Squared Love All Over Again (Miłość do kwadratu jeszcze raz)

Dušo, stigli smo.

Uzet ću i ja nešto.

Zdravo.

Vidi!

Hej, mogu li dobiti autogram?

Nemam kemijsku.

Moja zvijezda.

Oprostite, mogu li dobiti autogram?

Naravno.

Aha, dobro.

Dobro došli u stvarnost.

-Uključili ste mobitele? -Što ima?

Rekao si da će se sve smiriti odemo li na dva mjeseca.

I meni je drago što te vidim.

-Jesmo li što propustili? -Ne baš.

Naša se repka borila kao nikad i opet su izgubili.

Peršin je dvostruko skuplji zbog inflacije,

a mediji obožavaju Moniku. Posvuda si.

A ja?

A ti…

Umalo sam zaboravio. Dobro došli kući.

Bok!

I OPET, LJUBAV NA KVADRAT

-Zdravo! -Zdravo, gđice Monika.

Zdravo.

-Zdravo. -Gđice Monika! Juhu!

Monika! Hej!

Izgledaš kao da si bila na odmoru iz snova. Povedi me sljedeći put.

-Dođi, zakasnit ćemo! -Zanima je film.

-Ne šalim se, sve snima. Čak i kod kuće. -Lijepo vas je vidjeti.

Bok, dušo!

Tko nam je to došao?

Klaudia ili Monika?

Pogledaj je.

Kako se usuđuješ doći prvog dana škole preplanula i odmorna?

Dušo, učiteljica može jedino pregorjeti, nikako preplanuti.

-Da! -I vi ste meni nedostajale.

Možeš misliti. Na plaži, ispod palmi.

Mislim da će ovo biti divna godina.

-Nije u redu! -To su dvostruka mjerila!

-Popis je popis! -To je nemoguće!

U lipnju sam tražila da moje dijete bude u ovom razredu!

U redu, ljudi! Molim vas, smirite se!

Ravnatelju, nije pošteno. Moja je Ola odmah upisana.

Uvjeravam vas da su svi razredi…

-Kako se zoveš? -Gđice Monika!

Gđice Monika, morate primiti moju Olu u vaš razred.

-Da, jako je važno. -Doista!

Ne možemo primiti sve. Svi su naši učitelji vrlo stručni.

-Ali nisu svi na naslovnicama! -Točno!

-I na televiziji. -U redu. Ispričajte me.

Gđice, dođite u moj ured.

Šefe, stigao je ljepotan.

Misija je uspjela.

Odmor je dobro prošao. Auto je tip-top.

A sad natrag na posao.

A Monika?

Monika? Divna je.

Pitam gdje je.

U školi. Vraća se navečer.

Moram ići. Sportski se auti neće sami ocijeniti.

Kako si ocijenio moj auto?

Nema mu premca. Bok!

Takav je život.

Posvijetli mi.

Ljepotani moji!

Tata je stigao.

Sve će biti u redu.

Zdravo, prijatelju! Što danas imaš za mene?

Da provjerim.

Čini se da ćeš danas dobiti…

Ništa.

Dobra fora. Ali budimo ozbiljni. Pokaži mi što imaš.

Oprostite, možete li mi pomoći?

Stižem. Oprosti.

Hej!

Marzena!

Zasluženo promaknuće! Čestitam.

Poštedjet ću vas muke. Ne možete ući.

Propusnica više ne vrijedi.

Daj, to je nesporazum.

Daj, šefice.

Sad si ti glavna.

Pa, kad tako pristojno pitate…

Ne. Ne dolazi u obzir.

Osiguranje!

Enzo?

-A ti si? -Marcin. Alicjina nova desna ruka.

A Szymon?

Živčani slom.

Nije mogao držati tempo. S druge strane, uživa na Zanzibaru, pa…

-Otišao je u Mielno? -Da.

-Je li Alicja ovdje? -Nije.

Časopis od danas raskida sve tvoje ugovore.

Ukida ti se službena kartica, auti i mobitel.

Gdje su kamere? To je šala, zar ne?

Nažalost, nije. Slušaj…

Navodno je riječ o nekom modelu ili učiteljici.

Nekakva afera.

Ali Alicja me ostavila.

