Freefall: A Reckoning for Boeing

Ne događa se svaki dan da se netko suprotstavi korporaciji kakva je Boeing.

Dignite desnu ruku.

Prisežete li da ćete u svom iskazu govoriti isključivo i samo istinu?

Prisežem.

Boeing će se boriti dok god ide.

Zahtijevao je od ljudi da krše pravila i propise,

za što su mogli snositi kaznenu odgovornost.

Moguće je da javnost dovodimo u opasnost.

Razmjeri implikacija onog što je u iskazu iznio

natjerali su me da se zamislim.

Johnov je istup bio hrabar.

Ali palo mi je na pamet

da bi ga to moglo doći glave.

Bilo je dogovoreno da John iskaz nastavi drugo jutro.

Ali bilo je deset sati, a John još nije došao.

Zato sam nazvao hotel

i tražio da me spoje s njegovom sobom.

A telefon je samo zvonio.

Zamolio sam da netko ode provjeriti spava li on još.

Rekli su da ga nema.

Pitao sam je li mu kamionet vani.

Poslovotkinja se vratila i rekla

da je otišla do kamioneta i pogledala sa suvozačke strane.

I tad je nazvala hitne službe.

Iz Boeinga stiže još jedan razlog za strah od letenja.

Zapalilo se nekoliko njihovih novih Dreamlinera.

Jedan od motora Boeinga 777 zakazao je netom nakon polijetanja.

Ovo je kuća mojih roditelja nakon što je motor Boeinga 777 eksplodirao u zraku.

Evakuirano je 129 putnika. Petero je ozlijeđeno.

…pedesetero ozlijeđenih nakon što se avion srušio.

Jedan je putnik poginuo u eksploziji.

Te strašne opasnosti i dalje prijete.

Kad vidiš vijest za viješću, nesreću za nesrećom,

zapitaš se kako to da Boeing još leti.

SLOBODNI PAD

KONTROLOR KVALITETE

Ja sam onaj klinac koji uvijek digne glavu kad čuje avion.

Da.

Volim avione.

Moj je tata radio na F-14.

Zato sam uvijek promatrao avione kako polijeću.

Odrastao sam u Seattleu i uvijek sam mislio da ću raditi u Boeingu.

Bio sam presretan kad su me poslije studija zaposlili.

Boeing je bio fantastična tvrtka.

Ako si nosio majicu s Boeingovim znakom, ljudi su ti prilazili.

Ponosio si se time.

Paljenje.

Polijetanje.

Dugo sam se bavio raketnom tehnikom, ali htio sam prijeći na zrakoplove.

Htio sam raditi za najboljeg proizvođača zrakoplova na svijetu.

U sto godina Boeing je preobrazio pojam putovanja u svijetu.

…najveća zrakoplovna tvrtka na svijetu.

Bio sam ponosan što radim za Boeing. I danas se time ponosim.

Boeing mi je promijenio život.

Odrastao sam u siromaštvu.

Financijsko stanje potpuno se preokrenulo.

To što radiš u Boeingu,

što si ondje zaposlen, to je stvarno bila čast.

Ovo je Boeing.

Oni grade avione

i uvijek se vode jednom mišlju.

Kako da sve naprave tako da bude još mrvicu bolje nego što je nužno.

Boeing je bio jedinstven po tome

što je u slučaju spora odjel za kontrolu kvalitete donosio konačnu odluku

o tome hoće li nešto biti prihvaćeno ili ne.

-Sve je spremno? -Jest.

Sve što se radilo pratilo je dva-tri para očiju

da provjere je li ispravno.

Mislim da to nikako neće ići.

U to je doba kvaliteta bila kočnica.

Neki problem? Kontrolori obustave proizvodnju.

Imao si potporu uprave.

-Neka ljudi budu spremni. -Dobro.

Najednom se cijelo to ozračje promijenilo.

Kako je to kad kao novi direktor…

Što ste zatekli u Boeingu kad ste došli?

Krenuli smo od početka.

Bilo je nužno pokrenuti sveobuhvatni dijalog.

Propadanje Boeinga.

To je po mnogočemu počelo dolaskom Jima McNerneyja na mjesto direktora.

On je naoko bio idealan kandidat.

Diplomirao je na Yaleu.

Na Harvardu je magistrirao.

Jim McNerney izgledao je kao prototip američkog senatora.

Jim McNerney dugo je bio direktor u General Electricu,

a bio je i štićenik vjerojatno najmoćnijeg izvršnog direktora u 20. stoljeću.

Jacka Welcha.

Kao i mnogi drugi, i ja sam ostvario svoj američki san.

Jack Welch bio je prvi direktor neke velike američke tvrtke

koji nije birao sredstva za maksimizaciju profita.

Brzo je uveo izmještanje poslovnih procesa.

Offshoring, masovne otkaze.

Zaposleniku ćeš najviše pomoći,

čim saznaš da je u donjih deset posto,

ako mu to kažeš.

Znalo se da Jack Welch u GE-ju svake godine otpušta donjih 10 posto.

Ljudi su stalno strepili za radna mjesta.

Tim je strategijama Jack Welch GE pretvorio

u najvredniju tvrtku na svijetu.

Tvrtku koja je bila uzor gotovo svim ostalim američkim korporacijama.

Uprava Boeinga nije u tome bila iznimka.

Nečime sam htio upravljati, samo nisam znao čime.

Kad je McNerney došao na čelo,

Boeing se bacio na prioritizaciju profita u tradiciji Jacka Welcha.

