The first 200 lines.
- Moram se više ispraviti. - I ja.
Da, možeš li onda to učiniti? Ispravi se.
Ne činiš se ženstvenim.
Razumiješ li?
- Ne, nikad se nisam tako osjećao. - Razumijem.
Nikad nisam imao taj problem.
Dovraga, tako je dobro!
- Ovdje ćemo sjediti. Predivno. - Kako si to lijepo sredio.
- Bok. - Zdravo.
- Ajme, pogledaj. - Predivno. Kvragu, danas odlazimo.
- Bok. - Bok.
- Jesi li dobro spavala? - Da. Ili ne, onako.
Bok. Jesi li dobro?
- Bok, bok. - Bok.
Bok.
- Što ima? - Drago mi je da te vidim. Dobro jutro.
Vrijeme je za doručak.
Dame prve.
Ovo je ludo. Ovo želimo. Želimo mnogo ovoga.
Možemo li početi?
Ne možeš tako sjediti.
Kako bih trebao sjediti?
- Ronja? - Što želiš?
Želim čokoladu.
Naravno. Izvoli, dušo.
- Angie, razgovaraš li tako i s Aronom? - Ne.
Apsolutno ne.
Samo kažem: „Učini to!”
Oni su malo nježnije jedno prema drugome.
Draže su.
- Jesi li možda malo ljubomoran? - Možda malo.
Da, čujem to.
Ja nikad ne bih bio ljubomoran.
Dobro jutro!
- Bok. - Počasna gošća.
Bok. Drago mi je da vas vidim.
Također.
- Čujem da ste imali intenzivne dane. - Da.
Ludwig i Camilla jučer su došli na koktel-zabavu.
Sinoć su napustili eksperiment.
- Što mislite o tome? - Tužno.
Jako tužno.
Sinoć je bilo i suza.
Kad netko odluči ne nastaviti…
Da, bilo je emotivno.
Mnogo se toga može promijeniti u kratkom vremenu.
- Da, zaista! - Moramo dati vremena
ili može završiti kao kod drugih,
da odustanu, a ne istraže što se moglo dogoditi.
Bio si velika podrška kad sam mislila da bih i ja možda htjela otići.
I umjesto ljutnje ili razočaranja, mogli smo razgovarati o svemu.
I osjećala sam se sigurno.
Tako da je super vidjeti da ako komunicirate i razgovarate
koliko toga… pa, naučite jedno o drugome.
Da.
I morali ste istražiti nove dijelove veze,
poput fizičke privlačnosti. Kako ste se osjećali?
Dobro.
To je bila izravna poruka, Angelica.
- Reci nam. - Ne.
Sada moraš.
Ali dobro je.
Što misliš? Izgledaš zamišljeno.
Da, mnogo smo razgovarali o tome.
Ja volim fizički kontakt. To je moj jezik ljubavi.
I nemaju svi isti.
Tako da moram početi učiti da samo zato što sam je poljubio sto puta,
moram i njoj dati priliku da ona poljubi mene.
Tako da… osjećam da rastem na ovom putovanju.
Sada je vrijeme za novu fazu u ovom eksperimentu.
Napuštate raj i selite se zajedno u stan.
- Kako vam se to čini? - Sve emocije su tu.
Mislite da ste na istoj valnoj duljini kad je u pitanju tko čisti, kuha i slično?
Da.
- Dogovor je da ću ja raditi sve. - Da.
- Ti ćeš raditi sve? - Točno. Bit ću pokućni muž.
Da… Oko toga smo se složili. Baš sam sretna.
Ne usuđuješ se previše osjećati. Samo kažeš: „U redu.”
Pripremam se na to da stvari mogu otići u bilo kojem smjeru.
Mislim da će biti lakše. Sad imamo malo više prostora.
- Možemo što želimo. - Već želiš prostor?
- Ne, ti ga trebaš stalno. - I ti.
- Ne. - Trebaš.
- Želim vam sreću. - Hvala lijepa.
Sretan put i vidimo se u Švedskoj.
- Može. - Hvala lijepa.
- Bok. - Bok.
ŠVEDSKA
- Netko je pored mene. - Dobro.
Želiš li je vidjeti?
Naravno. Umirem od znatiželje!
LARS-ERIKOVA SESTRA
Zdravo. Bok!
- Ja sam Ibrahim, Anielin zaručnik. - Da, on je sad moj zaručnik.
ANIELINI RODITELJI
- Tata, izgledaš tako skeptično. - Tata izgleda skeptično.
- O, što, i ovdje… - Izgleda vrlo skeptično.
Tata…
Reci mi što ti treba, može?
U redu je. Je li ti previše?
Šezdeset i dvije poruke. Ne znam zašto.
