda.)

Što je velika čast. -(Bi li mi se Anjin pridružio?)

Moj gospodar bi se želio utrkivati s tobom do obale.

Ali te upozoravam da mu ne pustiš pobjedu. Moj gospodar to mrzi.

Ne bih se usudio.

(Slušajte svi! Gospodar Yabishige dolazi u ovo selo s gostom,

gospodarom Kantoa, Yoshii Toranagom!)

Š O G U N

Poglavlje četiri OSMEROSTRUKA OGRADA

(Preklinjem te, skini mi ovu rečenicu s glave.)

(Gospodar Toranaga dao je Anjinu titulu za koju je smatrao da je prikladna.)

(Smiješno! -Kao hatamoto, Anjin treba družbenicu.)

(Onda te preklinjem da mi dopustiš da napustim klan i postanem redovnica.)

(Što sam uradila da sam ovo zaslužila?)

(Nije dovoljno što sam morala preživjeti smrt svog djeteta,

samo da bih sada služila barbaru?)

(Nakon gubitka kojeg si upravo pretrpjela.)

(Naslijedit ću njegove želje

i nastaviti služiti našem gospodaru.)

(Moj nećak vodi računa o svakom detalju.)

(Naše snage moraju biti spremne

prije nego Vijeće pronađe zamjenu za mog oca.)

(Zamjenu? -Jesam li ti to zaboravio reći?)

(Zapovjedio sam Hiromatsu da čim napustimo Osaku

isporuči moje pismo o ostavci.)

(Oprosti, dao si ostavku u Vijeću namjesnika?

(Uništio svoj cilj, sve svoje vazale, saveznike, prijatelje.)

(Pretpostavljam da je ispravno da odmah počiniš seppuku.)

(Ali dok ne stigne zakonska naredba, moja će glava ostati gdje jeste.)

Čija je to vojska? -Yabushige-sana.

Svi su odani Toranaga-sanu.

Nadajmo se.

(Molim te, pobrini se da mu se pruži dom.)

(Tamo će odsjesti njegova družbenica i gđa Toda.)

(S osakaćenim Vijećem, tvoja će glava sada biti od velike vrijednosti.)

(Počašćeni smo vašim prisustvom, gđo Mariko.)

Anjin-sane, ovo je Omi-san, gospodar ovog sela.

Zapravo, upoznali smo se. (Oprostite.)

I jebi se, ti šmrkava mala usrana krpo.

(Vaš dolazak donosi veliku radost vašim ljudima!)

(Molim vas, poslušajte! -Yabuhige-san!)

(Gospodaru, bilo bi mi zadovoljstvo da pregledaš moju stražu.)

(Čast mi je svjedočiti

snagama mog prijatelja i saveznika Kashigija Yabushigea.)

(Tamni oblaci se skupljaju se nad Japanom.)

(Onima koji kaljaju Taikovu ostavštinu,

neka vas bogovi unište bez sažaljenja!)

(I onima koji se bore u ime odanosti,

ja sam Yoshii Toranaga,

koji vam se pobožno klanja!)

Toranaga-san!

Toranaga-san!

(Cijelo selo se pripremilo za tvoj dolazak.)

(Moj otac mora otići zbog hitnog posla.)

(Moramo u potpunosti obučiti našu pukovniju prije nego se on vrati.)

Ljudi. Iz zatvora.

Jeste li ih vidjeli?

Jesu li sigurni?

Muraji? Je li tako? -Da. Dobro došao, Anjin-sane.

Moji ljudi. Volio bih ih sada vidjeti...

Gdje su? -(Zapravo, svi su premješteni na drugo mjesto.)

Oprosti, ja ne...

Vidi, možda mi ti možeš ovdje pomoći?

(Što to radite? -Čini se da želi ići na svoj brod.)

Što je sad? Pusti!

(Taj brod nije tvoje vlasništvo. Ulaz je zabranjen!)

Bojim se da ti je zabranjen ukrcaj bez dopuštenja.

Na svoj brod? -Ako nešto trebaš... -Ima nešto.

Moji pištolji i moji ljudi. Stalno tražim da ih vidim.

Tvoji ljudi su odvedeni u Toranaga-sanov grad Edo zbog njihove sigurnosti.

Što se tiče tvog oružja, možemo ga donijeti ako bude potrebno.

Pogledaj sada, Mariko. Tvoj gospodar i ja smo imali dogovor.

Taj brod i njegova posada sada pripadaju meni.

Baš si u zabludi.

Tvoj brod i posada sada pripadaju Toranaga-sanu.

A on će ih koristiti kako želi.

Pa, hvala na pojašnjenju.

Anjin-sane, ovo je Uejirou, vrtlar.

Konnichiwa, Uejirou-san.

Nažalost, ne koristimo "san" za Uejiroua. Nije ispravno.

Tvoja kuća je spremna za pregled. Ovuda.

Moja kuća?

