200 baris pertama.
ČUDNOVATI ŽIVOT DOKTORA
Moj ujak sprema milmyeon već 20 godina.
Nakon vojske zaposlio se u tatinoj tvornici ribljih popečaka,
ali nitko ne zna zašto je dao otkaz.
Ba-da je u posljednje vrijeme jako ustrajan.
Zašto sjeckam krastavce noću?
Zašto petkom navečer kuham juhu?
Ustrajat ću.
Ali, s druge strane, nisam sigurna
koliko će izdržati.
Nego,
je li Ha-neul i dalje nezaposlena i ljenčari kod kuće?
Nisam čula ništa novo, tako da pretpostavljam da jest.
Pa što ako je liječnica? Nezaposlena je lijenčina.
Točno tako.
Wol-seon se hvalila kako će Ha-neul postati profesorica.
Kladim se da će i danas izgledati jako zabrinuto.
Srce mi se slama od pomisli na to koliko će potištena biti.
I mene to brine.
A moja mama nikad u životu nije bila ponosnija.
Ne mogu vjerovati da pravimo vino na prvom spoju.
Zašto?
Kad šljive fermentiraju,
možemo ga piti uz goveđa prsa. Neće li to biti baš lijepo?
Mora odstajati tri mjeseca?
Onda ćemo ga kušati na stoti dan veze.
Slavit ćemo to? Pa nismo djeca.
Zašto ne? Želim obilježiti svaki trenutak.
Bit ću ti dobar.
Stalno ćemo se čuti i dobro jesti.
Nosit ću za tebe teške stvari.
Štitit ću te.
Ne budi smiješan.
Kako možeš tako otmjeno piti iz boce?
-Predivna si. -O čemu ti to?
-Imam pitanje. -Što je?
Kad si postala tako lijepa?
Ozbiljno.
-Hong-ran je ušla u vezu. -Dosta.
-Dosta je čudnih pitanja. -I nešto je shvatila.
Shvatila je da je biti zaljubljen kao čekati da šljive fermentiraju.
Oboje je jednako divno.
Životi su nam tekli svojim tokom,
pa tako i moj.
„Što me očekuje iza ovog ugla?”
„Jesam li stvarno izliječena?”
Postavljala bih si takva pitanja.
ČUDNOVATI ŽIVOT DOKTORA
U redu.
Kušajte.
-Moj prvi milmyeon. -Moj Bože.
Sam si nasjeckao krastavce i napravio umak?
Naravno.
Skuhao sam i juhu i tijesto.
Moram fotkati.
Ba-din prvi milmyeon!
Jedi. Postat će gnjecav.
U redu.
Jako je sličan tvojemu.
-Nije li? -Da.
Nije loš.
Ajme meni!
Nevjerojatno.
Zašto plačeš?
Sigurno nije toliko dobar.
Ponosim se njime.
Što?
Čemu toliko drame oko milmyeona?
Opet te hvata depresija?
Joj, kad te…
Čula sam da si svaki dan radio s ujakom da bi ga naučio pripremati.
Jesi li kad prije bio toliko uporan?
Nije.
Od tae kwon doa je odustao nakon tri dana.
Od škole crtanja nakon tri dana.
Od državnog je ispita odustao prije negoli je vidio udžbenik.
Točno.
Bio je slika i prilika čovjeka koji odustaje.
Ali skuhao si ovo jer si bio uporan i ustrajan.
Ba-da.
Drago mi je što si ustrajao i uspio nešto postići.
Svi smo se tomu nadali.
Iskoristi vrijeme dok radiš ovdje kako bi razmislio što zbilja želiš.
Ja ću ti pomoći kako god budem mogla.
Preukusno je.
Stigao sam.
Dođi.
-Kasnim. -Nema veze.
-Kušaj. -Dobro izgleda.
-Što misliš? Iskreno. -Što?
Je li ovo novo jelo?
Ima malo drukčiji okus.
Kako?
Malo je bljutavo.
Možda je to zato što kasnim, ali rezanci su malo gnjecavi.
