نخستین 200 خط.
PO ROMANU PIERRE DRIER LA ROCHELLE
Kako je lijepo!
GRČKA, DELFI, 20. KOLOVOZA 1936.
Da su prilike drukčije,
bi li vam se svidio Apolonov hram?
Ali…
moje su prilike više-manje uvijek takve.
Vi ste ravnodušni prema toj ljepoti.
Ni govora.
Ne želim voljeti ono što više ne postoji, što mi je nepovratno izgubljeno.
Ne bih li zastranio da volim mrtvu ženu?
Dakle,
Apolonovo svetište,
Partenon,
zapadne crkve, sve su to mumije balzamirane vremenom.
Dok stojim na Akropoli, osjećam se čudesno.
Kao ovdje.
Sad.
To je jedno od mjesta gdje je skrivena tajna nekadašnje Grčke.
Gdje možemo razumjeti
zašto je postojala.
Vjerujem i da je život ovuda prošao.
Ali otišao je.
Tu sam poput čovjeka koji se vraća na voljeno mjesto.
Ali život nije sjećanje. Život je sutrašnjica.
Ne znam što rade u Rusiji, g. Boutros.
Ali sumnjam da će ikad sagraditi išta ravno ljepoti Partenona.
Prije Partenona ili u isto doba,
ljudi su svuda gradili hramove da zaštite najvrjednije što imaju.
Svoje bogove i blago.
Otkad Partenon postoji, drugi su gradili katedrale.
Ovo danas nije usporedivo.
Ali ne zato što arhitekti više ne postoje, g. Malfosse.
-Nego zato što više ne postoje bogovi. -Pa što?
Pa zato
mi moramo izmisliti kuće za ljude.
U tome smo šeprtljavi.
Ovdje su igrali Sofoklovog Kralja Edipa, u kasno popodne.
Predstava je bila toliko precizno postavljena
da u trenutku kad si Edip iskopa oči nakon što dozna za incest
i paricid koji je skrivio,
crveni odsjaj Sunca
nestane iza Phaedriada,
a svjetlo postane tamnosivo.
Meni je najdraža Sofoklova tragedija Antigona.
Iznenađujete me.
Mislio sam da ste privatno skloniji Kreontu i pitanju državnog interesa.
Dakle!
Jučer popodne u Moskvi
u Staljinovoj je režiji počelo suđenje protiv Kamenjeva, Zinovjeva
i drugih istaknutih komunističkih vođa.
Svi ti ljudi sebe optužuju za nezamislive zločine! A zašto?
Zašto što su žrtve državnog interesa.
-A što ako su krivi? -Nemoguće.
Bar ne u tome smislu.
Zinovjev i Kamenjev inače bi bili karikirana čudovišta!
Od vaše slavne 1789. namnožili su se primjeri izdaje u revoluciji.
Nipošto!
Staljin hoće apsolutnu moć!
Sasvim jednostavno.
Ta se priča pripovijeda još od Sofokla. I Shakespearea.
Čovjek je opet bačen u žrvanj državnog interesa,
g. Boutros.
Vi to olako tumačite, Malfosse.
Dobro vam stoji, ta tema ljudskih prava.
Odakle ste vi?
Odakle potječe vaša moć?
Ta vaša buržujska kultura, tako uljuđena, tako tolerantna!
Potječe iz Robespierreove strahovlade.
Iz krvave Bonaparteove diktature.
Možda revolucija mora pojesti svoju djecu
prije nego što postigne mir.
Volim vas.
Volim te.
Volim te.
Volim te.
Sobu je zastirala porozna sjena izbodena Sunčevim zrakama.
U to je doba budno bilo samo Sunce nad selom.
Divovski kovač kovao je užarenu željeznu polugu obzora.
Bliže njima,
tišina sieste,
što prigušuje ljudski život, išla im je na ruku.
Prije odlaska iz Atene Rico mi je rekao da idem s tobom.
Ne želim te dobiti na dar.
Želim da odlučiš sama.
Već sam odlučila.
Rico je to ionako znao.
Ali uvijek se pravio da upravlja onim što je neizbježno.
Sa mnom nećeš živjeti kao što si s Ricom.
Nadam se.
Margot?
Jeste li tu?
U kojoj ćemo zemlji živjeti?
Ako budeš morao u Moskvu…
mogu li ja s tobom?
Pa što je ovo?! Kvragu!
