The Ray Bradbury Theater

Ljudi me pitaju: Odakle ti dolaze zamisli? Baљ odavde.

Sve je ovo moje. Ovdje nikada nisam gladan.

Ja sam Ray Bradbury, a ovo je:

KAZALIЉTE RAYA BRADBURYJA

Kad sam imao 12., upoznao sam maрioniиara Harryja Blogstonea

koji mi je rekao da ћivim zauvijek. Odluиio sam da bih mogao.

G. Blogstone me upoznao sa klaunovima, akrobatima, gutaиima vatre,

debelim damama i nekim malim ljudima, patuljcima.

Nisam to zaboravio. Svaki put kad vidim иudna zrcala, ovo vidim.

3x01: PATULJAK

Prema priиi Raya Bradburyja.

Glume

Redatelj

Kako ti se sviрaju ove vojne operacije, Aimee? -Dobre su, Ralphe.

Dobre? Savrљeno je. Kao ja i sve љto radim.

Savrљeno. Trebala bi pokuљati saznati koliko savrљen mogu biti.

U bilo иemu. -Bilo иemu? -Samo reci naziv.

Imam naziv i ne zove se Ralph.

Zar si predobra za mene?

Nisam. Samo љto ћiviљ previsoko u planini. Ne bih mogla disati tamo.

Namjesti metu. Stiћe joљ savrљenstva.

Ћivoga ti klaka! Skoro sam zaboravio. Vrijeme je. -Za љto?

Dolazi. Ne smijem ga propustiti. -Tko?

G. Veliki. Hoжeљ ga vidjeti?

G. Veliki. Doрi.

Zaљto idu na ono?

Ljudi vole umiranje. Ono je neka vrsta smrti.

Ralphe Bangharte, ti si filozof.

Ovdje ima puno toga. Jednom жeљ saznati.

Ide. Sakrij se. Samo idi iza. Poћuri!

Jednu ulaznicu. -Jedna.

To je g. Veliki.

I to nije sve.

Nisi joљ niљta vidjela. Doрi.

Ovo vrijedi zlata.

Vidim ga svake veиeri kako se igra. Nije li to zlatno?

Љto li mali sada radi?

Uplaљio si ga.

Sad se viљe neжe vratiti.

Љto? Joљ je unutra. -Zaљto ti nisi?

Uvijek jedno te isto. Dosadno je.

Moram smisliti kako da prestraљim malog.

Da ga nekako zeznem, upalim svjetla, ne znam.

Ralphe. -Samo se љalim.

Ne bi se trebao viљe vraжati ovdje.

Oprosti. Kvariљ mi zabavu.

Mogu li vam pomoжi?

Moћda.

Mali иovjek koji je bio ovdje...? -G. Veliиkoviж.

G. Veliki. -Ne, Veliиkoviж. Tu mu je ime.

On je pisac? -Ne biste to rekli.

Иekajte, imate kusur!

Otiљla je na tavan. Koji je bio pokriven mjeseиinom i voрen vjetrom.

I tu je znala da je netko umro i mogao bi biti pokopan ispod praљine.

Ili pokopan...

Ili pokopan pod staklastim oиima samog lustera.

Kao netko izgubljen u gleиeru koji se kreжe

u tisuжgodiљnjem putovanju ka moru.

Svakog se trena duh moћe ustati i izbaciti praљinu iz usta koja љapuжu.

I snovi kao da su oћivjeli,

poput preplaљenih ptica koje letom paraju noжni mir.

Zaљto me slijediљ?

I?

Oboћavateljica sam. -Љto?