Love Is Blind: Poland (Love is Blind: Polska)

Znaš da postajem jako emotivna.

Na zabavi je postojala distanca između nas.

Nije da ne želim da si sretna. Nije to natjecanje.

Shvatila sam to kao nedostatak podrške.

-Nisi mi to rekla. Tek sada. -Nisam htjela to reći…

Sad jesam. Htjela sam razgovarati, samo ne pred svima.

Bila sam malo pod stresom zbog našeg susreta.

Bila sam znatiželjna kako će to proći. Da ja…

Vidjela sam koliko si bila presretna i nisam ti htjela…

smetati.

Ne moraš mi govoriti ono što misliš da želim čuti, nije poanta u tome.

Nisam toliko emotivna kao ti.

Ovo što se događa rezultat je te maske i oklopa

koje sam uvijek morala nositi.

Trebamo se međusobno podizati, i u ljubavi i u prijateljstvu.

Loši prijatelji naučili su me da pazim koga puštam blizu.

Još moram neke stvari naučiti.

Žao mi je.

To što kažeš: „Moram naučiti.”

Meni je to dovoljno.

O, jebemti.

POLJSKA

Možda ću promijeniti garderobu.

Ništa joj se ne sviđa. Tako je izbirljiva.

A ti? Vidim da sam biraš svoju odjeću.

U pravu si.

-Kako si? -Stvarno sam sjajno.

-Izgledaš prekrasno. -Hvala.

Nije mi dosadno, smijem se s njim do suza, jer Damian je Damian.

Uživala sam upoznajući ga, ali onda bi rekao nešto

i pomislila bih: „Smije li mi se, šali li se, ili je ozbiljan?”

-To je teško. -Jako.

S njim sam. Znam da može biti emotivan, može razgovarati sa mnom vrlo ozbiljno.

Damian šaljivdžija u kratkim hlačama je bonus.

Da. Druga stvar je da imate isti životni cilj.

Da. Povezala nas je snažna želja da budemo roditelji.

-Navijam za vas. Nemoj plakati. -Mnogo ti hvala.

-Ti si stvarno vrijedna osoba. -Ti si srce naše.

Mislim da ću ovdje izgorjeti.

-Na glavi? -Trebali smo ponijeti šešire.

Nemaš maramu?

Nisam je ponijela. Rekao si da nam ne treba.

-Tko je rekao? -Ti si rekao.

-Rekao sam ti da uzmeš maramu. -Rekao si da je bolje bez nje.

-Misliš da će biti u redu ako ovo skinem? -Mislim da će biti više nego u redu.

Nisam htjela, ali dobro.

Kako si danas?

-Jesi li ovo stavio ovdje? -Bilo je ovdje. Smiri se.

Želim nešto pojesti.

Želim M&M's.

Hoćeš nešto pojesti?

Znaš da nisi na suncu?

-Znam. -U redu.

Stvar je u tome da imam bijele noge, a gornji dio tijela mi je preplanut.

Bože, baš je fora. Privatna zabava…

-Da. -…uz bazen.

Pitam se koliko je to koštalo.

Što?

Današnja zabava mi je pokazala da mi je…

romantična strana kod žene važna.

Moram znati da druga osoba nešto osjeća.

Mislim da se to najbolje izražava riječima ili gestama.

Ne znam što se događa.

Mislim da je Malika mogla osjetiti koliko mi je stalo. Ja nisam.

-Ne idi još. -Ne još?

Ostani sa mnom.

-Zabavljaš li se? -Da.

-Više sa mnom? -Da.

Idem se pridružiti dečkima.

Idemo…

Hoćeš piće?

-Ne sad. -Ne?

Dobro, onda idi.

Kamil!

Hoćeš zamijeniti sunčane naočale?

Samo na trenutak, može?

Što, išao si joj dati poljubac? Podne je, vrijeme za poljubac?

-Morao sam joj dati naočale. -Pa, idi!

-Dijelimo ovaj par. -Idi svojoj curi!

Uno, imaš raspored za poljupce?

Julia, stvarno si postala smirenija.

-Nadopunjuju se. -Da.

Imaš drugačiji smisao za humor, njegov je malo grublji, ali savršeni ste.

-Kao i svi mi. -Opuštenija sam.

On me malo smiruje. S dečkima je tako smiješan, energičan.

Želim da meni daje isto toliko energije koliko daje drugima.

Mislim da to vrijedi u oba smjera.

PODIJATRICA

Imaš li kakvih strahova oko Varšave?

Imam ih dosta.

Mnogo ću letjeti. Neću biti tu. Možda me neće biti cijeli tjedan.

Stvarno?

Sad je lijepo, no onda neću imati vremena za nju.

Imaš li i ti osjećaj da je… lijepo,

uživam, volim svoju ženu, ali mislim da je ovo predobro.

