5 Centimeters per Second (秒速5センチメートル)

5 centimetara u sekundi

Poglavlje: 1

Hej!

Kažu da je 5 centimetara u sekundi.

Hmm... Što to?

Brzina kojom latice trešnjevog cvijeta padaju, 5 centimetara u sekundi.

Hmmm...

Izgleda da mnogo toga znaš, Akari.

Heh...

Hej... zar ne podsjeća nekako na snijeg?

Pitam se...

Hej!

Sačekaj!

Akari!

Takaki!

Zar ne bi bilo dobro da i sljedeće godine zajedno gledamo cvjetanje trešnji?

Oukashou

Dragi Tohno Takaki, stvarno mi je žao što te već neko vrijeme nisam kontaktirala.

Ovdje je vruće tokom ljeta... doduše,

mnogo je prijatnije u usporedbi s Tokijom.

Ali, kada razmislim o tome, ipak više volim sparno ljeto u Tokiju.

Asfalt koji će se naizgled istopiti, sjajne zgrade u daljini

i previše rashlađene trgovine i podzemna željeznica.

Zadnji put smo se sreli na završetku osnovne škole...

Od tada je prošlo pola godine.

Hej... Takaki,

Da li me se i dalje sjećaš?

Pozdravljam te Takaki!

Hvala na odgovoru. Zaista me je obradovao!

Uskoro će jesen, zar ne? Jesenji listovi su ovdje predivni.

Jučer sam po prvi put ove godine obukla svoj džemper.

- Tohno. - Profesorice...

Što je to? Ljubavno pismo?

Ah, nije to u pitanju.

Izvini što sam ti ostavila sve to da završiš.

U redu je. Skoro sam završio.

Hvala. Hej, da li je istina da ćeš preći u drugu školu?

Ah. Da. Tokom trećeg polugodišta.

- Gdje ideš? - U Kagoshimu. Zbog posla mojih roditelja.

Tako dakle... Nedostajat ćeš nam.

Klubske aktivnosti mi sada počinju ranije ujutro. Zato sada pišem ovo pismo u vlaku.

Nedavno sam se ošišao.

Kosa je dovoljno kratka da mi se vide uši.

Da se sretnemo, ne bi me odmah prepoznala, zar ne?

- Stigao sam. - Dobrodošao.

I ti se mijenjaš, malo po malo, zar ne?

Pozdrav. Ovdje je i dalje hladno. Kako si ti?

Ovdje je već mnogo puta padao snijeg.

Morala sam zbog toga nositi deblju odjeću u školu.

U Tokiju još nije padao snijeg, zar ne?

Nisam se navikla na preseljenje,

pa sam gledala i vremensku prognozu za Tokio.

Izgleda da neće padati kiša...

Prilično je teško i kada si stalno u zatvorenom.

Hej, ljudi, da li ste ikada bili u Tochigi?

Huh? Gdje je to?

- Tochigi. - Jok.

Kako se ide do tamo...

Ne znam... brzim vlakom?

Daleko je, zar ne...

- Novak! - Da!

Još tri nedjelje!

Bila sam prilično šokirana kada sam čula da se ovoga puta ti seliš.

Da li smo se oboje navikli na mijenjanje školi jer to već tako dugo radimo?

Sve jedno, prelazak u Kagoshimu...

Prilično je daleko ovoga puta, zar ne?

Kada dođe vrijeme,

više neće postojati razdaljina koja nam neće dozvoliti da prosto sjednemo na vlak i sretnemo se.

Kao što sam mislila...

Bit će pomalo usamljeno.

U svakom slučaju ti želim dobro zdravlje.

Dobar ti dan, Takaki!

Zaista sam sretna zbog obećanja da se nađemo 4. ožujka.

Prošlo je godinu dana od kako smo se zadnji put sreli.

Nekako sam nervozna zbog toga.

Blizu moje kuće se nalazi veliko trešnjino drvo.

To je tokom proljeća, sigurno, mjesto gdje...

...latice trešnjevog cvjeta padaju brzinom od 5 centimetara u sekundi.

"Zar ne bi bilo lijepo kada bih mogla..."

"...da ostanem sa Takakijem dok ne dođe proljeće."

- Hoćeš da svratiš do mene na putu do kuće? - Aha, i onako pada kiša.

- Na vremenskoj prognozi kažu da stiže snijeg. - Eh... Mislio sam da postaje hladno. Ipak je već ožujak.

Izgleda da će se mnogo ljudi prehladiti.

- Hajde da nešto poslije pregrizemo. Kažu da će da pada kiša u Shimokiti.

Ah, da.

Tohno...

Hajdemo na klubske aktivnosti.

Oh...

A čuj... Mislim da neću moći danas.

Zbog priprema za selidbu?

Tako nekako. Izvini.

Puno ćeš mi pomoći svojim dolaskom na moju lokalnu stanicu, ali...

pošto je dug put, molim te, budi pažljiv.

Kao što sam obećala, bit ću u čekaonici na stanici u 19h.

Na dan kada, sam obećao Akari, je popodne je počeo padati snijeg.

Ah - Hej, Takaki!

Mačka... zove se Chobi!

Uvijek je ovdje u blizini, zar ne?

Ali izgleda da je danas sasvim sam.

Što je bilo sa Mimi? Usamljen si, zar ne?

Kakva je bila knjiga?

Veoma privlačna. Jučer sam za jedno večer pročitala period od 4 miliona godina!

Dokle si pročitala? Do dijela kada je Anomalokaris isplovio.

Kambrij period!

Sviđaju mi se Hallucigenije... ovako izgledaju.

