Infiesto

NETFLIX PREDSTAVLJA

Dobar dan.

Ovo je posebni program s javljanjima uživo povezanima

s razvojem globalne pandemije, koronavirusa.

Za nekoliko se minuta očekuje dolazak predsjednika

koji se sastao s vijećem ministara

u vezi s krizom zbog koronavirusa.

Dobar dan, dragi građani.

Danas sam obavijestio državnog poglavara

o sutrašnjem vijeću ministara

da širom naše države, Španjolske, proglasimo izvanredno stanje

koje će trajati sljedećih 15 dana.

Što je?

Jesi li dobro?

PRVI DAN ZATVARANJA

Kako se zove?

Ne znamo. Još ništa nije rekla.

-A otisci prstiju? -Radimo na tome.

Tvoja mama?

Ne daju mi da je vidim.

Tvoj dečko?

Morao je u izolaciju.

Poručniče, imamo nalaz otisaka prstiju.

Zove se Saioa Blanco.

Nestala je prije gotovo tri mjeseca.

Ima tragove vezanja na stopalima i rukama.

S obzirom na stanje njezinih očiju i tijela,

sigurno je bila zatvorena cijelo vrijeme.

Hoće li se oporaviti?

Morat ćemo vidjeti što kaže neurolog

i specijalist za posttraumatski stres.

Gotovi smo.

Pričekat ću dolje.

Smijem li ući na trenutak?

Samo na minutu.

Poručnik Samuel García, lokalni stožer.

Narednik Ramos i pozornik Altuna.

Oni su pronašli Saiou.

Trebali biste nositi maske. Virus je ozbiljan.

Ispričavam se.

Kako je djevojka?

Još je u šoku

pa ćemo naslijepo morati početi istragu.

Imamo zapovijed paziti

da ljudi ne krše zatvaranje, ali ako nešto trebate,

evo moje kartice.

Hvala.

Primljen je poziv na 112.

Vozač ju je uočio blizu raskrižja San Vicente.

To je na putu za Picu Sianu.

Nevjerojatno.

Svi smo mislili da je mrtva. Osim njezine mame.

Ostala je puna nade.

Trebali bismo je nazvati.

Mi ćemo.

Slučaj je naš, kao i problemi.

Ništa nisam rekla.

Osim toga, reći ćemo joj dobre vijesti.

Izbezumit će se kad je vidi.

Kći joj je živa.

Neće je zanimati ništa drugo.

Tko je?

Poručnik García i narednica Castro, državna policija.

Moramo razgovarati.

Julia López?

Jeste li je pronašli?

Pronašli smo vašu kćer.

Živa je.

Kako je? Je li dobro?

Bila je oteta.

Trebat će vremena da se oporavi,

ali živa je i samo je to bitno.

Dobro?

Da.

Masku, molim.

Zbog izvanrednog stanja, trebat ću sve raspoložive ljude.

Morat ćete sami riješiti ovaj slučaj.

Kvragu, kao da je kraj svijeta.

Možda i jest.

-Vidimo se sutra. -Vidimo se sutra.

Carlose?

-Zdravo. -Zdravo.

-Kako si? -Imam blagu groznicu i kašljem.

-Sranje. -Bez brige. Dobro sam.

A ti?

Pa…

Imamo slučaj.

DOM ZA UMIROVLJENIKE

Mama.

DRUGI DAN ZATVARANJA

Nestala je 20. prosinca.

Otišla je biciklom rano ujutro.

Pronašli su bicikl u jarku, ali njoj ni traga.

Istraživali su njezine bliske kontakte, lokalne zločince, ali bez rezultata.

Morat ćemo krenuti ispočetka.

Pogledaj, raskrižje San Vicente.

Bez brige, danas ne kiši.

A proljeće je udaljeno samo četiri dana.

I? Ovdje u proljeće kiši kao i zimi.

Idemo gore.

Policija!

Stoj, policija!

Stani!

Stoj!

Hej, polako.

Dolje! Na koljena!

To je za osobnu upotrebu.

Ovdje nema posla, šefe. Moramo se snalaziti.

