The Peripheral

Nemaju pojma s kim su se upravo zakačili.

Ovo je London...

...ali London 70 godina u budućnosti.

Unutar ste onoga što mi zovemo Periferijom.

Telesadašnjost.

Upravljate tim tijelom kao da je vaše.

Mislim da biste mi vjerojatno trebali reći zašto ljudi

pokušavaju doći i ubiti mene i moju obitelj.

Pokazat ću ti.

Burtone, dođi ovamo odmah.

Vidim, Flynne. - Mama.

Vidim te.

Polimer od dva inča na tim prozorima.

Kevlar ploče su u panelima vrata.

Run-flat gume. Toplinski noćni vid.

Elektrificirane ručke na vratima.

Pokretanje šiljaka i dima sa stražnje strane.

Spremnici plina otporni na eksploziv.

Sve što trebam je brz potpis ovdje,

i gotovi smo...

I gotovi.

Vjeruješ u nas, Corbell?

Da, ponekad, Tut,

čovjek dođe do točke da shvati da mora napraviti promjenu.

Mislim, do njegove srži.

I čini se da sam došao do te strašne točke.

Znaš one jumbo plakate koje imam, na cesti u grad?

Srušiti ih.

Postavljeni su ovi križevi na njihovo mjesto.

Promovišu...

...drugačiju vrstu pothvata.

Prestaneš li prodavati automobile,

kako ih možemo servisirati?

Dat ću ti doživotno jamstvo, CJ.

Do kraja života.

Nešto nije u redu?

Popravit ću ih besplatno.

Znaš da sam čovjek od riječi.

Rukujmo se.

Evo.

Uskoči. Probaj ih.

Izvolite, dečki.

Evo. Dopustite mi.

Zakoračite unutra.

Prilično je dobar osjećaj, zar ne?

Dobro ste?

Vidite kakav je to osjećaj.

Ne radi?

Što govori?

Pa, čini se da se ova vozila

ne pokreću za naše prijatelje.

Prozori i vrata se također ne otvaraju.

Što je žalosno.

Zaključan auto, dan kao današnji.

Imaš li ideju koliko može biti vruće?

Ne, gospodine.

60 stupnjeva.

I trajat će oko sat vremena. - Dođi ovamo!

Pogledao sam. - Pusti nas van!

Trebam li ih pustiti van? - Znaš što najviše volim

o američkoj vojsci?

Način na koji smišljaju fraze.

Kada vodstvo neprijatelja

čini grešku okupljajući se na jednom mjestu,

bacimo bombu na njih.

Otvori vrata! - Nazovi to...

"udarcem odrubljivanja glave".

Ima pravi poetski prizvuk, zar ne?

Koji kurac?!

Tut je sumnjao, pretpostavljam,

o tome da je staklo otporno na metke.

Hajde, čovječe, ne mogu jebeno disati!

Poprskaj ih vodom. - Govno jedno!

Podsjeti ih koliko će biti žedni.

Ovo je jebeno sranje, čovječe!

Hajde! Pusti nas van!

Jebeno ću te ubiti!

Nećeš nikuda stići u životu, Jaspere,

ako nemaš hrabrosti da tu i tamo budeš okrutan...

...samo zbog čiste životinjske radosti.

Pusti nas vani, čovječe!

Vruće je unutra!

Vruće je unutra!

Ti si jebeno mrtav!

Kad završiš ovdje,

prevuci te križeve

i položi ih na pločnik.

Ujače Corbell?

Ubit ću te!

Odlaziš?

Vratit ću se.

Samo da donesem čekić.

Preveo: Remedy

Pišaš li u taj bazen, Corbell?

To je moj bazen, zar ne?

Jednog ćeš dana odrasti.

Što onda? - Vjerojatno ću se razvesti od tebe.

Ali barem ću imati čist bazen.

Razmišljala sam o tom depozitu.

Kako ja to vidim, imamo nekoliko izbora.

Najsigurniji put? Odbij novac.