Ovdje je sve posebno pripremljeno od strane tvog osoblja.

Mog osoblja?

Pronaći ćeš svoju spavaću sobu kao i Fuji-saminu sobu.

I gostinjsku sobu u kojoj ću ja odsjesti.

Možda bi htio malo čaja nakon dugog putovanja.

Zašto mi je sve ovo dano? -Prikladno je za hatamota.

Ne, čekaj malo! Koliko se očekuje da ću ovdje biti?

Nagakado-san kaže da će obuka trajati najmanje 6 mjeseci.

Oprosti! 6 mjeseci?

Sjećaš se da si pristao obučavati ove ljude.

Da. Za povratak mojih ljudi i broda.

Molim te, budi strpljiv, Anjin-sane. Kao hatamoto si dobio dom,

velikodušnu plaću od 240 kokua godišnje...

Ne želim nikakve velikodušne kokoši. -I Fuji-samu kao družbenicu.

Siguran sam da je jako fina, ali ne želim ženu.

Ne želim je stavljati na jastuk, jastuk na nju, ili blizu...

Ili ikakvo prokleto jastučenje.

U svakom slučaju, ona će paziti na tvoju kuću i tvoje sluge.

Rješavati tvoje financijske stvari.

Odbijanje bi bila užasna uvreda za našeg gospodara.

Pa, odbijam. Odbijam sve ovo.

Došao sam ovamo pod jasnim uvjetima s Toranagom.

Oprosti! Toranaga-sana. Sad je on prokleto nestao.

I opet sam prokleti zarobljenik.

Samo s boljim stambenim prostorom.

6 mjeseci. 6 mjeseci...

(Taj Toranaga... Spasili ste mu život u Osaki.)

Jesi li pronašao glodavca koji je Toranagi odao vijest o barbarskom brodu?)

(Premlad da bi bio zadužen za ovo selo.)

(Bogovi mi se smiju! Ishido vjerojatno misli da sam ga izdao.)

(Izgledam potpuno predan ovom izgubljenom cilju.)

(Obučavam pukovniju s barbarom koji se pretvara da je hatamoto.)

(Ako smijem, za sada imaš puške i topove.)

(Dok se gospodar Toranaga ne vrati sve je tvoje.)

(Koliko znamo, Vijeće možda ipak pronađe svog petog člana.)

(Gospodar Toranaga još može biti opozvan.)

(Pa što? -Tebi će ostati te puške i topništvo.)

(Što bi se još moglo ponuditi kao dar gospodaru Ishidu.)

Stvarno ne moraš biti ovdje.

Odlazi!

Ne ostavlja me na miru. Gdje god da odem, evo nje.

Nije uobičajeno za družbenicu da spava dok je on budan.

Pa, to je glup običaj.

Ne bi smio hodati po mahovini. To je jako nepoštivajuće.

Ako smijem...

Mislim da Fuji-sama zaslužuje bolje.

Ona je nećakinja mog pokojnog muža. Uspješna i visokog roda.

Pa, to je apsolutno divno za nju.

A nedavno su njezin muž i malo dijete ubijeni.

Njezin muž je uvrijedio Ishido-sana.

I nešto se moralo poduzeti kako bi se spriječilo krvoproliće.

Ne bi li onda trebala tugovati? Umjesto...

Umjesto da uokolo prati Engleze lutalice?

Žalimo za onima koje smo izgubili nastavljajući njihovu borbu.

Gluposti. Dijete nema borbe.

Djetetov otac je služio Toranaga-sanu.

A sada to što je tvoja družbenica omogućuje Fuji-sami da uradi isto.

To joj daje mjesto.

Pa, nikad ne bi znao da je pogledaš.

Ožalošćena majka.

Ili udovica.

Znaš li za "Osmerostruku ogradu"?

Od kada smo mali to je nešto što smo naučeni graditi u sebi.

Neprobojni zid.

Iza kojeg se možemo povući kad god zatreba.

Moraš se uvježbati da slušaš bez sluha.

Na primjer, možeš čuti zvuk padanja cvijeta.

Ili stijena koje rastu.

Ako stvarno slušaš, tvoja sadašnja okolnost nestaje.

Neka te ne zavara naša uljudnost. Naši lukovi, naš labirint rituala.

Ispod svega bismo mogli biti daleko.

Sigurni. I sami.

Reci mu da može ići kvragu.

Omi-san inzistira da danas bude zabranjeno unositi oružje.

Gluposti, vaš narod nose mačeve kamo god krenu.

Kaže da je oružje drukčije. Morate ga vratiti.

Nisam više njegov zarobljenik.

Tamo odakle ja dolazim, tražite od gostiju da rade stvari.

Molim te! Nema potrebe za ovim.

Zaštićen si kao hatamoto.

Zbog nečega se jednostavno ne mogu riješiti sjećanja na naš prvi susret.

(Mariko-sama, reci Anjinu da meni da svoje oružje.)