Ne bih se brinuo zbog toga.

Mislim da nije riječ o običnoj ženskoj zavisti.

Alicja nije takva.

Mislim da te želi uništiti iz zabave.

Znaš, poput muškarca.

Bez ljutnje.

Što ćemo?

Sve ćeš vratiti ili zovem osiguranje?

Ne privatni. Službeni.

I karticu.

Doista sam otpušten?

To je gruba i ružna riječ.

Više volimo reći „između poslova”. Važeš opcije.

Gledaj na to kao na novi početak.

Stefane.

Pa, kolegice.

Znao sam da će biti teško.

Da će to biti uteg.

Ali odmah? Već prvog dana?

Znam, ravnatelju. Potrudit ću se.

Ali morate to zaista jako htjeti.

Imate dobre rezultate, ali to nije dovoljno.

Morate se usredotočiti.

Mogli ste se javiti iako ste bili na odmoru.

Novinari su zvali školu!

Znam. Održavat ću dodatne sate.

Bez naknade.

Izvrsno. Vidim da se razumijemo.

Ovo vam je posljednja prilika.

Ne želim imati posla s televizijskom zvijezdom.

-Jasno? -Naravno.

Odlično.

Moja je kći potpuno zanemarena pri upisu

iako je bila na popisu.

-Mislim da… -Što se događa?

Želim dati izjavu.

Ali ne ovdje.

Udaljimo se od glavnog ulaza.

-Bez brige. Bit će dobro. -Dođite.

Još malo.

Što se tiče moje izjave…

Hvala.

-Gđice Monika, ne možete tako! -Nije pošteno! Dogovorili smo se!

Idemo.

KUPI KARTU POGREŠKA - ODABERI

Enzo?

Nema šanse! G. urednik glavom i bradom.

Ispričavam se, znači li ovo da uvode

trkaće autobuse?

Enzo…

To je Enzo. Ozbiljno. Znam kako izgleda.

Radije bih gledala svoju golu guzu na plakatima.

Uvijek sam ti govorio da gola guza ima osjećaje, um, srce i snove.

Ljudi su to napokon shvatili.

Stalno stižu ponude za Klaudiju. Nećeš to iskoristiti?

Reci im da je Klaudia u mirovini.

A što kažeš na posljednji intervju s Monikom?

Ispričat ćeš svoju priču, stati na kraj glasinama

i umiroviti Klaudiju. Što kažeš?

-Jedan intervju. -Jedan intervju.

S kim?

S Rafałom Wiśniewskim.

Nema šanse.

Rafał Wiśniewski na set!

Publika na mjesta, ubrzo počinjemo!

Zvuk i rasvjeta spremni. Počinjemo za pet minuta.

Rafał Wiśniewski na set!

Vijesti se brzo šire.

Prirodno okruženje za tračeve.

Krzysztofe!

Čekaj. Krzyś!

Dugo se nismo vidjeli! Sjajno izgledaš! Teretana?

-Stres. -Drago mi je što te vidim.

Imat ću vremena i razmišljao sam o emisijama koje si mi nudio…

Oprosti, ne.

Zašto? Odlučio sam krenuti iznova…

Koliko sam čuo, netko drugi je to odlučio umjesto tebe.

Neću si pucati u koljena i suprotstaviti se Alicji. Nitko neće.

O čemu govoriš? Krzysztofe!

-Trebam uslugu. -Razgovarat ćemo poslije.

Uživo za dvije minute!

Jedan, dva.

Evo ga.

Daniel Nowacki, pisac i kolumnist. Napisao „Unutarnji sklad”.

Onda Monika Grabarczyk, učiteljica i donedavna manekenka.

-U vezi je… -Sa mnom.

-Čitam novine. -I ja gledam tvoju emisiju.

Bok!

Možda možeš napraviti iznimku

i biti blag prema njoj?

Što misliš, momče?

Dosta, super je.

-Tišina! -Idemo uživo za pet minuta!

Ovo je tvoja najnovija knjiga.

„Unutarnji sklad”. Pročitao sam je.

-Bravo. -Dugo je trajalo?

Želite li pisati o skladu, morate ga pronaći u sebi.

To traje.

Savršena obitelj, profesionalni uspjeh.

Čini se da ti je život u skladu.