Pa, pretpostavljam da liči.

Što ti voliš, Takaki?

Pretpostavljam Opabiniu.

Aaah. Ima 5 očiju, zar ne?

Mislim da smo Akari i ja nekako bili slični u našim mislima i osjećanjima.

Godinu dana nakon što sam prešao u Tokio,

Akari je prešla u isto odjeljenje.

Mi, koji smo još bili mali, i za te godine pomalo čudno,

više smo voljeli biblioteku nego igralište.

Zato smo sasvim prirodno postali prijatelji.

Zato su nas drugovi iz odjeljenja zadirkivali.

Ali...

Čudno, kada smo bili zajedno, te stvari nam nisu smetale.

Kasnije smo počeli da zajedno idemo u drugu školu.

"Od tada ćemo stalno bili zajedno"

Iz nekog razloga sam tako mislio.

Shinjuku, Shinjuku. Ovo je zadnja stanica.

Molimo putnike koji su izašli,

da pređu u podzemnu željeznicu JR linije i Keiou linije.

To mi je bio prvi put da sam sasvim sam došao na Shinjuku stanicu.

To bi mi bio i prvi put da idem na neku drugu liniju odatle.

Srce mi je ubrzano kucalo.

Nakon ovoga ću sresti Akari.

Kakav je bio onaj momak od ranije?

Koji?

Znaš, onaj iz Nisshou!

- Zar ne misliš da je to loš ukus? - Uskoro stižemo u Musashiurawu.

Na sljedećoj stanici u Musashiurawi ćemo čekati ekspresni vlak...

Da bi smo sačekali dolazak ekspresnog vlaka, ovaj vlak će ovdje stajati četiri minute.

Putnicima koji su u žurbi da stignu u Yonohonmachi i Oomiya se savjetuje da...

Uhm... Shinohara je ovdje.

Uhm... da li je Takaki tu?

Akari te zove.

Huh? Prelazak?

Što je sa Nishi školom? Naporno smo radili kako bi nas primili.

Kažu da moram da idem u Tochigi Državnu školu...

Žao mi je...

Ne... ne treba da se izvinjavaš zbog toga...

Pitala sam ih da li mogu da pohađam ako živim kod Tetka Katsushike, ali...

rekli su mi da ne mogu dok ne budem starija...

Razumijem.

U redu je.

OK je...

Žao mi je...

Tako sam snažno stiskao telefonsku slušalicu da su me uši zaboljele.

Savršeno sam razumio da je Akari bila povrijeđena ali...

Nisam mogao ništa učiniti.

Na početnoj stanici sam upao u gužvu ljudi koji su se vraćali kućama sa posla.

Noge svih ljudi su bile mokre od otopljenog snijega.

Zrak je bio...

ispunjen jedinstvenim mirisom snježnog dana u gradu, i bilo je hladno.

Molimo sve putnike za pažnju.

Vlak na Utsunomiy liniji, koji ide ka Koyama i Utsunomiy,

će stići sa oko 8 minuta zakašnjenja zbog snijega.

Izvinjavamo se svim putnicima koji su u žurbi.

Do tog trena,mogućnost da vlak može kasniti

nije ni padala na pamet.

Neugodnost u meni je naglo porasla.

Zbog snijega, ovaj vlak kasni oko 10 minuta.

Iskreno se izvinjavamo putnicima koji su bili u žurbi da stignu na ovaj vlak.

Malo, nakon što smo prošli Oomija stanicu,

u treptaju oka su građevine počele da nestaju iz vidika.

Sljedeća stanica je Kuki, Kuki.

Iskreno se izvinjavamo zbog kašnjenja na ovu stanicu.

Mole se putnici koji prelaze na Toubuisezaki liniju da priđu izlazu broj 5.

Zbog trenutnog kašnjenja,

ovaj vlak će privremeno stati ovdje na 10 minuta.

Iskreno se izvinjavamo zbog neprilika koje smo stvorili putnicima u žurbi,

ali molimo vas budite strpljivi.

Izvinite.

Zbog trenutnog kašnjenja,

ovaj vlak će privremeno stati ovdje na 10 minuta.

Iskreno se izvinjavamo zbog neprilika koje smo stvorili putnicima u žurbi...

Nogi, Nogi...

Iskreno se izvinjavamo našim putnicima,

Zbog kašnjenja voza, ovaj vlak će privremeno stati ovdje...

Izvinjavamo se putnicima u žurbi zbog teškoća koje vam stvara ovo kašnjenje...

Potrebno vrijeme za odlazak od stanice do stanice je bilo nevjerojatno dugo.

I vlak je na svakoj stanici stajao neopisivo dugo.

Zimska pustoš iza prozora,

vrijeme koje prolazi, bolna glad,

ove stvari su mi bile sve teže i teže na srcu.

Obećano vrijeme je dolazilo i odlazilo.

Do sada je Akari sigurno već počela da se brine.

Tog dana... tog dana je uslijedio telefonski poziv.

Činjenica da Akari nisam mogao ponuditi ni jednu jedinu riječ nježnosti,

čak iako joj je bilo mnogo teže nego meni,

to je nešto čega se jako stidim.

- Pa... - Vidimo se sutra.

Akarino prvo pismo je stiglo pola godine nakon toga.

U toku ljeta moje prve godine u drugoj školi.

Sjećam se svega što je napisala u pismu.

Prije dvije nedjelje, obećani datum,

Napisao sam pismo koje sam htio da joj osobno dati.

Stvari, koje sam želio reći Akari, stvari koje nisam želio da čuje: