The first 200 lines.
AGENT ZA NEKRETNINE
BRAK NASLIJEPO
ŽENSKE ODAJE
- Puno te volim. - I ja tebe.
DIREKTORICA DIZAJNA
Htjela sam da me netko voli onako kako sam ja naučila voljeti sebe.
Odlazi.
Idem kući.
Ovo nije moj muž, već samo netko usputan.
Otvorio sam vrata, ali nije bilo nikoga.
Otišla je.
Nestala je. Uopće nije bila ondje.
Žao mi je, stari.
Hvala, buraz. Mislim, ovo…
Žao mi je, stari.
Sve je u redu.
Volim te, čovječe.
Ovo je jebeno ludo.
Nema veze.
Te cure, čovječe.
Zašto bi to učinila?
Nakon jučerašnjeg razgovora ja ne…
- Nisi iznenađen? - Ne krivim je.
Spreman sam posvetiti se Brittany.
Volim je takvu kakva jest, volim njezine stavove i uvjerenja.
Volim njezine vjeru, odanost i energiju.
Ima divnu dušu i to me privlači.
Na sedmom sam nebu.
Bit ću gđa Devonta Lee Anderson.
Ja sam zaljubljena.
Kupila sam vjenčanicu s razlogom.
Bit ću supruga.
Zaručen sam za Brittany Elenu Wicker.
I osjećam se sjajno.
Na ponovno okupljanje doći ćemo s bebom.
Vidjet ćemo što će biti.
Doslovno nemamo pojma o tome kako izgleda onaj drugi.
Nisam odala činjenicu da sam Hispanoamerikanka.
Tajila sam Latinoamerikanku u sebi
jer je u svemu ovome najuzbudljivije
to što izgled nema veze s ovime.
Htjela sam da Devonta zna da sam prelijepa iznutra
i da se zaljubio u moj karakter.
Pa zašto sam onda nervozna?
Ne trebam se bojati.
Ali bojim se.
- Bok. - Gle tebe!
To iščekivanje.
I tebe je lijepo napokon vidjeti.
Drago mi je što te vidim.
Ne želim da više čekaš.
Zato, Brittany, kleknut ću
i pitati te hoćeš li mi biti žena.
Da, hoću.
U redu. Bože, drhtim.
Prelijep je.
Baš kao i ti.
O, moj…
Očekivala sam da je malo viši.
Niži je nego što sam mislila.
Znojio sam se pred otkrivanje, a sad sam nervozan.
Znam, tako si znojan.
Svakako je sav bio ljepljiv.
Nisam očekivala pjegice, to me je iznenadilo.
Zasigurno nije netko koga bih izabrala.
Vani… Ono, u baru.
Mislim da za njega ne bih bila rekla: „On je taj”.
Ali…
Nije me briga.
Svi ćemo se ionako udebljati.
- Čovječe. - Imaš crvenu bradu.
- Da. Mama je crvena. - Imaš li sijede?
- Imam. - Pogledaj se.
Ono… I dalje je zgodan.
Jako je zgodan.
- Nisam znala koje su ti boje oči. - Da.
- Zelene, plave, kako kad. - Zelenkasto plave.
Devontine su oči predivne.
Neka ih djeca naslijede.
Ostat ću trudna zbog tih očiju.
Jesi li išta slutio?
- Mislio si da sam bjelkinja? - Ma ništa.
Zaljubio sam se u Brittany, a ona igrom slučaja nije bjelkinja.
Nisam još hodao s takvima curama,
a kamoli da bih neku takvu zaprosio i s njom se zaručio…
To me je pomalo iznenadilo,
ali zaljubio sam se u njezino srce.
Mislim da se nikad ne bismo bili sreli.
Da, tako je.
Ja sam bio jako povučen.
Vani bih samo sjedio s prijateljima za stolom.
- Takva sam i ja. Da. - Da.
Ne izlazim iz kuće.
Idem na posao, u teretanu i crkvu.
- To nije loše. -„Kako ćeš naći frajera?”
- Rekoh: „Ne znam”. - Baš tako.
Veseli me što ćeš mi upoznati obitelj.
- I mene. - Svidjet ćeš im se.
- Misliš? - Zaista mislim.
- Jesu li šašavi kao ti? - I više.