Jebeni hipiji.

Halo?

-Saioa se upravo probudila. -Idemo.

Stigli su.

Bok, Paz Nogueira, iz Centra za posttraumatski stres.

-Poručnik García. -Narednica Castro.

Kako je djevojka?

Slaba je, ali mama ju je prepoznala i odmah su se povezale.

-Kad će moći govoriti? -Možda za koji sat ili za koji mjesec.

OK.

Pomoglo bi nam sve što kaže ili nacrta.

Ne smijemo je tjerati da se prisjeti.

Znam da je osjetljivo, ali njezin bi otmičar mogao pobjeći.

Ili bi mogao oteti drugu djevojku.

Mora se osjećati sigurnom, inače neće progovoriti.

Koliko bi to moglo trajati?

Ne znam, ali njezina mama i ja učinit ćemo sve da vam pomognemo.

Puno hvala.

-Što je s njezinim ocem? -Poginuo je u rudniku.

-Očuh je bio glavni osumnjičeni. -Kako to?

Razveli su se netom prije djevojčinog nestanka.

Posjetimo ga.

Čini što god želiš.

Ricardo Marquina?

Kvragu, ono o Saioi je istina!

Pojavila se, zar ne?

Dajte, očito je da ste murjaci.

Kako je?

Dobro je, živa je.

Sranje, čovječe. Ne mogu vjerovati. Kako je Julia?

Prihvaća situaciju.

Što želite?

Već su me istraživali.

Vaši su kolege bili ovdje više puta i sve su pretražili.

Čuli smo da se vi i Saioa niste slagali.

Idemo ispočetka.

Bio sam joj očuh, a ona je bila tinejdžerica.

Nismo se dobro slagali. Bolje reći da sam je mrzio,

ali nikad u životu… Da budem jasan,

nikad je nisam dodirnuo.

OK?

Ako nemate nalog ili nešto, imam puno posla.

Evo.

Dobro jutro.

Što je?

Momci u ekipi kladili su se u vezi s tobom.

Ozbiljno?

I kako stoje oklade?

Većina misli da ćeš zeznuti stvar prije Uskrsa.

-To je za manje od mjesec dana. -Onda postaje uzbudljivo.

Na što si se ti kladila?

Rekao si da je gotovo i vjerujem ti.

Gle. Prošli je tjedan neka Korejka bila na Putu svetog Jakova

i prijavila je da ju je htio ugurati u svoj terenac.

Manuel Gómez, „Ubojica pasa”.

Pogledaj gdje živi.

Blizu raskrižja San Vicente.

Da.

Isuse Kriste!

Tu smo. To je to.

Jebote!

Tišina!

Idi u svoju kućicu!

U svoju kućicu.

Ovdje nema nikoga.

-Idemo unutra pogledati. -Sigurno?

Unutra je krevet.

Što radite u mojoj kući? U kurac! Gubite se odavde!

-Policija! -Spustite sačmaricu!

Spustite sačmaricu!

Zašto ste u mojoj kući?

Smirite se. Tražimo sumnjivca. Mislimo da se možda skriva unutra.

U mojoj štali?

Da. Smijemo li ući i razgledati?

Samo na trenutak.

Dajte mi sačmaricu.

Nema nikoga.

-A krevet i hrana? -A, to.

To je rođakovo. Prespava ovdje kad idemo u lov.

Taj je gad uvijek neuredan.

-Imate dozvolu za oružje? -Naravno.

Čime se vi bavite?

-Tko? Ja? -Da.

Očitavao sam vodomjere u kućama u kotaru,

ali tvrtka me tužila i sad sam nezaposlen.

Prošli ste tjedan prijavljeni za napad na djevojku.

-O čemu se radi? -Što se dogodilo?

Nisam ništa učinio.

U kurac, bio je to nesporazum.

Bio sam na piću u Oviedu. Putem kući, vidio sam je i zaustavio se.

Nabacivao sam joj se i prihvatila je pa sam mislio da želi još nešto.

Htio sam je pipati, ali se izbezumila.