Neka Fisheri žive svoje prirodne živote.

Prestani posjećivati ​​Staru Havanu.

Najrizičniji?

Uzmi novac. Ubij Fishere.

A ako je neka vrsta

glupa postavka domovinske sigurnosti,

možeš provesti ostatak svojih dana

u supermaxu Red Onion, osjećajući se kao idiot.

Ili...

Uzmi novac. Onda ništa ne čini.

Problem je u tome što možda nije ubod.

I prekrižili smo nekoga tko jest

neke resurse koji su im na raspolaganju

uz sklonost rješavanju nesuglasica

na prilično snažan način.

Ne mogu reći da mi se išta od ovoga sviđa, dušo.

Sigurno ne možeš bolje?

Jasper.

Njegova žena, Billy Ann?

Najbolji prijatelji su s Flynne Fisher.

Stvarno želiš staviti ovako nešto

u rukama našeg poluludog nećaka?

Neka novac sjedne.

Reci Jasperu da čačka okolo.

Da sazna događa li se nešto neobično s Fisherima,

a zatim, ponovno razmotri stvar.

A moj novi prijatelj u Staroj Havani?

Reci mu da si zauzet pripremama.

Može potrajati minutu.

Zbog toga izgledam slabo, zar ne?

Izgleda li lav slabašno čučeći prije nego što skoči?

Prokletstvo, Flynne. Putovanja u budućnost.

Mrtva tijela iza kuće.

Čarobni lijek.

Osjećam se kao da će mi glava eksplodirati.

Da.

U što uopće gledamo?

Glupa aplikacija koju je Burton stavio na moj telefon.

Omogućuje mi da vidim dronove.

Ne znam, valjda...

pronalazim to nekako umirujuće.

Jesu li u tvojoj kući?

Ne, gđo.

Da.

Pratili su nas cijelim putem?

Leon nas je pratio cijelim putem.

Mora da ih je postavio.

To bi nas trebalo učiniti bezbednim?

Ako ti mogu reći o tvojoj mami,

sigurno znaju i za tebe.

Ili njihovu verziju tebe?

Upitala sam ih. I ogradili su me kamenom.

Ne znam zašto, ali...

na neki način me tjera da počnem misliti da bih trebala prestati pitati.

Jer?

Moraju biti prilično teške vijesti, zar ne?

Ne žele mi reći ovo loše?

Jedno znam sigurno.

Puno je manje ljudi za 70 godina.

Puno.

Sranje. - Da.

Znam.

Stvarno vjeruješ, zar ne?

Da.

Što radiš? - Spremam se.

Što ti radiš?

Ne možete ovo ispisati ovdje.

Neće vam dopustiti.

Ko? - Zauvijek Fab, Burtone.

To smo sada mi. Možemo raditi što god želimo.

O čemu to pričaš?

Jutros smo ga kupili.

Ili Milagros Coldiron jest.

Zadužio sam Macona i Edwarda.

Moram razgovarati s tobom.

Moraš biti na tim slušalicama. - Vani.

Sada.

Postavio si Macona i Edwarda za moje šefove?

Oni ti nisu šefovi.

Upravo si rekao da su... - Ne mogu ti biti šefovi

ako si vlasnik mjesta, budalo.

A ionako nemaš vremena raditi ovdje.

Trebaju te u Londonu. - Zašto se ponašaš kao da si odjednom glavni?

Trenutno ima puno pokretnih dijelova.

I činilo se da ti treba ostatak.

Ovdje moramo biti tim, razumiješ li to?

Inače, ništa od ovog sranja neće uspjeti.

Slažem se.

Što ti je s rukom?

Ništa. Samo je kruta.

Ne znam.

Objesi svoj bicikl na to.

Odvest ću te kući.

Dri...?

Kupio si auto?

To je najam. Odmah dolazim.

Tako sam se jutros probudio iz pijanog stupora.

I pogodi što sam našao?

Neki glupan je rekao da možda imaš posao za mene?