Love Is Blind: Sweden (Love is Blind: Sverige)

-Sad smo ovdje, ti i ja. -Da.

Od srca te želim pitati…

Hoćeš li se udati za mene?

Moj Bože, predivan je. Stvarno predivan.

Stvarno predivan!

Moj Bože.

Mislim da nisam spremna.

Stvarno želim biti. Mislila sam da jesam.

I stvarno bih voljela da mogu biti, ali mislim da nisam.

Išlo je malo prebrzo.

Rekao si da si zaljubljen, a ja nisam mogla reći isto.

Onda sam shvatila da ako ćeš to učiniti, moraš biti.

-Razumijem. -Da, ja…

I stvarno bih voljela da se osjećam malo drugačije.

Bilo bi mnogo bolje.

Ovo je bilo nevjerojatno. Ti si najbolji na svijetu.

Jednostavno nisam spremna. Mislila sam da jesam.

-U redu je. -Ne. Ne želim da budeš tužan.

Išlo je malo prebrzo za mene.

-Mogu li te zagrliti? -Naravno.

Bilo je tako divno.

Žao mi je.

Ne moraš se ispričavati.

Mnogo ti hvala.

Hvala ti na iskrenosti. Bilo je prekrasno.

U redu.

Zbogom.

Moram biti jak.

Uvijek.

Ljubav… Što je ljubav?

Ne znam.

Možda ljubav nije za mene.

Tako ja to vidim.

ŠVEDSKA

Nervozan sam kao pas, apsolutno. Stvarno sam nervozan.

Malo se tresem.

Želim nešto osjetiti.

Kad se ta vrata otvore, kad je vidim,

kad se prvi put zagrlimo,

hoćemo li osjetiti kemiju?

Hoće li biti neznanka?

Ili je ona osoba s kojom sam razgovarao toliko sati?

Ona zbog koje toliko osjećam, a da je nisam sreo? Je li ona prava?

Jako sam spremna, ali sam i nervozna.

Zaljubila sam se u zid.

Ali iza tog zida je muškarac.

Teško je.

Svi imaju različite ukuse

i različito vrednuju nečiji izgled.

Što se mene tiče, ne stavljam toliki naglasak na nečiji izgled,

nego više kako me tretiraju i kakva je njihova osobnost.

Ali to je lako reći kad još nisi vidio tu osobu.

Kad se ta vrata otvore, trebao bi osjetiti električni udar kroz tijelo.

-Johanna. -Bok.

-Bok! -Bok!

Ne, ali potpuno je…

-Bok! -Ali…

Cijelo moje tijelo drhti.

-Nikad nisam bio tako siguran… -Zgodan si!

I ti. Potpuno nevjerojatno.

Nikad nisam razmišljao o imenu koliko sad.

„Johanna Storm.”

Tako si lijepa. Ne mogu vjerovati.

Hvala.

-Umrljala sam te ružom. -Nije važno. Kako si?

-Dobro. -Sigurno?

-Sad se osjećam bolje. -Da?

-Kvragu, prelijepa si. -Hvala!

Dovraga… Molim te, želim još jedan zagrljaj.

Znaš li koliko sam čeznuo za ovim?

-Dovraga… -Bože.

Trnci mi upravo prolaze kroz tijelo.

Toliko je ludo čuti tvoj glas.

-Da, razumijem to. -Pomislih: „Tko si ti?”

Trebamo li sjesti na trenutak? Samo da se ne raspadnemo, mislim…

Ovako je.

Nisam kleptoman, ali našao sam mali cvijet.

-Nadam se da nečemu vrijedi. -To je lijepo.

Ne, nije lijepo. Zapravo imam još nešto za tebe

što bih ti želio dati.

-Bože! -Stvarno.

Kao što sam rekao, teško je to shvatiti.

-Planinska oluja koja… -Da. Koja je doletjela.

Da, koja je doletjela. Mislim, tko si ti?

-Bože. -Čarobno.

Stvarno si me pomela olujom.

Da, baš. To sigurno nikad nisi čula.

To je plan od starta. Pomest ću svog muškarca olujom.

Osjećam se kao da te sve vrijeme pipkam. Ali…

tako si nevjerojatno lijepa. Kad te vidim, to me čini sretnim.

Da, nevjerojatno je.

Možemo li ustati? Samo moram…

Da.

Gledaj… Johanna Victoria Storm.

Imam pitanjce za tebe.

Sad ću kleknuti.

-Hej, Johanna? -Da?

Želiš li se još uvijek udati za mene?

Da.

Ne znam kako se ovo radi. Ali mogu li samo…

-Ajme! -Da, točno.

-Kakav dobar izbor. -Vraćam se dolje. Ovako se osjećam bolje.

-Misliš li da je lijep? -Prelijep je.

-Dobro ti pristaje uz narukvicu… -O, Bože.

