The first 200 lines.
Ellen Taper Leigh, 78, preminula je nakon duge bolesti
u kući kćeri Annie 3. Februara 2017. Godine.
Voljena supruga pokojnog Martina Leigha.
Predana majka Anne Leigh Graham i pokojnog Charlesa Leigha.
Voljena baka Petera Grahama i Charlieja Grahama.
Za njom tuguje i njezin zet doktor Steven Graham.
Nedostajat će nam.
Tijelo će biti izloženo u mrtvačnici,
Kingstonea u ponedjeljak između 10 i 12 sati.
Misa će se održati u subotu u 10 sati.
Pokop će biti održan na groblju Proljetni cvat.
NASLIJEÐENO ZLO
Hajde, Petere.
Probudi se. Petere, probudi se.
Evo tvog odijela.
Znaš li je li tvoja sestra sinoć spavala u svojoj sobi?
Ne znam.
Hajde, Petere. Ustaj.
Charlie. Za Boga miloga, daj!
Noćas je bilo ledeno! Tako si dobila upalu pluća.
Nema veze. Hajde, idemo. Kasnimo.
Mama je već u autu.
Lijepo je danas vidjeti toliko nepoznatih lica.
Znam da bi moja majka bila ganuta, i vjerojatno malo sumnjičava
jer se pojavilo ovoliko ljudi. Dakle...
Moja je majka bila vrlo tajnovita i povučena žena.
Imala je svoje rituale, svoje prijatelje, svoje strahove.
Doista se osjećam kao da je izdajem dok stojim ovdje i govorim o njoj.
Bilo ju je iznimno teško pročitati.
I ako ste ikad pomislili da znate što se s njom događa,
i ne daj Bože, pokušali s njom razgovarati o tome...
No kad joj je život bio sretan, znala je biti najdraža, najtoplija
i najbrižnija žena na svijetu.
Bila je i nevjerojatno tvrdoglava, što možda objašnjava mene.
Mogli ste računati s tim da će imati odgovor na sve.
A ako je ikad i pogriješila...
Pa, to je bilo vaše mišljenje i bili ste...
U krivu.
Nema u tome valjda orašastih plodova? Nema.
Dobro.
Ima li orašastih plodova? Jer nemamo EpiPen. Znam.
Bok, Rexy! Dobar pas.
Svi se izujte. Charlie, izuj se.
Čudan je osjećaj.
Da.
Bih li trebala biti žalosnija?
Budi onakva kakva jesi. Doći će.
MALEN SVIJET NOVE MINIJATURE ANNIE LEIGH
Hej, kako ide? Radim pomalo.
Uzela sam stanku od predstave.
I? Još crnčiš u domu za nemoćne?
Da, kad se ne bavim ovime ili vrtićem.
Koji nam je sad rok? Sedam mjeseci?
Šest i pol. Opa, rok se bliži.
Imaš li koje ideje za naslove?
Slobodno.
Hej. Laku noć, sine. Laku noć.
Jesi li... Osjećaš li se bolje?
Da, dobro sam.
Jesi li malo tužan?
Da, kužim. Znam.
Laku noć. 'Noć. Volim te.
Tko je ovo?
Je li to baka?
Znaš da si joj ti bila miljenica, zar ne?
Još od kad si bila novorođenče nije mi dala da te hranim
jer te ona morala hraniti. To me izluđivalo.
Htjela je da budem dečko.
Ja sam bila muškarača dok sam odrastala.
Mrzila sam haljine i lutke i ružičastu boju.
Tko će se brinuti o meni?
Oprosti, misliš da se ja neću brinuti o tebi?
Ali kad ti umreš?
Pa, onda... Tata će se brinuti o tebi.
Ili Peter.
Nikad nisi plakala kao dijete.
Znaš to?
Čak i kad si se rodila.
Je li ti se danas plakalo?
Možda ti bude lakše.
Laku noć, dušo.
BILJEŠKE O DUHOVNOSTI
Moja draga, voljena i predivna Annie,
oprosti mi sve što ti nisam mogla reći.
Molim te, nemoj me mrziti i ne očajavaj zbog gubitaka.
Naposljetku ćeš vidjeti da se sve isplatilo.
Naša će nagrada biti mnogo vrijednija od naše žrtve.