Ujedno je dobio zadatak i da razvije novi avion.

Novi 787 još nije konstruiran,

ali Boeing toliko vjeruje u njegovu udobnost da ga je nazvao Dreamliner.

Dizajn i konstrukcija 787-ice

trebala je koštati otprilike deset milijardi dolara.

No upravi Boeinga to je bilo previše.

Dobio sam internu dokumentaciju

iz koje se vidjelo da Boeing za gradnju kani dati pet milijardi.

Upola manje nego što bi inače koštala.

BOEING 787-ICOM MIJENJA GRADNJU AVIONA

Boeing je oduvijek bio na glasu po projektiranju i gradnji svojih aviona.

Tektonski se pomak dogodio sa 787-icom.

Doznali smo da će proizvodnju ključnih dijelova aviona izmjestiti izvan tvrtke.

Radi uštede.

Središnji dio trupa proizveden je u Italiji.

Krila i akumulatori bili su iz Japana.

A vrhovi krila i stražnji dijelovi trupa iz Južne Koreje.

Gotovo cijeli avion proizveden je izvan tvrtke.

Znali smo da će se to izravno odraziti na sigurnost i kvalitetu.

Više nismo imali neposrednu kontrolu nad sigurnošću tih dijelova.

Prihvaćali smo što smo dobivali i ugrađivali to u avione.

Kooperanti su počeli slati dijelove.

Avion su namjeravali sklopiti za tri dana.

Kad je Boeing prvi put spojio dva dijela trupa,

netko mi je poslao sliku.

Između ta dva dijela zijevala je rupa.

Neke od tih tvrtki nisu bile sposobne za ono za što ih je Boeing angažirao.

Nisu mogli proizvesti naručene dijelove.

Grozota.

Previše je dijelova aviona proizvedeno izvan tvrtke.

Ništa nije sjedalo na mjesto.

A odgode su se samo nizale.

Boeing je htio izgraditi drugo postrojenje za 787-icu

kako bi povećao proizvodnju.

Boeing je ponikao u Seattleu i nikad drugdje nisu izgradili avion.

Boeing je ondje imao

možda najkvalificiranije radnike za proizvodnju aviona na svijetu.

No većina njih bili su organizirani u sindikate.

A McNerney je mrzio sindikate.

Povećavali su Boeingove troškove.

Pa je 2009. zaključio:

„Drugu liniju iza 787-icu izgradit ćemo u Južnoj Karolini.”

Uvijek s ponosom ističem da u Južnoj Karolini nemamo sindikate

zato što nam sindikati ovdje ne trebaju.

Boeingovo vodstvo ponovno je donijelo odluku

ne u interesu sigurnosti,

nego u interesu kresanja troškova, u interesu korporativne dobiti.

Što su vam vaši inženjeri rekli

o rekonstrukciji starog Boeinga kakav poznajemo iz djetinjstva?

Na stari se Boeing nećemo vratiti.

Pet, četiri, tri,

dva, jedan.

Reži!

U Južnoj Karolini nije bio avijacijske industrije kad je Boeing otvorio tvornicu.

I naravno, zato nisu imali ni radnike s iskustvom.

Neprestano su slali stručnjake iz Seattlea.

Među njima je bio i John Barnett.

Kad sam počeo raditi u Boeingu,

razgovarali smo o tome otkud je tko.

Ja sam rekao da sam iz Louisiane.

Jedan moj prijatelj je bubnuo:

„Pa ti si u Louisiani gacao po močvarama!”

I tako sam ostao Močvarko.

U Seattleu sam 15 godina bio kontrolor kvalitete.

Bio sam među prvima

koje su poslali u Charleston da organiziraju novu tvornicu Dreamlinera.

Kao kontrolor kvalitete vodim brigu o pravilnoj gradnji aviona.

John je bio pouzdan kontrolor, stručnjak za zrakoplove.

Obojica smo kontrolirali kvalitetu. Bili smo dobri prijatelji.

Od Johna sam kupovao aligatorske repove jer je bio iz Louisiane.

Budući da sam s juga,

Južna Karolina bila mi je prilika da budem bliže obitelji.

Njega si čuo izdaleka.

Uvijek si znao da je on došao, bio je glasan.

Dečko iz močvare.

Kad sam se doselio u Charleston i upoznao Johna Barnetta,

vidio sam da jednako razmišljamo.

Da ništa ne smije biti važnije od kvalitete.

John i ja dobro smo se upoznali dok smo putovali u potrazi za radnicima.

U tjedan dana razgovarali smo s više od sto ljudi.

Odmah su nam rekli

da u Charlestonu ne žele utjecaj sindikata.

Prema sporazumu koji je Boeing sklopio s Južnom Karolinom,

prvenstveno se zapošljavalo lokalno stanovništvo.

Obilazili smo sajmove poslova. Zapošljavali smo dojučerašnje studente.

Dogurali smo do toga da si posao u Boeingu dobio ako si znao što je odvijač.

Što misliš o ovim radnicima?

-Pojma nemaju. -Neki imaju, naravno.

Neki imaju, ali većina nema blage veze.

Samo dođu pokupiti plaću.

Drugo ne znaju.

Nadređenima sam rekao da ti ljudi ne dobivaju primjerenu obuku.

Ne poznaju procedure, sigurnosne propise.

Uče samo lupati žigove na papire.

Ali moje nadređene nije bila briga za obuku.

Htjeli su samo što bržu proizvodnju.