Zar ne?

Je li to bio prsten planinske oluje?

Da.

-Bože, to je lijepo. -Hvala.

-Ne treseš se više toliko. -Malo manje. To je dobro.

Malo manje. Idemo li plivati?

-Pa, morao bi se malo rashladiti. -Da.

Doista.

-Osjećam se kao da se sve raspada. -Onda nećemo ništa poduzimati.

Ali ovo je bilo… Kvragu, vrijedilo je svih problema.

-Da. Jest. -Stvarno.

Hajmo u istom smjeru. Netko će nas morati zaustaviti.

-Ne želim tamo izaći. -Možeš me otpratiti do vrata.

Zar ne? Pokušajmo.

Ali hej? Ovo je čarobno.

-Hej, taj prsten? -Da? Zadržat ću ga.

Učini to. Planinska oluja. Zauvijek.

-Puse… Bok. -Puse.

Puse.

O, Bože!

Ajme. Bio je tako divan.

Ona je čista desetka.

To je ukrasni papir koji zadržavaš.

Je li to bio san?

Dovraga…

Ovo je ispalo bolje nego što sam ikad zamišljala.

Najbolji komad nakita koji sam dobila, jer dolazi s muškarcem.

Želim otići odavde i opet ga vidjeti. Zašto sjedim ovdje?

KRF, GRČKA

Sada će naših pet parova napraviti sljedeći korak u vezi.

Bok.

-Sigurno ne želiš pomoć? -Apsolutno. Ja sam jaka žena.

-Kako sam čekala na to. -Da.

-Vidi kako je lijepo. -Da, ajme.

O, to je bilo malo…

S prstenom na ruci odabrali su se isključivo na temelju

njihovih osobnosti,

i unutar kapsula stvorili su jaku, emocionalnu vezu.

-Za nas -Za nas. Dovraga, to je lijepo.

Vjenčanja su samo nekoliko tjedana daleko.

Ali da bi rekli „da”, i fizička privlačnost mora biti prisutna.

-Bože, tako si gladak. -Je li to dobro?

Sjajno je. Volim to dodirivati.

Hoće li moći povezati glas s izgledom

i osjećaje s osobom?

To je ono što će parovi moći istražiti ovdje na Krfu, u Grčkoj.

-Slavljenica. -Ne! Sjetio si se toga?

-Ne, zaboravio sam, obećavam. -Pomislih: „Što?”

-Super. Kakva dostava. Hvala. -Bože.

-Hajde. Hej. Je li sve u redu? -Bok.

-Da. -Sretan rođendan!

Hvala!

-Kako bih mogao zaboraviti? -O, Bože!

Spreman sam na sljedeći korak. Završio sam s osjećajima.

Znam tko… Mislim, znamo dosta jedno o drugom, znamo i bitne stvari.

Dakle taj dio je na mjestu. Sada je na redu fizički kontakt, pa… da.

-Izgledaš lijepo. -Hvala.

Mislim da ću biti prilično prilijepljen uz nju.

Znam kakav mogu biti kad znam da mi se nešto sviđa.

-Ajme, kakav lijep bazen. -Tako je ugodno.

Predobar je, rekao bih.

Ovo je nevjerojatno. Ajme.

Tako je divno.

Odličan medeni mjesec.

Biti žena danas…

Ne, šalim se. Dobro…

-Ne, nisi se šalila. -Ne, nisam.

Walk-in ormar. Ovo je totalno ludo!

-To je tvoje. -Sve? Stvarno?

-Što bih stavio tamo? -Gdje ćeš s odjećom?

Imam ovo.

Sviđa mi se to. Veliki plus.

Osjećaj je divan.

Danas je dobar dan da se bude živ.

Nadam se da ću se osjećati isto svaki dan u budućem životu.

Obožavam ovo.

Usredotoči se na cilj.

A ona je stvarno prva klasa, ako mene pitate.

Sada je na meni da se pokažem.

Nosio si lijepu odjeću na prvom susretu.

Bio si nervozan kad sam te vidjela.

-Misliš? -Itekako.

-Ne. -Da. Moglo ti se vidjeti u očima.

Da, ali tko ne bi bio nervozan? Takva nevjerojatna žena…

Ono što osjećam prema Lars-Eriku jest

da će biti lijepo sada se skrasiti zajedno

i vidjeti kakvi smo u svakodnevnom životu.

U redu, ali sada sam gotova. Kvragu, ovo je bilo dosadno.

Raspakiravamo se dok sunce sja i šampanjac je vani…

Osjećaj koji imam je da on…

Jedna stvar koju je učinio jako me je prestrašila.

Savršeno.

Kako se to učvršćuje?

Napisao je na ceduljici: „Ti si nevjerojatna žena, volim te.”

I to me povrijedilo.

Da se to dogodilo van eksperimenta, odmah bih pobjegla.