200 ensimmäistä riviä.
Duboko ispod površine okeana...
nalaze se ostaci zaboravljene prošlosti.
To je kao vraćanje kroz vreme. Ovo je san morskog biologa.
Pre vremena dinosaurusa,
morima su vladale čudovišne praistorijske ajkule.
Ovo je gorivo za košmare.
Užasno prilagoðeni superpredatori.
Glave su bile kao nakovnji, imali su bodlje i makazaste vilice.
Nisu bile ni nalik današnjima.
Zastrašujući predator koga se trebalo kloniti.
Tim svetskih naučnika...
Možda imam nešto. -Šta?
Pretraživaće najmračnije dubine...
Ovo je čudovište, ogromno.
Tražeći dokaze na neočekivanim mestima...
Ajkula je imala 15 m. -U Teksasu su stvari veće.
Da bi oživeli najčudnje, najveće
i najstrašnije...
AJKULE IZ DOBA JURE
Ajkule su jedne od najstarijih morskih vrsta na planeti.
Ajkule su starije od drveća. Vladaju okeanima stotinama miliona godina.
Pre dinosaurusa na kopnu i u vazduhu,
okeani su bili puni praistorijskih predatorskih košmara.
Te ajkule su bile veće od velikih belih.
To su bili masivni hiperpredatori čudnih oblika.
Nisu dugo opstajali. Smrtonosni predatori i masovna izumiranja
znače da je svaki vladao kratko pre pojave sledećeg.
U podnožju planine Fudži, u Japanu, morski biolog Ostin Galager
vodi ekspedicju do drevnog kanjona,
duboko ispod površine vode.
Suruga je najdublji zaliv u Japanu i savršeno mesto
za izučavanje drevnih ajkula. To je kao vraćanje kroz vreme.
Nekadašnje morsko poprište, zaliv Suruga je pun čudnih stvorenja
i preživelih iz zaboravljene ere.
Tu žive naborane ajkule,
duh ajkule i goblin ajkule,
vrste koje su plivale sa ajkulama iz doba jure.
Ti živi fosili su posledanja veza izmeðu sadašnjosti i prošlosti.
Živi fosili danas nam ukazuju na osobine drevnih vrsta
koje su bile uobičajene pre mnogo miliona godina.
Njihovo pronalaženje pomoći će da bolje razumemo drevno poprište
i omogućiti da te ajkule prikažemo kroz animaciju kao nikada do sada.
Mislim da su u ovom zalivu živeli najneobičniji predatori,
kao što su ajkule makazastih zuba i ajkule testere.
Mašine za ubijanje, ajkule makazastih zuba i ajkule testere,
bile su čudovišta od 7,5 m sa jezivo prilagoðenim čeljustima
koje generacijama zbunjuju naučnike.
U današnjem svetu ne postoji nešto tako bizarno i nepoznato.
Vrlo malo se zna o praistorijskim ajkulama.
Tražimo vrste koje su živele zajedno s njima
i mogu da dokažu da su postojale.
Ostin polazi sa stručnjakom za duboka mora Jukijem Vantanabom.
Imamo ajkulu. -Zmajorepu.
Tim je izvukao ajkulu od 1,2 m koja potiče iz drevne prošlosti.
Zmajorepe ajkule su se prilagodile životu u dubinama,
ali nikada nisam izbliza video živ primerak.
Neverovatna ajkula. -Pogledaj rep.
Izdužen je i izgleda kao zmaj.
Zato je zovu zmajorepa ajkula.
Mnoge praistorijske ajkule koje viðamo danas
imaju izduženo, maltene zmijoliko telo.
Kako su ajkule evoluirale, tako se rep menjao
i sve više su izgledale kao današnje ajkule s perajem.
Zmajorepa je savršen primer ajkule koja je usred evolucije,
usred promene.
Zubi su baš oštri. -Da, veoma.
Može da grize i kida velike komade mesa.
Uvek su mi zanimljive oči,
zelene, velike i kao dragulj.
Adaptacija je ključna za opstanak svake vrste.
Njihove oči imaju drugačiji odnos štapića i čepića
i to im omogućava vide u mrklom mraku.
Oči nisu jedina adaptacija zmajorepe ajkule.
To je i najveća ajkula koja ispoljava bioluminiscenciju.
Istraživači veruju da je koristi u lovu na morskom dnu
kao način da bude neprimetna odozdo.
Vraćamo je u vodu.
Dok istražujemo dubine, očekujem da vidim neobičnije adaptacijje
koje će pomoći da više saznamo o drevnim ajkulama i da ih oživimo.
Centralni Teksas
Na drugom draju sveta, biološkinja Kesli Benks
traga za izumrlim predatorima na naočekivanoj lokaciji.
Nalazimo se usred Teksasa, 1000 km daleko od Zaliva.
Ovo je tipičan centralni Teksas.
Ali ljudi ne znaju da je ovo nekada bilo dno okeana.
Teksas se dramatično promenio tokom stotina miliona godina.
Nekad zapadni unutrašnji morski put, vodena površina koja je delila SAD,
Teksas je video nekoliko era okeanskih predatora
od kojih su neki ostavili dokaze o postojanju.
Zdravo, Rone. -Zdravo. -Kako si?
Došla sam kod Rona, mog prijatelja paleontologa.
Ako iko zna ko je vladao praistorijskim morem, to je on.
Dobro došla. Današnji Teksas
kao i gotovo sva kopna na Zemlji polako se menjaju
otkako su nastala pre četiri milijarde godina.
Ove sedimentne stene nekada su bile morsko dno
koje je vrvelo od života.
Ova zemlja je prepuna podsetnika na nekadašnji okean
i stvorenja koja su ovde živela.
Vode više nema, ali ajkule su još uvek ovde. -Tako je. -Savršeno.
