Bunko Ramen

DJEČJA IZLOŽBA ZA MIR

Ovog ljeta dolazi dječja izložba za svu djecu koja se svakodnevno trude!

I za sve koji se žele nastaviti igrati.

Dođite uživati u Yamanashiju, gradu budućnosti!

Svijetla budućnost čeka sve koji žele združiti ruke.

Svjetska dječja izložba za mir 1999. počinje 20. lipnja…

Misliš da možeš krasti hranu?!

Hvala vam na današnjem trudu.

Radni dan je završio.

Isperite znoj i prljavštinu sa sebe prije nego što se vratite u zgradu.

Nije higijenski prljav leći u krevet.

Hej.

-Jesi li vidjela onu zvijezdu padalicu? -Jesam.

Zaželjela si želju?

Nisi? Šteta.

Ja sam zaželjela da budem dovoljno bogata da više nikad ne moram raditi.

Hej, ti!

Dosta je glupiranja. Primi se posla.

Razbit ću ti zube!

Tražimo dodatne radnike za sanaciju okoliša.

Plaćamo pet puta više nego inače!

Dignite ruku ako želite sudjelovati!

Da!

Ti nećeš?

-Idemo zajedno. -Još netko?

-Da! -Ti, dugokosa iz sobe 105.

-Ja! -Još netko?

-Da! -Ti, ćelavi iz sobe 204.

-Još netko? -Ja!

Ti, djevojka iz sobe 303.

-Još netko? -To!

Želja bi mi se mogla ostvariti.

Dobro, i ti. Da, i ona žena.

Dobro, ti. Onaj starac lijevo.

To je sve?

BIJELI CENTAR

-Što ćeš sad? -Zakopat ćemo ih.

-Ovdje? Ne možemo ih ostaviti ovdje. -Nego što? Da ih nosimo doma?

Ne. Čuj, taj je meteorit previše opasan.

-Nemojmo to raditi. Prestanimo… -Nikoga nije briga za ove ljude, budalo!

-Satsuki, kako je prošlo? -Možemo nazvati policiju.

-Jesi li puno zaradila? -Policiju?

-Ako to učiniš, vraćamo se na početak! -Satsuki?

Zar su stvarno svi mrtvi?

Zar ne vidiš?

Morat ćemo ih nositi.

Satsuki?

Uzet ću auto.

Kamo ćeš otići?

-Sunce će uskoro izaći. -Znam!

Zaveži ceradu.

Satsuki?

Satsuki?

Probudi se.

Hej, mičite se!

Što ti je, jebote?

Čekaj!

Gledaj kuda hodaš, majmune!

-Hej, prestani! -Nisi normalan!

-Prestani! -Ubit ću te!

Hej! Ti to mene zezaš?!

Hej!

BUNKO RAMEN

-Dva ramena sa sojinim umakom. -Može.

Sa sojinim umakom.

BUNKO RAMEN NAJBOLJI IZBOR NAKON FESTIVALA!

VOLIM TE, MAMA

RAMEN S MISOM JE PREUKUSAN

Čovječe, svi izgledaju tako sretno.

-Hoćeš da i tebe fotkam? -Ne treba.

Tužno je fotkati se sâm.

-Ja ću se fotkati s tobom. -Još gore. Imaš strašno lice.

-Molim? -Obrij se.

Neću se fotkati kraj takve brade.

Što god mu kažeš, neće se obrijati.

-Oprostite! -Da?

-Još jedne gyoze. -Gyoze.

I može pola pržene riže umjesto obične?

Pola pržene.

-Šefe. -Da?

Može i meni pola porcije pržene riže?

-Dvije pržene. -Može.

Rene, ti ćeš uobičajeno?

Da. Ali danas dvije porcije.

Dvije?

Hej, čekaj malo!

Hej, jesi li gladna? Jesi, zar ne?

Hej.

Znaš, danas sam naručio previše ramena.

Neću sve moći pojesti. Možeš li mi pomoći?

Vidio sam te iznutra.

Što radiš ovdje?

Kako lijep kamen.

Odakle si došla?

Vidi, rižina kuglica.

Hoćeš?

Nećeš?

Nego, kako se zoveš?

Hoćeš pojesti ramen sa mnom?

Hej, Rene. Da zovemo policiju?

Hej, čekaj malo!

Čekaj!

