Love Is Blind: Poland (Love is Blind: Polska)

- Za tebe, majmunčiću. - Hvala.

Prekrasan kao ti.

Nadam se da će potrajati do…

Do vjenčanja?

Stavit ću ga ovdje.

Kako je lijepo.

Kako se osjećaš?

- Dobro. - Smireno?

- Jesi li se jučer bio smiren? - Znam da nisi ravnodušna prema MP-u.

Znam da je to u tebi probudilo neke emocije.

Vidio sam da si plakala, pa…

U jednom trenutku bilo mi je teško. Samo sam se vratila u prošlost.

I to mi je još više otežalo stvari, jer sam mislila da on još nešto osjeća.

Pogotovo jer mi je rekao da još uvijek osjeća potrebu štititi me.

To je bilo dosta znakovito.

Rekla sam mu izravno da neću promijeniti mišljenje

i da bih, kad bih danas morala odlučiti, rekla „da” jer sam jako sretna.

Marta je za mene jedinstvena i vjerojatno najbolja žena koju sam upoznao.

Možda sam previše empatičan… Sretan sam s tobom, ali mi ga je malo žao.

Što… mu nije uspjelo.

Ti si kao zlatna karta za tvornicu čokolade.

- Volim te. - I ja tebe.

Još jednom.

Misliš li da je MP-ov veći?

Daj, jebote…

Reci mi.

Bože. Tragično.

POLJSKA

Idemo.

Drži težinu blizu tijela, polako. Odlično.

Žrtve koje podnosim da Kamil bude sretan.

Kako ste ti i Filip nakon tolike razdvojenosti?

Nije dugo odsutan. Tri, četiri dana,

ali umoran je nakon leta. Teško je to uskladiti.

Pokušavam se ponovno naviknuti da ne osjećam tu prazninu kad ga nema.

Rekla sam da će moja sljedeća veza biti temeljena na otvorenoj komunikaciji.

To mi je najvažnije i pazim da tako i ostane.

Dobro, curo, kako je kod tebe?

Pa, nadam se da će biti dobro.

Da.

Moja mama nije baš oduševljena time.

Kaže da ima loš osjećaj i da mu baš ne vjeruje.

Pa, nije to lijepo čuti.

Imala sam prvi osjećaj da je Kamil možda preozbiljan za mene.

Da.

Ponekad mi ga je teško shvatiti.

Je li ljut na mene, jesam li nešto učinila, jesam li bila previše energična.

Mislim da je i njemu teško

i da se vas dvoje krivo tumačite. Mislim da on želi mirnu vezu,

ali to ne znači da to ne može imati s nekim tko je vrlo energičan i živahan.

Znaš?

Ne možeš ignorirati te probleme.

Zaručeni ste i postoji razlog zašto ste donijeli tu odluku.

Samo te molim: ako ti je stalo, malo se potrudi.

Ta konačna odluka jako je važna.

Idemo u Norvešku, to će mnogo pokazati.

- Sigurno. - Možda kad bude…

- Kod kuće. - …kod kuće,

osjećat će se ugodnije. Pa ćemo vidjeti, zar ne?

Ne znam kako biste vas dvoje trebali početi komunicirati.

Samo pokušaj biti nježna, nemoj ga napadati. Tako ćeš ga bolje razumjeti.

- Razgovarat ću s njim. - Ne na način…

Ako vam je stalo jedno do drugoga i želite pokušati,

netko mora napraviti prvi korak i učiniti nešto drugačije. Da?

U pravu si. Da.

Samo molim te: opusti se.

Stvarno si mi danas pomogla da jasnije vidim stvari. Da.

Znaš, Daria mi je pomogla… malo bolje razumjeti neke stvari.

Želiš to podijeliti?

Samo… kad…

Kad govorim o nečemu što mi se ne sviđa ili s čime se ne slažem,

nemoj to shvatiti kao napad, jer to nije moja namjera.

Stalo mi je do tebe i ne želim te napadati.

- U redu. - I ako si se tako osjećao…

žao mi je.

- U redu? - Da.

Mi smo tim i…

napadati te nije u redu.

Imaš li ti nešto reći meni?

Hoćeš li reći „da” ili… Pred oltarom?

- Hoću. - Hoćeš?

Nisi prekrižio prste? Ne.

U redu.

- Nožne prste. - Nožne…

U posljednje vrijeme je teško.

Moja djevojka puna je energije, a ja sam jako umoran nakon leta.

Bez energije sam.

Radim kao da imam 15 poslova. Nažalost.

Letovi, destinacije… Baterija mi se prazni.

Želim imati razumijevanja,

ali teško je jer se ne vidimo tri, četiri dana.

Nedostajemo si. Htjela bih provoditi vrijeme skupa, a ti trebaš odmor.

- Znala si u što se upuštaš. - Znam.

Rekao sam ti to iskreno i otvoreno, pa se moraš naviknuti.

- Pustila sam te da se odmoriš, zar ne? - Malo.

Dvadeset minuta.

Voljela bih da Filip ponekad učini nešto posebno i jedinstveno za mene,

jer je rekao da mu je to važno i obećao je to u kapsulama.

Previše se toga događa.

Sad je sve ludo zbog vjenčanja.

Hajmo se manje žaliti. Možemo ići na večeru.

Postajem nemirna, tri su popodne. Znaš? Ustani.