Nedostaješ im.
Samo je čudno… vidjeti sva ta imena.
Razumijem.
Čini se tako stvarno.
U svom si svijetu, pa ne razmišljaš…
o svima ostalima vani.
- Tu sam za tebe. - Da.
Htjela bih nekako nazvati roditelje, ali želim…
nekako želim razgovarati s njima nasamo.
Mogu li te zagrliti?
- Zaprljat ću ti majicu. - Nije me briga za majicu.
Možeš mi prljati majicu koliko god želiš, ali samo ti.
Ako ikada postane teško i osjetiš da nemaš riječi ili ne možeš govoriti,
možeš doći i leći pored mene.
Ne moraš ništa reći. Ako trebaš… zagrljaj ili što već.
Uvijek možeš doći k meni.
Stvarno imaš ogledalo.
Ne služi li tome muškarac?
Čekaj. Da vidimo.
- Zaglavi se. Ali vidiš… - Da. Ne ide.
Sad ne radi. O, moj Bože.
Idem.
Morat ćeš uzeti moju torbu. Moraš je i nositi uz stepenice.
Hvala.
Ako uzmeš ovo, mogu nositi obje.
- U redu je. Ja sam snažna žena. - Znam.
Ponekad želim biti džentlmen, ali mi ne dopuštaš.
Ti si pravi džentlmen.
- Dobro. Bok, kućo. - Bok, kućo. Bok, Krf.
Idemo za Stockholm.
ŠVEDSKA
Dušo, kod kuće smo.
Evo nas.
- Ajme. - Ajme.
Pogledaj. Stvarno je ugodno.
O, Bože, predivno je. Ajme.
O, Bože, ovo je baš lijepo.
O, ajme. Ne mogu vjerovati.
Zamisli da ovdje doručkujemo.
Ovo uopće nije bio izazov. Mislio sam da će biti, ali savršeno je.
Objesi kaput. Osjećaj se kao kod kuće.
Hajdemo se raspakirati što brže.
Dobar je osjećaj, zar ne?
Ovdje će biti akcije.
Ovdje će biti akcije.
- Živjet ćemo ovdje mjesec dana. - Strašno.
Zapravo je lako živjeti sa mnom.
- Istina je. - Je li?
Da, jest.
Ali bilo je ispravno reći „je li”?
Ovdje je nevjerojatno nježan… i dubok.
Nikad nisam upoznala nekoga s ovakvom nježnošću i dubinom.
Nevjerojatno je, nepoznato i zastrašujuće.
Ali još ne znam kako funkcioniram s nekim…
takvim.
U vezi… za cijeli život.
Hoćeš vješalice?
- Trebaju li ti? - Da.
- A tebi? - Da.
Hej, stojim ovdje.
O, ne možeš to raditi istovremeno.
Želim se vratiti rutini. Vježbati.
- Rezervirali smo termine za trening. - Ja sam to danas napravio.
Tko?
Ja, Ronja i Johanna.
Jeste? Morate li sve rezervirati tako brzo?
Ne možemo sjesti i pogledati?
Molim te, ja sve planiram… mislim, planiram sve.
Da, ali možeš me pričekati i planirati sa mnom, da planiramo zajedno.
Moram se malo odmoriti.
Ne razmišljaš: „Možemo biti ovdje i družiti se nekoliko dana?”
Jesi li zabrinut?
Briga ne pomaže. Ne znam kako će biti.
Što misliš, kako će biti?
Koliko ti je prioritet naše zajedničko vrijeme ili koliko planiraš druge stvari.
Ali vidjet ćemo.
Imam mali dar za useljenje.
Što?!
- Kako slatko. - Dobro došli.
- Vrijedi li to i za mene? - Da.
O, Bože.
O, to je… Ne! To je mali chardonnay iz…
Je li to ono što smo pili?
Je li?
Baš si slatka. Ali darovi nisu tvoj jezik ljubavi.
- Ali jest tvoj. - Zapravo jest.
Da.
Kako se osjećaš?
Imao sam vremena za razmišljanje
o ovom mjehuriću u kojem smo bili i svemu.
Nikada nisam bio na ovakvom emotivnom putovanju kao u protekla tri tjedna.
Kad te ne odgajaju da govoriš o osjećajima,
tako se i osjećaš. Pomalo glupo i zbunjeno.
Što bih, dovraga, trebao učiniti? Ne znam.
Nisam naučio kako govoriti o takvim stvarima.
Shvaćam da se ne mora dogoditi ništa loše da bi se govorilo o osjećajima.
Ali uglavnom, treba malo bolje čitati i slušati.
- Da. - To je to.
Ali stvarno to cijenim. I onda mogu…
No comments yet. Be the first to leave one.