Harka

Ali rekao mi je za mjesto

blizu kraja u kojem smo odrasli.

Duboko u pustinji,

jezero pojavilo se niotkud. Tijekom noći.

Bistra voda počela je izvirati iz stijene i pijeska.

Bilo je savršeno.

Jednog jutra pronašla su ga dvojica starih farmera.

Ljudi bi izdaleka dolazili da plivaju u njemu, da ga vide.

Nitko nije znao kako je dospjelo onamo.

Nitko nije ni pitao.

Bilo je to čudo.

Ljudi u mojem kraju vjeruju u čaroliju i takve stvari.

Nekoliko mjeseci poslije, netko je doznao istinu.

Bila je to vrtača puna otpadne vode

iz obližnjeg rudnika fosforita.

Ali nitko nije mario.

I dalje su dolazili odsvagdje u velikim brojevima.

Zatim se voda počela mijenjati.

Valjda je to bio otrov.

Voda je pocrnjela.

I samo tako, plivanje je prestalo.

HARKA

Ali!

Moram ti nešto pokazati.

Iziđi!

Što je? -Samo iziđi!

Što je to?

Prodat ću ga, imam kupca.

To je samo vrč.

Drevna rimska posuda! Mnogo vrijedi.

Daj da vidim. -Polako!

Pogledaj gravuru.

Nije kao jeftino sranje s tržnice.

Odakle ti? -Od strica. Daje mi pola.

I dat ću tebi dio jer si mi kompić.

Što kažeš? Jesi li za?

Idem raditi.

Trebam to danas poslijepodne!

Požurite se, dovraga!

Hajde, bit ćete sve dobro.

Trebam još dva.

Plati mi do kraja dana, dobro?

Idi drugom cestom. Nazvat ću te.

Imaš li pljugu?

I upaljač?

Hej, šefe!

Ne možeš pušiti ispred guvernerove zgrade.

Pa, je li zapaljena?

Kako je ondje?

Hladno. -Daj!

Ja se ovdje preznojavam.

Imaš li djevojku? -Naravno, jebote. Tinu.

Tina nije njemačko ime.

Mnoge se Njemice zovu Tina.

Hej, daj mi pivo. Ovo je toplo.

Ovdje je usluga grozna.

Stari, to je Njemačka. Za dvije sam godine imao sve.

Lovu, kuje, kuću, auto...

Ovdje nema zarade.

Koliko zarađuješ u Njemačkoj?

Mogao bih tebe kupiti! Sve bih mogao častiti pićem.

Koji kurac onda čekaš? -Ne plaćam piće jadnicima.

Kako to misliš?

Dokuči sam.

Mamu ti jebem, ubit ću te!

Marš van!

Nemoj mi više dolaziti! -Tko ih je pustio?

Alyssa?

Otvori vrata.

Nemam ključ.

Zašto krvariš?

Otkud ti ovdje?

Otkud ti ovdje?

Riječ je o tati...

Zbog iznimno visoke stope nezaposlenosti,

diljem zemlje nastavljaju se prosvjedi.

Ilegalna migracija također bilježi stabilan rast

u posljednjim godinama.

Mnogi Tunižani kupuju odlazak u Europu

na crnom tržištu.

Ove je godine poginulo već 450 Tunižana

tijekom prelaska Sredozemnog mora.

Moja sućut.

Alyssa mi je rekla.

Bio je dugo bolestan.

Što mu je bilo? -Rak.

Drago mi je što si došao.

Hajde kući sa mnom.

Nedostaješ curama.

I?

Vidjet ću.

Vozio sam se s Ridhom.

Mačka je prelazila cestu.

Kako je vraški jurio,

gotovo je spljoštio mačku.

Macu, koja je bježala od vrućine!

Ubio ju je i nije ni okom trepnuo.

Pitao sam ga: "Ridha, koji kurac?"

A on: "Pokušao sam je izbjeći, ali nisam uspio."

"Ubij čovjeka, a ne jadnu mačku!"