Gdje je soba mog vozača?
Uz malo stubište, u hodniku desno.
Vrata preko puta. Ako hoćete, ja ću…
Tko je?
Ja sam.
Znam da je gđa Santorini s vama.
Otvorite, moram razgovarati s njom.
Za pet minuta, Malfosse.
Ne, Margot, odmah!
Moram se odjenuti.
Čekam vas u svojoj sobi.
Vrlo loš vodvilj izvodite, dragi moj Raoule.
Prizor „uhvaćena na djelu.“
Znate kako se preljub utvrđuje prema talijanskom zakonu?
Policijski načelnik gurne palicu
između isprepletenih tijela ljubavnika.
Ako palica zapne na nekoj zapreci,
onda je to preljub.
Molim vas, Margot!
Ali jedan ste detalj zaboravili.
U tom vodvilju vi ne igrate ulogu muža.
Vi mi niste muž.
Ako vas Rico nije uspio sačuvati, mora vas zaštititi netko drugi.
Upravo tako.
Zamolila sam vas za pomoć i pomoći ćete mi da s Boutrosom odem iz Grčke.
Naprijed.
Naprijed!
Ondje.
Recite da mi sastave račun.
Za 15 minuta odlazimo iz hotela.
Tako je najbolje.
Ako u Patras otputujemo zajedno vašim autom,
nećemo biti sumnjivi policiji.
S Michelom ću se ukrcati na brod za pet dana.
Idemo na Krf pa u Ragusu.
-Kao dvoje turista. -Pravi medeni mjesec!
Margot,
mi odlazimo za petnaest minuta.
Vi i ja.
Ali idemo natrag u Atenu.
Boutros će se snaći sam.
Dovoljno smo već riskirali.
U Atenu? Zašto Atenu?
S Ricom sam raskrstila.
Možda između vašeg muža i vas više nema ničega,
impulzivna odluka koju će on požaliti,
ali što ćete vi raditi poslije, to je druga stvar!
Što ću raditi poslije?
Otići ću.
Eto što ću učiniti.
Otići ću s Boutrosom i to se nikoga ne tiče!
Margot,
ako ne budete sa mnom za 15 minuta krenuli natrag u Atenu,
odmah ću Boutrosa prijaviti grčkoj policiji.
Imate neriješenih poslova.
Ne odustaje se tek tako od tolikog bogatstva.
Nećete si iz hira upropastiti život!
Za jedan oteti sat prostačkog užitka s tim avanturistom!
Zavežite gubicu.
Što vi znate o užitku?
Za petnaest minuta, Margot.
Recite mu.
Nema opasnosti.
Ja sam samo vozač g. Malfossea.
Dobar dan.
Dobar dan, gospođo.
Dobar dan. Ja sam markiza Santorini.
Muž mi je tajnik u veleposlanstvu Italije.
Molim vas.
-Nema potrebe. -Hvala.
Ovdje vas ostavljam.
Pješice ću do Korintskog zaljeva.
Znate li zašto smo ovdje?
Kako predaja kaže,
a to potvrđuju i Sofoklovi opisi,
na ovom je mjestu Edip, na putu iz Delfa,
sreo Laja, kralja Tebe.
Na ovom je mjestu
Edip ubio Laja,
ne znajući da mu je on otac.
Ne vjerujem u znamenje, g. Malfosse.
Uostalom, general Metaxas zabranio je Sofoklove drame.
Bit ću iskren prema vama. Nadam se da će vas grčka policija uhvatiti.
Da više ne budete kamen oko vrata gđi Santorini.
Čekat ću te pet dana od sutra.
Ne dulje.
Kako ću te pronaći u Patrasu?
Ostavit ću ti poruku kod Cooka.
Izvolite, markizo.
Gđa Santorini je sad stigla, g. Primoukis.
Rekao sam joj da je tražite.
Čuo sam da ste u Delfima.
S mojim prijateljem g. Malfosseom.
Imali ste pitanje za proročicu?
Htio sam vidjeti vašeg muža.
Ali on je otišao.
Među ostalima.
Charlie.
-Izvolite? -Bronx, molim vas.
Već sam bio kod njega.
Prije petnaest dana,
u noći s 4. na 5. kolovoza.
Jesam li vas vidjela tu večer? Ne sjećam se.
Spavali ste, draga gospođo.
No comments yet. Be the first to leave one.