I…
Što je bilo?
-Prestani jesti. -Molim?
Što?
Ujače Tae-seone.
Kamo ćete?
-Izađimo. -Što je bilo?
-Za mnom. -Ba-da.
-Izađimo. -Čekaj…
-Što je bilo? -Izađimo.
Nešto sam učinio?
ZATVORENO
Stvarno?
Ba-da je spremio taj milmyeon?
Ba-da kojeg poznajem? Tvoj brat?
Da, sigurno se namučio.
Kad sam ugledala milmyeon,
rasplakala sam se jer je napokon sazrio.
Ajme, kritizirao sam njegovo jelo. Nije čudno što ste me izbacili.
Iskreno, živciralo me gledati kako besposličari.
Zato sam bila ponosna što je uspio u nečemu.
-Jedna briga manje. -Da.
-A moja briga? -Što?
Pitao sam te hoćeš li biti dio moje obitelji,
ali nisi mi odgovorila.
Nisam stigla.
Znaš to.
Ba-da.
Što je to?
Neugodno ti je što si dobio prvu plaću?
Ne, nije to.
Zatekao si me tom omotnicom punom novca.
Ne znam trebam li je uzeti.
Zašto si odjednom tako zreo?
Uvijek si žicao 50 000 wona.
Mudro to potroši. Nemoj sve spiskati na piće i videoigre.
Ja ću to odlučiti.
Tko još daje plaću radnicima u omotnici? Totalno si staromodan.
Vidimo se.
DOMAĆI MILMYEON IZ BUSANA
Srećo moja.
Što ima?
Zašto miluješ tu omotnicu?
Djevojka ti je napisala pismo?
Tko još piše pisma? To je staromodno.
-Čovječe. -Okružen sam starcima.
Ha-neul, idemo pojesti neko meso.
Najela sam se milmyeona.
Svejedno. Želim te počastiti.
Počastiti?
Ti ćeš platiti?
-Da. -Ponovi to.
Želiš me počastiti jelom?
I meni je čudno, nikad te nisam počastio.
Brzo! Uskoro će se zatvoriti.
Hej.
Sanjam li?
Je li ovo neka varka? Jesi li ti stvarno Ba-da?
Siguran si da ovo nije maska?
-Sumnjivo mi je. -Ja sam.
-Idemo. -Čovječe.
HANYANG HWARO
Kakva je hrana kojom te brat prvi put časti?
Izvrsna je.
Nisam mislila da ćeš me ikad izvesti u restoran.
Ni ja.
Tko bi rekao da ću odrasti?
Jedi.
Samo sam uzimao novac od tebe,
ali želio sam te počastiti barem jedanput.
Zašto samo jedanput? Nastavi ovako.
Razmislit ću.
Zašto? Djela, a ne riječi.
Evo, upravo te častim. Jedi.
Samo jedi.
Sita sam. Ne mogu više.
Hrana koju ste naručili.
Hvala.
-Što je to? -Za mamu i ujaka Tae-seona.
Daj, platit ću.
Ne, rekao sam da ću ja.
Fotkaj me dok budem plaćao.
Spontano. Kužiš? Kao paparazzi.
Dobro.
Čovječe.
Misliš da to znači „ne”?
Zaprosio sam je,
ali već mi danima ne daje odgovor.
Ništa mi nije rekla.
Rekao sam ti da je prerano.
Što ćeš sad?
Još nije dovoljno sigurna da bi ti dala odgovor.
Dobar si joj za vezu,
ali ne i za brak.
Što to govoriš? Nije istina.
Hej, nije na tebi da odlučuješ o tome.
Nego na njoj.
Razmisli.
Ne bi li ti već dala odgovor da te smatra potencijalnim mužem?
Zaboga.
Što je?
Pitam se što joj se ne sviđa na tebi.
Da te vidim.
-Borba do krvi. -Ti si jedan običan neženja.
-Dobro. Mrtav si. -Dobro.
No comments yet. Be the first to leave one.