Jesi li dobro?

Cijelu večer šutiš.

Otići ću iz države.

Ilegalno? -Da, ilegalno.

O čemu ti?

Misliš li da je lako? Dobit ćeš papire

i vratiti se autom i s lovom, samo tako?

I dočekat će te glazba... -Odjebi, ne ostajem ovdje.

Neću umrijeti ovdje kao tata.

U redu, recimo da se iseliš. Što ćeš raditi?

Lutat ćeš godinu, dvije dok ne dobiješ papire.

I ljudi ondje jednako su jadni.

Stari, Tunis je tvoja država.

Svi su kao ti.

Svi mrze biti ovdje.

Jednostavno živiš s tim.

Ali se iz naše kuće iselio prije tri godine.

Rekao mi je da zauvijek odlazi.

Dozlogrdjelo mu je ondje.

Rekao je da je ova zemlja puna lopova.

Da svatko mari samo za sebe.

Da ljudi svaki dan uzimaju djelić tebe.

Djelić po djelić.

I, ako bi ostao,

naposljetku bi nestao jer cijelog bi ga kad-tad uzeli.

Štedio je novac.

Kanio je prijeći more čamcem kako ne bi pregorio ovdje.

Zamišljala sam da se utapa.

I da nikad nećemo čuti za to. Samo bi iščeznuo.

Tad bi zaista nestao.

Bože, narasla si.

Kako si? -Dobro, a ti?

Što je sve ovo? -Tatine stvari.

Prodat ću ih kad budem išla na posao.

Radiš? -Da.

Što radiš?

Čistim kuće s kolegicom.

A škola? -Odustala sam.

Trebamo novac.

Švorc smo.

Gdje ti je žena?

Kod obitelji u Hammametu.

Razgovarajmo vani.

Što je?

Imam posao.

Bravo. Što radiš?

Perem suđe i konobarim.

Gdje?

U Hammametu. Na turističkoj destinaciji, kod plaže.

Tko će čuvati cure?

Nemamo izbora.

Dosta nam je gladi! Dosta nam je siromaštva!

Dosta nam je tlake! Hajmo svi!

Nema više straha! Vlast pripada narodu!

Nema više straha! Vlast pripada narodu!

Vi se banda lopova! Posao je ljudsko pravo!

Vi se banda lopova! Posao je ljudsko pravo!

Zaslužujemo poslove!

Skander.

Neću ostati ovdje. Idući mjesec napuštam državu.

Ne mogu se brinuti o njima.

Čim nešto zaradim, poslat ću im.

Moram ići na autobus.

Ne podnosim miris cigareta.

U redu, idem van.

Jesi li ikad pomislio na to da prodaješ grickalice s gorivom?

Ne.

Ozbiljno, zamisli sebe kao benzinsku crpku.

Tako bi mnogo više zaradio.

Moram nešto pojesti.

Je li ovo tvoj auto? -Zašto pitaš?

Samo pitam.

Je li na prodaju.

Ne znam. Tatin je.

Želim kupiti auto.

Koliko stoji? -Ne znam, kažem. Nije moj.

Imaš li dozvolu? -Zašto pitaš?

Samo pitam. Zašto se bojiš?

Što radiš, mali?

Piše da je auto na prodaju. -Zašto razgovaraš s njom?

Što želiš? -Kupiti auto.

Uđi.

Koliko stoji?

Želiš kupiti auto? -Da, želim.

Kupi magarca. Možeš ga jahati i razgovarati s njim.

Što je tebi, seronjo? -Nabijem te!

Znam kakvi ste!

Propaliteti!

Divan si. -Dobit ćete vi svoje.

Vidimo se navečer.

Ali.

Zašto spavaš vani?

Koliko je sati?

Idem na posao.

Zašto si spavao vani?

Živiš li ondje gdje sam te našla?

Da.

Ali to je gradilište! -Jest.

Tvoje? -Ne, vlasnik živi u inozemstvu.

Što učiš?