- Tvoje usne nadopunjuju moje. - Nadopunjuju se, da.
- Još misliš da imam štreberski glas? - Da, mislim.
Prava se javila.
Želiš to trpjeti?
Trpjet ću to do kraja života.
Bože. Tako sam sretan.
I ja sam sretna.
Napokon vidjeti zaručnicu bio je san.
- Vjenčat ćemo se. - Da, hoćemo.
- I imati djecu. - Znam!
Bebe su na putu.
Šaljem te natrag, ljepotice.
Jedna putna.
Hodat ću unatrag da te mogu gledati.
- Dobro! - Pazi da ne padnem.
Reci mi ako ne idem ravno.
Sad se možeš okrenuti.
Dobro. Vidimo se.
Volim te.
Bože mili.
Prsten na prstu.
Ludo.
Ma daj me nemoj.
Što je sad bilo?
- Tu su ruže i kolačić. - Da.
Bože. Prekrasne su.
Čekam razgovor s tobom cijeli dan
i strašno sam nervozan.
Bolje mi je sad kad ti čujem glas.
Napisala sam nešto.
- Pročitat ću ti ovo. - Da, pročitaj.
„Dragi Michaele Christiane Gibney, mislila sam da znam što…
Mislila sam da…” Jebemu.
„Mislila sam da znam što ovdje tražim.
Trebao mi je snažan muškarac koji me nasmijava, pazi i siguran je u sebe.
No nisam znala da ću pronaći mnogo više.
Ovo je putovanje bilo ludo, emotivno, presudno i turbulentno.
No u tebi sam pronašla dosljednost.
Dosljednost tvoga smijeha, toga da uvijek znam da će dan biti dobar
i činjenice da si me samo podizao.
Nisam morala moliti ni mijenjati sebe,
a sve što sam ti rekla djelovalo je prirodno.
Ljutim se što nisam reagirala i prije, ali ovo se odvijalo polako pa odjednom naglo.
I iako me to strašno uplašilo, znala sam da je odluka ispravna.
Srce mi treperi zbog tebe.
Nikad se nisam ovako osjećala, no s tobom sam smirena i složena.
Ja biram tebe
i zaljubljena sam u tebe.”
To je bilo prelijepo. Hvala.
I mene su ponijele emocije.
Nisam mogao biti… Toliko emotivan.
To je zbog načina na koji sam odgojen i grube ljubavi.
Nikad se nikomu nisam ovoliko otvorio.
Razgovarajući s tobom, osjećam se sigurno.
Ne osuđuješ me.
Čini mi se da me uistinu slušaš.
I govoriš mi: „Ja želim ovog muškarca”.
- Da. - A to je sve što sam ja ikad htio.
Osjećaj je sjajan.
Tako da…
O, Bože.
Polako.
O, Bože. U redu.
Emma Lee Lou Betsinger,
hoćeš li mi biti žena?
Da. Hoću.
- Idemo. - Milijun puta da.
- Idemo. - Idemo! O, Bože!
Zbilja sam jako uzbuđena.
I ja sam uzbuđen.
Jedva čekam.
Bok.
O, Bože!
Ne i ruže!
Ovo je ludo!
MUŠKE ODAJE
Jučer sam Tyler rekao da biram nju.
PROFESOR
- Dobro. - Ali, naravno…
Imao sam iste osjećaje i prema Keyi.
Da.
Dvoumio sam se u vezi s Taylor.
Sjebalo me što je to učinila.
Ona je na gubitku. Ti si jeben tip.
To je bezobrazno i vrijeđa.
Mislim da si izbjegao metak.
Mislim da uopće nisi u krivu.
Ne gledaj na to tako.
- Učinio si što si trebao. - Voliš dvije žene.
Da.
Zbilja si ih volio.
Velika je odluka odabrati
s kime ćeš provesti ostatak života.
Našao sam se u situaciji
gdje sam to vidio s dvije žene
i bio sam pod pritiskom da odlučim.
Tyler sam rekao: „Biram tebe”.
A kako je ona ipak pobjegla nakon toga
sad ispada da je Keya bila drugi izbor, što nije.
Ona je prva od prvih izbora. Ona je nevjerojatno ljudsko biće.
No comments yet. Be the first to leave one.