Muhammad: The Messenger of God (محمد رسول‌الله)

U ime Boga. Ovaj film je rađen na osnovu istorijskih događaja i mog poimanja slavne ličnosti,

Muhammeda a.s. velikog Božijeg Poslanika

U ime Boga Milostivog Svemilosnog

Muhammed, Poslanik Božiji

Grad Mekka, 10. godina nakon početka poslanstva.

Oni koji štite prognanike, ne poštuju sporazum Kurejšija!

Svi stanovnici Meke i sva plemena, dužni su da se pridržavaju ovoga!

Za izdaju bit će kažnjeni žigosanjem ruku, da bi drugima bili pouka.

Ni trunku milosti ne vidim u tvojim očima Abdul Uza.

To je sve što je ostalo od tvoje samilosti.

Pomagati stanovnicima Šibe Ebu Taliba je protivno sporazumu.

I osim ove kazne, ništa drugo ne preostaje.

Ovaj sporazum miriše na proljevanje bratske krvi.

Ovo je tvoja izdaja prema tvojoj porodici.

On je u mojoj zaštiti Ebu Lehebe!

Ako potegnete za sabljom, sabljom će biti odgovoreno!

Je li ovo moj amidžić Hamza, koji prekrivenog lica gordo prolazi gradom?

Zbog prašine sam se prekrio, a sa neprijateljem pričam licem u lice.

Mene smatraš svojim neprijateljem? Kaži sve što imaš!

Ne vidim oko koje vidi ni uho koje čuje.

Hamza, ja sam i oko i uho Mekke. Kaži šta želiš?

Ja želim dobro Beni Hašimu.

Tvoje dobro je tvoje zlo, o Ebu Sufijane.

Ne skreći s puta Hamza.

Ako sam ja na sporazumu zapečatio prognanstvo Muhammeda i njegovih sljedbenika,

bilo zbog straha da će Muhammed negiranjem bogova, podići tenzije u ovom gradu.

Odvežite ga.

Izdajnicima nema mjesta u Mekki.

S tim da si ga ti zaštitio, više mu nema mjesta u ovom gradu.

Šumejl, do sutra navečer moraš napustiti grad.

Tokom sedam godina koje prolaze od Poslanikovog poziva,

pagani se nisu zadovoljili samo mučenjem i zlostavljanjem,

nego su namjeravali da ubiju Božijeg Poslanika.

Zbog toga je Muhammed sa najbližim drugovima napustio Mekku,

i nastanio se se nadomak Mekke, između dvije planine, u oblasti Šibe Ebu Taliba.

Pagani su zatvorili ulaze u Šibu, da bi na osnovu potpisanog sporazuma

spriječili ulazak hrane, robe i kretanje stanovnika Mekke.

Ovo je slika tih godina kada smo se mi muslimani, u ovoj suhoj dolini,

u neimaštini i dječijoj gladi, odupirali mučenju i teškoćama, da bi preživjeli.

Poslanik je rekao da Vam se rodila kćerka, koja je otvorila vrata Dženneta za Vas.

Neka je sa srećom.

On je Vašoj kćerki nadjenuo ime svoje majke, Amina.

Poslanik je ovu hurmu dao u znak blagoslova i

rekao je da će kod majke povećati mlijeko.

Hvala.

Dokle si otišao?

Na putu sam već pet dana, bez odmora.

Žalosno, zbog jednog zrna ječma.

Šteta zbog jednog beduinskog plemena, koje nije uzelo ni jednu našu kovanicu.

Vijest o izolaciji stigla je do najudaljenijih plemena.

Ne boj se! Ovo je glas Božije vjere koji se nesvjesno širi i dopire do svih mjesta.

Poslanik je proučio ezan na uho novorođenčeta, srce mi je ogrijao, rješenje je blizu.

Najistaknutiji ljudi iz Mekke nisu vjerovali da će Muhammed i njegovi sljedbenici

pokazati toliko strpljenje i izdržljivost.

