As primeiras 200 linhas.
Bok.
Tko si ti?
Hej!
Da?
Tvoj pas?
Oprosti, što?
Tvoj pas?
Što?
Što?
-Smješkaš se. -Ma ne.
Nisam očekivao da ćeš imati naglasak...
Tvoj glas, mislim.
To je sve.
-Što mu fali? -Ništa.
Bila sam tako tužna kad sam te upoznala.
Ne mogu se sjetiti zašto.
Samo prestani slušati.
Prestani razmišljati.
Isključi se.
Što bih ono trebala činiti? Brojati ovce?
Jedna ovca,
dvije ovce,
crna ovca,
plava ovca.
Blue.
Pitam se brine li se kad Blue.
Ne. Blue se ne brine.
Sve te pojedinosti.
Toliko toga za upamtiti.
Taj miris dima u Judeovoj kosi.
Samantha priča o putovanju, a Ben se muči oko playliste.
Koja je to pjesma?
Ne sjećam se više.
Usredotoči se na važne stvari.
Jude Andrew Williams.
Vjenčali smo se 14. listopada 2021.
U četvrtak.
Trebala bih to zapisivati.
Okupite se. Glumite da se volite. Tristane, bliže.
Bliže, bliže, bliže.
Svi recite "kliše".
Kliše!
-Donio sam ti piće. -Hvala.
-Emma, dolazi. -Da. Time, hajde.
Dobro.
JUDE BOK
Čekaj.
-Jedan, dva, tri, smiješak! -Smiješak!
Hvala. Vratit ću se.
-Pošalji mi to. -Šaljem.
Dobro.
BOK
-Sve u redu? -Jest.
POZIV JUDE
Posao. Kratko ću.
Halo?
Bok. Jude je.
Zoveš me?
Da. Zašto? Nije dobar trenutak?
Ne, ne. Samo kukavice poput mene pišu poruke.
Poslao sam poruku, no onda sam shvatio
da tako neću opet čuti taj tvoj fora naglasak, pa...
Na tulumu sam za Noć vještica, oprosti ako je glasno.
Da? I ja sam. Kako je na tvom?
Dobro. Uobičajeni tulum za Noć vještica.
Fora. Pa, onda je najbolje da se vratiš.
Ma, živa dosada.
-Što je? -Bezveze je. Zbilja bezveze.
Kladim se da je moj tulum deset puta gori.
Dokaži.
-Ne može čekati? -Psa je možda trknuo auto.
-Ne znam pojedinosti. -Da idem s tobom?
Ne, ostani ovdje. Zabavi se. Čujemo se sutra.
Hej!
Ti si George Washington?
Nisam.
-Ja sam Claude Bourgelat. -Tko je Clive Barg...
-Tko je... Clive? -Dođi gore, pustit ću te.
-Na koju stranu? -Onuda.
Claude Bourgelat, francuski veterinarski kirurg
koji je otvorio prvu veterinarsku ambulantu u Lyonu.
Lyonu.
A tvoj je kostim "tip koji gugla stvari i pretvara se da ih zna"?
Upravo tako. To je moj kostim.
Da, duhovito. Ti si ga jedina skužila.
-Hoću li... Mogu li? -Da.
-Mogu? -Da, upoznaj klaune. Uđi.
Dobro došla.
Uđi, uđi.
Ljudi, ovo je Emma.
Emma, ovo su ljudi.
Jude Andrew Williams.
Uvijek je imao fotoaparat u rukama i fotografiju na umu.
Bene, daj, čovječe.
Mogao je djelovati zatvoreno,
no ako te zanimalo kako se osjeća, dovoljno je bilo pogledati njegove fotke.
Bilo je teško povjerovati da je to bio tek početak.
Mogu li te poljubiti?
Nisam slobodna.
Aha.
-Tom. -Tim.
Tim?
To je još gore.
Voliš li ga?
-Ne. -Ne?
Zašto si onda s njim?
Tako je trenutačno.
Da, no ni to nije istina jer si ovdje.
Poštujem da činiš što trebaš,
samo zabilježi da sam pitao.
Zabilježeno.
Poslije tebe.
To se nije dogodilo.
VJENČALI SMO SE
Pogrešno je ovo svesti na nas.
To je veće od nas.
Puno veće.
Čuli biste priče odnekud, s obale Marylanda ili Floride.
Uvijek od negdje,
nikad ovdje.
Poput priče o čovjeku kojeg je iz mora izvukao ribarski brod.
Ispalo je da je i on ribar.
Njegov se brod nasukao na obalu četiri dana poslije.
Nije se mogao sjetiti kako se kormilari brodom pa je iskočio.
Ili žena na maratonu koja je zaboravila prestati trčati.
Isprva je nešto lijepo u tim pričama.
No onda je pilot zaboravio letjeti.
IMAM NUB, NO DOBRO SAM.
Zovu to NUB:
neuroupalna bolest.
Može zahvatiti svakoga.
I nema lijeka.
Ben je bio prva osoba koju poznajemo da se razboljela.
Kažemo "razboljela", ali to nije to.
Neki ljudi odjednom nestanu.
Drugi postupno blijede.
Nisam sigurna što je gore.
Što se zbiva?
Ništa, kao što vidiš.
Zaspao si.
Jude?
-Da. -Hej, idem sad.
Dobro.
Dobro si?
Jesam. Budim se.
Vidimo se poslije.
-Dobro, bejb. -Bok, dragi.
Bok.
-Hej. -Hej.
-Koliko ih je? Krcati smo. -Samo dva.
-Dobro. -Dobro.
Hajde, momče. Dođi. Držim te.
Dobro.
Zdravo, ti.
Dobro. Da vidimo možemo li ti naći obitelj.
Da. Dođi.
-Hej, mogu ja. -Ne treba.
-Dobro je. -Dobro.
-Hvala, Frank. -Nema na čemu.
Oprosti. Kako se ono zoveš?
-Emma. -Emma. Da.
Dobro.
Pa, bilo mi je drago...
OKRUG KING KONTROLA ŽIVOTINJA
Da. Da.
Jude?
-I mislio sam da si to ti. -Naps.
-Čovječe. -Kako si, stari?
-Dobro. Ti? -Drago mi je vidjeti te.
-Puno je prošlo. -Što te dovodi ovamo?
Večeras sviram.
-Ovdje? -Da.
-Nemoj me zezati. -Da.
-Još sviraš. -Tako je.
-Sjajno. -Trebao bi doći.
-Večeras? -Da.
-Moram provjeriti sa ženom. -Ženom?
-Da, oženio sam se. -Daj me nemoj!
Čovječe. Moramo se naći.
-Da. -Imaš minutu?
-Imam. Trebaš pomoć? -Da. Naravno.
Još se nalaziš s istom ekipom?
Da, još ih viđam. Što se dogodilo? Sviraš solo?
Stari, prestani.
-Što se dogodilo? -Ništa.
Samo malo. Oprostite.
-G. Johnson. -Gdje si ti?
Da, jako mi je žao.
-Trebao si doći prije jednog sata. -Nema opravdanja.
Htjeli smo fotke cura kako se uređuju. Platili smo to.
-Da, shvaćam. -Ne, ne shvaćaš.
Ti trenuci su prošli.
Moj ih je nećak morao slikati.
Da. Oprostite.
-Vratit ću vam polog. -Hej.
-Samo fotkaj, može? -U redu.
Bok, ljubavi.
Bok, mama.
-Kako si? -Dobro.
-Kako je bilo u Njemačkoj? -Nisam ti rekla?
No comments yet. Be the first to leave one.