Love Is Blind: Sweden (Love is Blind: Sverige)

Kao što ste vidjeli, naši gosti u kapsulama

ove sezone su, blago rečeno, itekako angažirani.

- Želim gledati dalje. - Trebam pauzu!

Ne pratim.

Ovo je televizijska povijest!

A sada će moći pogledati posljednje uzbudljive epizode.

Dobro došli u Brak naslijepo: Švedska, reakcije.

ŠVEDSKA

Presmiješno! Sad samo želim vidjeti: „Je li ljubav slijepa?”

Da.

Što misliš da će se dogoditi u sljedećim epizodama? Bit će kaosa.

Samo želim da Johanni opet zasjaje oči. To je sve što želim.

Brine me da će Johanna potisnuti vlastite osjećaje.

- Isto. - Ajde, Johanna.

Kreni.

Radije bi opet služio vojsku nego bio sa mnom?

Ne, radije bih vojni rok nego ovaj eksperiment.

Nisi to rekao.

Ali to što si ti dio dogovora, čini to vrijednim.

Misliš „stara vještica”, kako je zoveš.

Čudno je da im se jede kad je atmosfera tako loša.

Stvar je u tome da si ti to spomenula meni i htjela snimiti razgovor sa mnom.

Rekla sam da ga trebamo snimiti jer se stalno vrtimo u krug.

- Ali ti si to prva predložila. - Ali nikad te ne bih snimila

da ne kažem: „Sad ću te snimiti.”

- Tako se kaže. - Upravo tako.

„Trebalo je ovo snimiti, jer je totalna glupost.”

To si rekao sto puta:

-„Trebao bi se čuti.” - Da.

- Možeš snimati koliko želiš. - Ali ne bih.

- Ali ti si to spomenula. - O, Bože.

- Ne bih snimila razgovor. - Ti si to spomenula.

Ali to ne znači da trebaš snimati tu osobu.

- Kako sam to trebao znati? - Bože, što se događa?

- Rekla si da si me snimila. - No nisam.

Paničari. Dušo, molim te…

„Mislile smo da si psiho koji snima razgovore.”

- Koji vrag? - Ne, nikad ne bih to učinio.

Ali jesi!

Snimio si je!

I neću te optužiti ni za što.

- Drhti. - Johanna, molim te da odeš.

Ali, dušo. Kvragu…

Ja bih rekla: „Prvo, nemoj me zvati ‘dušo’.”

Zaljubljujem se u tebe.

Daj… „Zaljubljujem se u tebe?”

- Da. - Sad se zaljubljuje u nju?

- Ne osjećaš isto? - Mogu se totalno poistovjetiti s tim.

„Kad si ti slaba, a ja jak, volim te.”

Sydney, otiđi dostojanstveno

i dođi na okupljanje kao božica kakva jesi.

Zapravo bih željela posjetiti mamu.

Bravo!

- To! - Bravo, Johanna!

- Da! Idi mami! - Da!

Pa-pa!

- Sad ide mami. - Da, mama će je njegovati.

- To je najbolje što može napraviti. - Mama mora reći: „Idemo dalje.”

„Sad kad si kod mame, jest ćemo sladoled.”

Dobro je.

Bože, zagrlit ćeš moju mamu. Ona je ovolišna.

Samo želim…

- Bok! - Bok!

Pogledaj kako je mala.

Slatko. On je div naspram nje.

- I tata. - Baš su slatki.

Roditelji su tako slatki. Umirem.

- Nazdravimo za vaš dolazak. - I ja ću s njima.

I ja.

Obožavam što su se odmah povezali i počeli smijati.

Da, i smiju se od srca. Vide da je sretna.

Stvarno mislim da sam spreman za obitelj…

- Aron je tako stabilan. - Da.

Baš stabilan tip.

Samo kad ga slušaš, smiriš se.

Da.

To zvuči stvarno odlično. To je znak da ste jedno za drugo.

Baš je zadovoljan. „Našla si stvarno dobrog muškarca!”

„To zvuči stvarno odlično.”

Ovo je baš otmjeno. Nisu obične sarme i pire od repe.

Preslatko!

Ubija me očev naglasak.

Tu se ništa ne može.

Slatko!

- Trebalo nam je ovo. - Jest. Preslatki su!

Bože, zamisli da na okupljanju imaju bebu.

Sad si kao njezini roditelji.

„To zvuči stvarno odlično.”

Da, ali samo želim da imamo jedan sretan par.

- Mogu biti sretni i ovako. - Ne.

Ronja.

Što osjećaš? Poanta je da ćeš se možda udati.

Nervira me što je Ronja u vjenčanici.

- Znaš li za koga se udaješ? - Ne.

To je muškarac s kojim si se posvađala bezbroj puta.

Možeš li se zamisliti kako ideš prema oltaru gdje stoji Lars-Erik?

O, Bože… Duga tišina, zar ne?

Da, sad mogu i to je to.

- U redu. - U redu.

- Sjajiš. - Stvarno?

- Da. - Da.