Izdržljivost muslimana vremenom je izazvao prve nesuglasice među prvacima Mekke.

Ebu Talibe,

starješine deset plemena okupili su se u Darul Nedvi i čekaju te.

Pripazite na Poslanikovu kuću.

Dragi Ali,

kada završiš s podjelom, ostani uz Poslanika da ne bude sam.

Dobro oče.

Kako da se protivimo, ako svi žele da otkažu bojkot?

Meni više nego svima vama, nedostaje rodbina iz Beni Hašima.

Mekka će otići da dočeka Muhammeda, ako je to želja starješina.

Zatvorit ćemo oči pred vidljivim bogom,

a srca prepustiti nevidljivom Bogu.

Evo ti kaži As,

jesi li spreman da dijeliš svoju trpezu sa robovima?

A ti Hišame,

jesi li spreman da tvoja supruga, uz podršku Muhammedovog Boga, tebi protivrječi?

Ti ćeš se odreći luksuza onolikih karavana, zatvoriti trgovine i smanjiti prihode?

Pa onda porekni i svoje očeve.

Polomite sve ove kipove hodočasnika,

pa sjedite i čekajte kad će koja karavana od nekuda stići!

Ako je dobrobit starješina u ovome,

zašto da i ja ne budem sa vama?

Dobro došao velikane Kurejšija.

Mekka je dane brojala da te ponovo vidi u svome društvu.

Starješine te još uvijek smatraju vođom sjednice.

Dobro došao Ebu Talibe.

Vremena je malo, a puno toga za reći.

Ja ću biti glas zajednice da s tobom ukratko razgovaram.

Mekka iz dana u dan postaje veća, ali ugled joj opada.

Do prije nekoliko godina ovaj grad je imao velike trgovce poput Hatidže.

Znaš li na kojem je položaju danas, mogao biti Muhammed?

Ne na uzvišenijem od onog na kojem jeste, položaju Odabranika Boga Uzvišenog.

Ebu Talibe!

Ove godine su prihodi hadža mnogo veći.

Htio sam da se udaljimo od skupine,

jer imam tajnu, koju samo sa tobom mogu podijeliti.

Nisam ravnodušan na Muhammedov poziv,

ali bih da znam šta to Ebu Sufijan dobija zauzvrat,

ako prihvati njegovu vjeru?

Vjera nije imetak da se njome trguje Ebu Sufijane.

On će biti Božiji Izaslanik, a ja njegov učenik, bit ćemo saveznici.

Ima li ljepšeg mirisa od ruke koja daje prisegu?

Srce se može oživjeti vjerom, ali nije shvatio potrebe ovog naroda.

Ebu Talibe,

zar ovi ljudi nemaju Boga, zar ne znaju obrede?

Ne govori ne!

Dovoljno je da Muhammed svoga Boga sačuva u srcu,

i da sudjeluje u nepredovanju i dostojanstvu grada.

A i ti isto tako Ebu Talibe!

Ti ćeš moći kao nekada,

uspješno voditi svoje trgovačke poslove i napredovati.

I sam dobro znaš da je beskorisno pokazivati bogatstvo Mekke,

skini zastor sa te druge priče koju si sakrio Ibn Harbe.

Druge priče?

Pođi sa mnom.

Strpljenje ovog naroda je pri kraju.

Svi su jedan glas i jedan sporazum.

Kada svane, ni ja neću moći više ništa uraditi.

Rat plemena?

Oni koji se spremaju za napad, ne poznaju plemena.

Do sada nisam nikome pustio krv,

niti sam odjeću svoju uprljao krvlju,

osim ako to drugi nisu započeli.

Ebu Talibe, ako Muhammed ne odustane od svojih tvrdnji,

neka ga Beni Hašim prestane štititi,

tada neće biti potrebe posezati za sabljom.