Čekaj tren! Smiri se.

Jasno mi je.

U redu je, nećemo zvati policiju.

Obećavam.

Može ovako?

Pomoći ću ti naći tvoj dom.

Ali najprije ćemo pojesti ramen.

Može?

Odličan je.

-Jedan s misom, maslacem i kukuruzom. -Evo ga.

-Izvolite! -Hvala. Dobar tek!

-A sad, Radikalni raj. -Počinje.

Fino!

Što je? Jedi.

Da ne duljimo, emisija koju ste čekali, Radikalni raj.

Slušatelju, zaželi želju!

Ovotjedna je tema: „Zahvala koju dosad nisam mogao izgovoriti.”

Današnji je slušatelj iz Tokija.

Potpisao se kao Bunko, ljubitelj miso ramena.

Pročitat ćemo njegovo pismo.

„Mislio sam da ću umrijeti od gladi.”

-To si ti! -Ja!

-Poslao si pismo? -Šaljem ga svaki tjedan iz fore.

Ljudi, slušajte!

-„Vlasnik me počastio ramenom.” -Ovo sam ja poslao!

Odabrali su mene!

„Bio je sretan jer su mu ostvarili glazbenu želju na radiju.

Okus ramena i ta pjesma na radiju

postali su mi nezaboravno sjećanje.

Želim da ponovno pustite tu pjesmu za vlasnika restorana.”

-Uopće ne zvuči kao ti! -Hvala ti na lijepom pismu, Bunko.

A sad ide pjesma. Uživaj!

Hej.

Znaš ovu pjesmu?

Tada mi je prvi put ostvarena glazbena želja. Bio sam presretan.

To je bila pjesma koja sada svira, „Ellie My Love”.

Danas su ostvarili moju želju!

Ti si zaslužna za to, malena.

Kyoko.

Nisam ja malena.

Ja sam Kyoko.

Kyoko?

Ja sam Ren.

Zovi me striko Ren.

Mama, jedna zlatna ribica se ne miče.

Što? Gdje?

-Ova. -Valjda je uginula.

To je to! Radikalni raj!

Slušatelju, zaželi želju!

Joj, čekaj. Oprosti.

Vidi, to je onaj kamen.

Baš je lijep. Izgleda kao rižina kuglica.

Čekajte! Platit ću vam!

Hajde.

Hoćete li me bar saslušati?

PLINOVITI ČOVJEK

Prva žrtva.

Druga žrtva.

Ovo znači da je sljedeća meta netko iz policije?

-Što se tiče Otomova mobitela… -Imaš nešto?

Da.

Nakon što je umro, s mobitela je poslan i izbrisan video.

SABURO OTOMO

-Dobro. -Tko ga je poslao?

Vjerojatno Kyoko Kono.

Ona ga je pratila u autu, zar ne?

Otomo je ovo ukrao osobi povezanoj s Bijelim centrom.

DNEVNIK RADA

Unutra su svi dokazi.

Čovječe.

UMRO OD BOLESTI

BORAVIŠTE NEPOZNATO

Niste li onda već postigli svoj cilj?

-Napravite reportažu o dnevniku. -Ne.

U dnevniku ne piše

tko je naručio sanaciju meteorita ni tko je sve zataškao.

Stvarno?

„25. veljače.

Mufu je došao u Bijeli centar i provjerio kako napreduje sanacija meteorita.”

Znači, Mufu ih je natjerao na to?

Istražila sam to,

ali nisam našla nikakve podatke o Mufuu.

To je vjerojatno tajna organizacija povezana s tadašnjim moćnicima.

„Otomo, Sakamoto i Kai iz Mufua.”

Što? Otomo? Šef jakuza kojeg je ubio Plinoviti čovjek?

Da.

Još uvijek ne znamo tko je taj Kai.

Ako razotkrijem Kaija i natjeram Mufu da plate za svoje zločine,

predat ću se.

Nikomu drugome ne želim nauditi.

Zato imam prijedlog za vas dvoje.

Ako zaboravite na ovo i ništa ne kažete,

platit ću vam dvostruko više.

Dva milijuna?

A kad se predam,

ostavit ću vam dnevnik da napravite ekskluzivnu priču.

-Ozbiljno? -Ne želim.

Kad kažeš da ih želiš natjerati da plate, to znači da ih želiš ubiti?