Ali sjaji li zbog sna o braku ili zbog njega?

Sjaji jer nosi lijepu haljinu.

- Točno. Osjeća se kao princeza. - Da.

Bilo je teško… Teški dani.

Posvađala sam se s Danielom nakon zaručničke zabave.

Želim vidjeti gdje on stoji i reći mu gdje ja stojim.

Ne trebaš biti ovako pod stresom zbog susreta.

Ne, nikako.

Sjedili smo ovdje i jeli kebab nakon zabave.

Važan detalj za Daniela.

I bilo nam je lijepo. Ništa se nije dogodilo.

Ne bih rekla „ništa”, ali zanimljiva perspektiva.

Da.

Ne znam kako se ti osjećaš, no imam osjećaj da ne možemo komunicirati.

Samo se sukobljavamo i krivo razumijemo.

Johanna, nisi ga krivo shvatila.

Ali sam doživio i mnogo lijepih dana. Imali smo to.

Zar ne vidiš da je ona drugačija osoba

nego kad si je prvi put upoznao, Daniele?

Ali loši trenuci događaju se prečesto. I više ne mogu. Ti si divna osoba…

- Previše je draga. - Cijenim te takvog kakav jesi.

Nije to trebala reći.

Samo nisi prava osoba za mene.

Ako nisam bio dovoljan, onda… tako je.

Nije da mogu… Ne mogu činiti čuda.

Mogu činiti čuda, ali ne tako.

Zahvalna sam na vremenu koje smo imali.

Barem smo pokušali.

Baš je divna!

Kvragu, nedostajat ćeš mi.

Gotova je.

Jako ćeš mi nedostajati.

Ništa ne može nadmašiti kad je žena odlučila da je gotovo.

Znam.

Ostavit ću ovo ovdje.

- Tri, dva, jedan… - …dva, jedan…

- …nula! - O, da!

Idi, dušo!

Hajde!

- To! - O, da, dušo!

Hvala ti, Johanna, što si nam dopustila da te pratimo.

Naći će divnog muškarca.

- Naravno. - S lakoćom.

Pa, ostalo je još nekoliko parova i vidjet ćemo hoće li biti „da” ili „ne”.

Ovo je Brak naslijepo: Švedska.

Kakvi su ti zahtjevi za stan, ako se uselimo zajedno?

Dvosoban stan ima smisla.

Za slučaj da netko prespava?

Čemu se smiješ?

Mislim da ne misliš na to.

- Ne, ne mislim. - Ne.

Baš je slatko.

Oboje su tako vedri i razigrani.

Dugo sam ovo čekala.

Baš je slatko. Možda će ovo dvoje uspjeti.

Djeluju iskreno.

Bila sam u vezama u kojima sam mislila: „Ovo je vjerojatno to.”

Ali se onda pokazalo da nije.

Ali sada kad ću… započeti život s nekim koga volim…

To me jako usrećuje.

Sad plačem.

To je baš lijepo!

Jesi li vidjela Ibbeove oči, to je baš…

Ovo uzbuđenje me čini tako sigurnim da je ljubav slijepa.

Kako divno cvijeće! Jesi li ga ti kupio?

- Da. - Stvarno? Slatkišu!

Topim se od ovo dvoje.

Stvarno želim… izgraditi život s tobom.

Volim te.

Volim te.

Bože, kako je to lijepo.

Istopit ću se.

Kvragu, kad si počeo govoriti pomislih: „Sad će prekinuti sa mnom.”

Nikad.

- Baš su iskreni. - Srce, srce, srce.

Dušo.

- Volim te. - Volim te.

Kako nježan poljubac. Puse. Zagrljaji.

Dobro, oni će imati bebu na ponovnom okupljanju. Hoće.

Baš se veselim ovome.

On ima tendenciju govoriti iz srca. Divim se tome.

Da.

Moj je san moći tako otvoreno govoriti kao on.

Baš me veseli što imamo tako iskren par.

- Bit će muž i žena. - Hoće. Popijmo u njihovo zdravlje.

Nazdravimo. Kakav nevjerojatan par. Živjeli.

Ako pokušavamo biti u vezi, a tvoj jezik ljubavi je fizički dodir…

Ne mislim da me moraš dodirivati, ali imam osjećaj da me izbjegavaš.

Znaš što? Cijenim što ima stav.

Počinjem imati osjećaj da su se uloge malo zamijenile.

Prije je on bio taj koji je sjedio, smiješio se i bio nesiguran,

a sada mislim da pokušava shvatiti zašto je ona još uvijek tu

ako mu ništa ne daje. Jer se i ja to pitam.

- Njih dvoje… ne mogu ih shvatiti. - Ni ja.

Od početka ti govorim. Ne znam na čemu se ova veza temelji.

- Ni ja ne razumijem. - Bilo je: „Bok, ja sam Lars-Erik.

Volim igrati videoigre i jesti flips.”

Nije bilo pitanja o njegovoj religiji, poslu, njezinu poslu…

„Što misliš o ovome ako si jako religiozan? Nisam vjernik…”