I da se stavi nož pod vrat nezaštićenom čovjeku koji je Božiji Poslanik?!

Ako krene rat onda će Beni Hašim biti poput zrna u mlinu.

Imaš vremena do izlaska sunca.

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.

Hvala Bogu, Gospodaru svih svjetova,

Milostivom, Samilosnom,

Vladaru Dana Sudnjeg.

Samo Tebi se klanjamo i samo od Tebe pomoć tražimo.

Uputi nas na Put Pravi,

Put onih kojima si milost Svoju darovao,

a ne onih koji su na sebe srdžbu Tvoju izazvali,

niti onih koji su zalutali.

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.

Zar nisi čuo šta je Gospodar tvoj sa vlasnicima slona uradio?

Zar lukavstvo njihovo On nije omeo?

Njima je, sa sitnim kamenjem u kljunu, lastavice poslao...

O Poslaniče, zar nisi vidio šta je tvoj Bog učinio sa vlasnicima slonova?

Zar ih nije zaustavio u njihovom zlu?

Bog je poslao jata ptica, da ih sa malim kamenčićima gađaju,

i uništio ih poput pojedenog lišća.

Spremni smo, spremni...

Spremni smo, spremni...

Majko!

Majko!

Spremni smo, spremni...

Daj mi to...

Meni daj...

Ostavi to!

Krenite, požurite!

Bježite ovamo!

Brzo ovamo, brzo!

Požurite!

Gdje je Suvejba?!

Idemo!

Suvejba!

Šta da kažem Abdul Mutalibu?

Kaži da ostajem.

Vratit ću se.

Vidiš li?

Na vrhuncu panike, tvoje me prisustvo smiruje.

Od prvog trenutka kada sam te osjetila u sebi,

to je nadoknadilo tugu za tvojim ocem koji se zaputio na put bez povratka.

Ebu Talibe.

Gdje je Amina?!

Nisam je mogla ubjediti da krene.

Šta da radimo? Zar je za trudnu ženu sigurnije u planini?

Nju mi je brat ostavio u emanet, ne ostavljaj je samu! Idi!

Ebu Talibe!

Evo ih dolaze!

Šta radiš u gradu, kakve su to rane?

Vojska sa slonovima je zaplijenila sve očeve kamile,

straješine klana su izvršili napad.

Zar su toliko blizu?

Podigli su šatore u Muamizi.

Ja sam bio, Budeil i Šahid, njih su zarobili.

Gdje je otac?

Vratit ću se.

Oče, nemoguće se suprotstaviti tolikoj vojsci,

ostalo je jako malo boraca, kada se svi skupe mogu se izbrojati na prste.

Maloprije me je Udeil izvjestio o kamilama.

Abrahina vojska ih je prisvojila.

Šta je sa Aminom?

Ima namjeru da ostane.

Ostavio sam je Fatimi da se brine o njoj.

Pomozite svima kojima je Kaba sklonište i koji će ostati,

također pomozite i onima koji bježe.

Pronađi mi nekoga ko zna jezik Etiopljana.

Ja sam Abdul Mutalib. Starješina Mekke.

Idemo.

Ti si starješina Mekke i ključar Kabe.

Tokom ovog dugog perioda, starješine iz svih gradova su dolazile kod mene,

neki su tražili oprosta, a neki nisu.

Neke sam ubio i porazio zajedno sa njihovim božanstvima,

a neke sam pomilovao i prepustio njihovim božanstvima.

Medutim, Kaba je odredište koje sam od početka htio srušiti.

Došao sam da čujem kakvo mi izvinjenje nudi starješina Mekke i ključar Kabe.

Trenutno prihvatam izvinjenje, a na ratištu ne.

Ovo je moj zahtjev.

Tvoji vojnici su zaplijenili mojih devedeset kamila.

Ako nema rata nema ni osvajača, ne može se uzimati ratni plijen.