-I ja se tako osjećam. -Jučer

rekoh: „Previše je slatka i vesela.” Kao, dobro je i već sam…

-To nije stvarni život. -Da! Već sam naviknut na…

Kad je vidim, kao da se znamo mjesecima.

Zezamo se i tu su te šale i ti poljupci,

-sve mi to funkcionira. -Da.

Nešto mi je malo čudno. Nakon svega ovoga.

Navikao sam da su stvari sranje. Što se događa?

-I ja se tako nekako osjećam. -Isto.

Dobro, idemo do naših cura,

-tražiti poljubac… -I vratiti se.

-I vratiti se. -Hoće li to učiniti? To je kao test.

Bok, ljepotice. Mogu li dopuniti čašu?

Može poljubac?

-Možeš li mi doliti prosecco? -Nije presladak?

-Ima i piva, zar ne? -Pivo nakon prosecca?

Pa, kako želiš.

Osjećam se pomalo neugodno. Nisam navikla na ovakve stvari.

Bila sam emocionalno preplavljena.

Danas sam shvatio da Malika gradi neku vrstu zida među nama.

Ne trebaju mi njezini komplimenti.

Za mene je kompliment kad se nasmije kad joj kažem nešto lijepo

ili kad me traži u gomili.

Odlazite?

Brinem se što slijedi.

Veza se mora razvijati emocionalno. Inače ćemo se samo vrtjeti u krug.

-Što nije u redu? -Ništa.

Što nije u redu?

-Dobro, neću… -Sve je u redu. Samo je…

neugodna situacija.

Dobro, ako ne želiš razgovarati, neću razgovarati.

Što da… Otići ću ako ne želiš razgovarati.

Dobro.

Stvarno?

Dobro, idem.

Ne, idem. Ne sviđa mi se ova situacija.

Ni ja to ne razumijem. Hoćemo li razgovarati o vremenu?

Dobro, onda idem.

Nisam baš razumio što se događa.

Za mene je komunikacija više dijeljenje osjećaja.

Trebam čuti da joj je stalo.

Mogla bi se otvoriti i pokazati mi svoju osjetljivu stranu.

Nešto nedostaje. Ne znam točno što.

Možda dublji razgovori o osjećajima.

U ovom trenutku mislim da sam pogriješio u izboru osobe s kojom želim biti.

Dakle…

Da.

-Želiš li sada desert? -Zaboravila sam na to.

Njam.

-Jesi li na nešto alergičan? -Na glupost.

Kako onda živiš sam sa sobom?

-Bio si drugačiji u kapsulama. -To je bio probni period.

Moram podnijeti žalbu.

Za sada još nismo dosegli granice naših šala.

Granica nije ni na koji način prijeđena.

Nadam se da je nećemo prijeći, da oboje znamo granice.

Rekla sam curama da si rekao da imam „kučkasto lice”.

Imaš. Ali kad znam da nisi takva…

-Onda što? -Onda je čak i slatko.

Dobro, super.

-Tako to ide, starče. -Jesmo li već stari?

-Ti jesi, ja nisam. -Šalim se… ili ne.

Platit ćeš za to. Na ovaj ili onaj način.

-Veseliš li se vidjeti me u haljini? -Da, plakat ću.

-Hoćeš? -Hoću.

Koju bi pjesmu odabrao za naš prvi ples?

-Mogu li osmisliti koreografiju? -Već je vidim.

Što?

-Mogli bismo početi s malo 50 Centa. -Eto vidiš.

Pokazat ću ti korake za sekundu.

-Ne. -Pa, da…

Ne?

-Ne želiš? -Ne. Bit će mi neugodno.

Hajdemo samo plesati iz zabave.

-Hajde. -Što?

-Ne. -Ne?

-Stvarno? -Da.

Možda si ipak previše miran za mene.

-Zato što ne želim plesati? -Ne znam.

Gdje je taj osmijeh?

-Siguran si da možeš pratiti moj tempo? -Previše brineš.

Kako ćeš uopće plesati sa mnom ako ti je to neugodno?

Neće biti.

Znaš da sam malo…

Možda je to tebi previše.

PODIJATRICA

Ne znam, samo se brinem jesam li dovoljno kul,

želi li on stvarno razgovarati sa mnom ili će me se zasititi.

-Što se događa? -Ništa.

Znam da ti mnoge stvari stvaraju nelagodu i nisam sigurna razlikujemo li se previše.

Ne želim da kasnije govoriš: „Ovo mi nije ugodno ili ono”,

i da me to sputava.

Ne znam, malo ću prestati biti svoja

i počet ću se stišavati, i bit ću… ne želim to.

-Slatka si kad si ljuta. -Dobro.

U redu.

Napravit ću… partnersko otvaranje,

ali pretpostavimo da tražiš moju uslugu.

-Plaćaš za uslugu. -Stvarno?

Bilo kako, možeš mi skuhati čaj, dati masažu.

Još jedna masaža? U redu.

Zanimljivo.

Vitez štapova je vrlo…

On je jebač.

Lijepo.