Proteklih nekoliko godina, u centralnom Teksasu
otkriveni su fosili zuba 20 drevnih vrsta ajkula.
Morfološki, ovi zubi deluju kao zubi današnjih ajkula.
Ovaj je kao veliki zub mako ajkule.
Nisam video zube mako ajkule, ali ti sigurno jesti. -Da.
Ako bi mi pokazao ovo, rekla bih da je slično zubu mako ajkule.
Tako izgleda? -Da, špicaste. -To nije od mako ajkule.
Ovaj je star 80 do 90 miliona godina.
Potiče od kiklop ajkule. -Zadivljujuće.
Ima ih mnogo. Postoji velika raznolikst
očuvanih fosila na ovom kamenju.
Nalazimo ih svuda u ovoj regiji.
Neverovatno su očuvani.
Možeš da ih iskopaš i naðeš neverovatnu raznolikost.
Na primer, naći ćemo čak i retko očuvane kosti lobanje.
Za razliku od mnogih drugih ajkula te kosti lobanje su mineralizovane.
Skeleti ajkule su loše očuvani i retko se nalaze.
Ovo je od čeljusti? -Leva donja čeljust. -Leva donja.
Zglob je pozadi. -Kul.
Tako. -Savršeno. -To je kost ajkule.
Mnogi od ovih primeraka stari su 300 do 270 miliona godina.
To je bilo zlatno doba ajkula,
vreme kada su dostigle najveću raznolikost i brojnost.
Počele su da se prilagoðavaju prilikama i evoluiraju.
Nova vrsta zuba, načina plivanja, repova.
Ono najbolje se nastavilo, a sve ostalo je izumrlo.
Pomoću fosila zuba tražim najveću i najgoru ajkulu
koja je vladala vodama Teksasa pre 300 miliona godina.
U svoje vreme, najveći predator
na planeti je bila teksaška superajkula.
Pričamo o ajkuli koja je veća od kamioneta kojim si došla. -Pobogu.
Dugačka i do 9 m, teksaška superajkula
bila je veća od današnje bele.
Ta mašina za ubijanje vladala je okeanima
pre 300 miliona godina.
Otkrivena 2015, dramatično je promenila naše razumevanje
drevnih predatora iz te oblasti.
Nije se znalo da su bile toliko velike toliko davno.
Fosil star 300 miliona godina. -Pobogu.
Zubi su vrlo prepoznatljivi, obično su imali više vrhova.
Svaki je bio tačka zagriza i držanja klizavog plena.
Čak ni sa mehanizmima odbrane, manje ajkule nisu parirale superajkuli.
Imala je puna usta igala
koje su odlične za probadanje, držanje i kidanje.
Sa četiri peraja i aerodinamičnim telom, teksaška superajkula
bolje je manevrisala od manjih ajkula u plitkim vodama.
Sa masivnim čeljustima, probijala je plen u jednom zalogaju.
Veruje sa da se borila za plen sa ajkulom makazastih zuba
kontrolišući plitke vode.
Akule makazastih zuba bile bi u dubinama
da bi izbegle veće predatore kao što je superajkula
i napredovale u kanjonima kao što ih ima u Surugi.
Uključiću. Ovo će biti A.
Ostin se priprema za istraživanje s dubinskim kamerama.
Kućište pod pritiskom štiti kameru dok snimamo u dubinama.
Neverovatno je da je zaliv Suruga obavijen velom tajne.
Mogli bismo da vidimo bilo šta.
Jedinica je slobodna i kad je ubacimo u more, to je to.
Potonuće do dna i omogućiti pristup tamo gde ga inače ne bismo imali,
što je važno za ovu istragu.
Cilj je oblast na dubini većoj od 600 m.
To je centar onoga što istraživači zovu zona sumraka. -Spremno je.
Zona sumraka je deo okeana od 200 do 900 m dubine
koji je u potpunom mraku. U toj zoni svetlost nestaje
i ajkule su najaktivnije.
Neistražena je, a vrvi od života.
Dobro je.
Spreman sam da pokvasim kameru. Počinjemo. Dobro je.
Dva, tri... To.
Idemo.
Imamo direktan prenos. Jedva čekam da vidim.
Uprkos dubini, kamera je bežično povezana s monitorom na čamcu
i omogućava Ostinu da vidi dno okeana.
Na dubini od 600 m, Ostin traga za pokazateljima drevnog života.
Mrkli mrak. Ne vidim mnogo, ali veza je dobra.
Dobro. Nešto prilazi.
Izgleda kao kostelj.
Divan primerak. Kostelji su relativno mala grupa ajkula
koja postoji 100 miliona godina.
Love ih veće ajkule.
Ovo što vidim na početku je dobar znak.
Neverovatno. Ovo je najveći ljuskar na planeti,
japanska pauk kraba. Ova je ogromna.
Raspon nogu može da bude 3 m kada ih raširi.
Ogromni su i mnogo se kreću po dnu.
Kao izopodi traže plen i uginule životinje po dnu.
Jedan od najpoznatijih stanovnika zaliva Suruga je pauk kraba.
Poznata je po veličini,
a raspon nogu može da bude 3 m.
Pogledajte ta klješta. Da bi bila tolika, mora da ima hranu.
Znači da dole ima hrane za velike predatore.
Ovde je morsko dno puno života.
Počinjem malo da razumem.
Čini se da na dnu ima lovine, što je odlično.
Šta je ovo?
Mislim da je nešto veliko. Velika riba.
Ovo je ludo.
Juki vidim nešto veliko. -U zalivu Suruga,
dr Ostin Galager na morskom dnu, traži dokaze o drevnim ajkulama
koje još uvek krstare ovim vodama.
No comments yet. Be the first to leave one.