A Man There Was (Terje Vigen)

Nitratna filmska vrpca pronađena je 2004. godine.

Digitalno je restaurirana dijelovima duplikat-negativa.

I postojeće su norveške kartice s tekstom iz tog razdoblja.

Izvorna tinta i boja filma rekreirane su.

I. ČIN

Na krajnje udaljenu jalovu otoku živješe izvanredno prosijed čovjek.

Nikad ne bijaše ozlijedio ni čovjeka ni dijete, bilo na kopnu, bilo na moru.

Njegove bi oči možda zabljesnule kad se oluje približavahu.

Ispričat ću vam o Terjeu od početka do kraja.

Na kopnu on nikad ne pronađe spokoj.

Ne. Bolje je živjeti na moćnom, valovitom moru.

Na jesen, kad bi divlje guske letjele na jug, putevi bi im se sreli.

Osjećalo se kao teret na ramenima mornara.

Iza sebe ostaviše svijet svjetlosti i suočiše se s crnom zimom.

Usidriše se i njegovi brodski drugovi otiđoše na ples i pijanku.

Sjetno ih pogleda dok stajaše na vratima brvnare.

Proviri kroz zastore, bijele i čiste.

Njegova žena tamo sjediše prevši, a pokraj nogu

u kolijevci ležaše dijete, rumeno i bucmasto.

Rekoše da je od tog trenutka Terje trijezan.

Pjevaše najradosnije pjesme sa svojom malenom Annom u naručju,

dok mu povlačiše smeđu kosu.

Vrijeme proleti i uskoro dođe ratno doba - 1809. godine.

Do dana današnjeg pričaju se stare priče o teškim godinama.

Luke zatvoriše engleski brodovi, a u unutrašnjosti propadahu usjevi.

Siromašni ljudi umirahu od gladi, imućni bijahu u oskudici.

Dvije mišićave ruke ne bješe dorasle bolesti i smrti.

Terje sjediše dan ili dva.

Potom se otarasiše svoje tuge.

Sjeti se prijatelja, starog i iskrenog - velikog, valovitog mora.

Uze najlakši skif za svoje putovanje do Skagena.

Jedro i jarbol ostavi za sobom, misleći da ne bi bili od pomoći.

Kad vjetrovi jenuše, Terje veslaše morem za suprugu i dijete

u otvorenom čamcu.

Jutlnadski greben možda bijaše teško zaobići,

ali englesku opsadu još i više. Imahu orlove oči.

Nastavit će se.

II. ČIN

Do Fladstranda dospje zdrav i čitav te prikupi svoj teret.

On se spasi, ali važni bijahu njegova supruga i dijete.

Četvrtog dana, pri izlasku sunca, primijeti neko kopno.

Bijaše kod kuće!

Ali se potom smrznuše riječi s njegovih usana!

Greben zvaše se Gosling, istočno od Homborgsunda.

S pramca časnik vikne: „Stani!“.

Držaše veslo kojim probiše trup skifa!

„Daleko u unutrašnjost na kamenitim obalama

sjedi moja supruga na vratima brvnare, čekajući kruh za naše dijete.“

Roniše i plivaše te roniše ponovno.

Na pola metra vode njegov dragocjeni teret potone.

Izvadiše ga iz vode, odvedoše na palubu.

On plakaše, a oni se smijaše.

Terje utihne, bijaše gotovo. Tuga pobijedi.

Mnogo godina provede u zatvoru, neki kažu čak i pet.

Vrat mu se pognu, kosa posijedi, sve zbog maštanja o domu.