Polako.

Da samo sjedim ili ležim, ne bih to mogla podnijeti.

Malo je frustrirajuće kad ti druga osoba kaže:

„Hej, ustani, nema odmora, idemo dalje.”

Ali neke stvari se ne mogu zaobići. Ako sam letio pet sati u jednom smjeru

i onda šest sati natrag, nema šanse da budem pun energije.

Još uvijek postoje osjećaji među nama,

ali nije isto kao na početku.

- Imamo li sve? - Da.

Ključevi od stana! Rekla sam ti, pitala sam te.

Jebote.

U redu, imam ih!

Već sam mrtav umoran.

- Sve je u redu, dušo? - Što sad?

Samo pitam. Je li ti to okidač?

Dajem sve od sebe. Idemo, bez svađe.

- Hoćeš vode? - Zašto ne?

- Danas je neka čudna napetost… - Jebote, polio sam se.

Nepotrebno.

Energija među nama je drugačija.

Možda umišljam ili ja to uzrokujem, ali osjećam da postoji.

- Što radim krivo? - Samo…

- Ne razumijem. - Dušo…

Očekujem da budeš dovoljno zreo da mi pokažeš da sam ti važna.

Volim kad se mnogo toga događa i ponekad mi je teško kad energija padne.

Ne želim samo sjediti i ništa ne raditi. Jednostavno drugačije pristupam životu.

Nije baš ohrabrujuće prije vjenčanja čuti:

„Drugačije pristupam životu.”

Dušo, bit će situacija u našem životu koje će biti teže.

- Rekli smo da kad drugi… - Onda ću reagirati drugačije.

Ne razumijem. Stvarno ti smeta što sam umoran?

- Samo… -„Moj pristup je drugačiji.”

Sviđa li ti se moj pristup? Ne razumijem.

Stalno se žališ i sad još pojačavaš pritisak…

„Ne ispunjavaš moja očekivanja. Mislila sam da će biti drugačije.”

Trudim se. Unatoč umoru, radimo stvari, izlazimo.

Pokušavam to što manje pokazivati, ali ti to svejedno primijetiš.

Vidim da moji napori jednostavno nisu dovoljni.

Jedan dan je drugačiji. Samo jedan dan.

Ne bih se trebala stalno vraćati na to, ali ne mogu si pomoći.

Učim. Ne želim…

Uvjeren sam da će biti lakše, bolje. Dušo, tek sam počeo.

U lošoj sam fizičkoj formi. I sam to vidim.

Bojim se i ja, jer sam to slušao u prijašnjim vezama.

-„Sjeban si, nisi dovoljan.” - Ja nikad…

- Stalno. - Ti stavljaš…

Nikad nisam koristila te riječi. Uopće ne govorim o tome da si sjeban.

Da nešto nije u redu s tobom. Samo je danas posebno teško, to je sve.

U prijašnjim vezama nikad nisam bio dovoljan i tako dalje.

Zato sam cijeli život davao 200 %. I opet nije bilo dovoljno.

To je ogroman test.

U redu, žao mi je što sam umoran. Dođi.

- Jesi li pod stresom? - Nimalo. Ti?

Više ne.

Uzet ćemo nešto pojesti…

A onda?

- Onda idemo na avion. - I vidimo se u Norveškoj.

NORVEŠKA

Kako se kaže „Zdravo, ja se zovem…”?

„God dag” kad je poslijepodne, to je kao…

A kako se kaže „Ponekad me živciraš”?

Šalim se. Samo se šalim.

KUĆA KAMILA „UNA”

Uđi.

Kako lijepo!

- Rekao sam ti da imam dosta biljaka. - Baš lijepo. Preslatko.

- Dakle, da… - Divno.

- Ovdje ćemo večerati s djecom. - Upravo tako.

Da, ovo je kuhinja.

Ne provodim baš mnogo vremena ovdje, pa…

Znam…

Baš lijepo.

Ovo je pehar koji smo nedavno osvojili. Turnir u odbojci.

Zašto to uvijek radim?

Sviđa mi se pogled. I sviđa mi se ovaj dio, jer volim gledati filmove.

- Pa je to lijepo. - Što ti se najmanje sviđa?

Ovaj grad… jako je drugačiji od mog.

Mnogo je manji. Prijelaz iz grada u kojem…

Živim u samom centru, to je mnogo življe mjesto od ovoga.

Malo sam tužan jer sam joj pokušao pokazati lijepu stranu Norveške.

Malo je čudno. Isprva je rekla da nije važno gdje, nego s kim je.

Također ne znam kakva su joj očekivanja što se tiče mjesta.

Treba li imati, ne znam, restorane, barove, noćne klubove?

Ponekad tamo dolaze jeleni.

- A krave? - Nema krava.

Mojem gradu ništa ne nedostaje. I nije ništa lošiji od većih gradova.

Samo je sve više koncentrirano na jednom mjestu

i ima manje ljudi.

VARŠAVA

LJUDI IZ PRAGA

Malo sam pod stresom.

JACEKOV STAN

Idemo dati pet Mariji.

Za sreću. Idemo.

Volio bih da Jela vidi kako sam živio. Nadam se da ću tako i nastaviti živjeti.

BRIJAČ

I da vidi je li joj to u redu.

Stajat ću ovdje prvo.