Mama?
Uplašila sam samu sebe u radionici.
Sa čime?
Ne?
Jesi li završila?
Skoro.
A da završimo igračku nakon testa? Što kažeš na to?
- Dobro. - Dobro.
O, moj Bože! Što je to bilo?
Ako se držimo pravila da junaka dođe glave njegova kobna mana,
koja je bila Heraklova mana?
Arogancija. Dobro. Zašto?
Jer doslovce odbija vidjeti znakove
koji su mu doslovce pod nosom tijekom cijele drame.
Dobro. Zanimljivo.
Misli da sve drži pod kontrolom.
Ali ne zaboravite, Sofoklo je napisao proročanstvo...
PUŠENJE NAKON STANKE?
A to znači da Heraklo zapravo nije imao izbora, zar ne?
Je li onda više ili manje tragično ako može birati?
- Manje. - Dobro.
- Zašto? - Zato.
Bi li htio nešto dodati, Petere?
O kojem dijelu?
Mislim da je tragičnije jer ako je sve neizbježno,
to znači da likovi nisu imali nikakve nade.
Nisu imali nikakve izglede jer su bespomoćni...
Poput pijuna su u tom užasnom i beznadnom stroju.
METODE PREPOZNAVANJA UTVARA NAČINI KOMUNIKACIJE
- Ima li koga? - Bok!
Jesi li bio u maminoj sobi?
Nisam.
Vrata su bila otvorena.
Oprosti, znam da to nije razumno. Nema problema. Hvala.
Hej, tata. Zovu s groblja.
Zbog čega?
Da vidim.
Halo? Da.
Što to znači?
Oskrvnut?
Ali prošao je tek jedan tjedan.
Da, u redu. Da. Naravno.
Razumijem. Da vas nazovem natrag? Doviđenja.
Što je bilo?
Nekakve gluposti s računom.
Dobro, ja ću u kino.
U redu.
Rekao bi da mi je na teret.
A ja sam mu govorila da nije.
Ali da, bio mi je teret.
Ostavili smo vremena za nove članove koji bi nešto željeli reći.
Dakle, bilo tko.
Ako ste prvi ili drugi put s nama, imate riječ.
Da? Želite li... Možda ne.
Dobro. Nema pritiska.
Zovem se Annie. Bok, Annie.
Mama mi je umrla prije sedam dana. Zato sam došla ovamo pokušati.
Obično se opirem ovakvim stvarima,
ali dolazila sam na ovo prije par godina.
Bila sam prisiljena doći. I izgleda da...
Izgleda da je pomoglo, tako da...
Moja je mama bila stara i nije bila sva svoja pri kraju.
A prije toga smo se otuđile. Zato to nije bio tako težak udarac.
Ali ja sam...
Voljela sam je.
I život joj nije bio lak. Imala je disocijativni poremećaj
osobnosti, sve teži prema kraju. I patila je od demencije.
A otac mi je umro dok sam bila dijete, od gladi.
Jer je patio od psihotične depresije i namjerno se izgladnjivao
što je užasno koliko i zvuči. A zatim moj brat.
Moj stariji brat je patio od shizofrenije i kad mu je bilo 16,
objesio se u maminoj spavaćoj.
Naravno, u oproštajnom je pismu
okrivio nju, da stavlja ljude u njega.
Dakle...
Takav je bio život moje mame.
I onda je živjela u našoj kući, na kraju, prije odlaska u dom.
Prije toga nismo ni razgovarale. Mislim, jesmo, pa nismo.
Pa opet jesmo.
Vrhunska je manipulatorica. Dok moj suprug nije konačno
uveo pravilo "bez kontakta". Koje je trajalo dok nisam
zatrudnjela sa svojom kćeri. Nisam je puštala ni blizu sebi
kad sam rodila prvo dijete, sina, zbog čega sam joj prepustila kćer
u koju je odmah zabila svoje pandže.
I opet sam... Opet sam se osjećala krivom.
Kad se razboljela, iako na kraju više i nije bila moja mama,
ona se nikad ne bi osjećala krivom za bilo što.
A ja samo više ne želim opterećivati moju obitelj.
Nisam ni sigurna ako bi mi vi mogli...
Pružiti takvu potporu.
I jednostavno... Osjećam se...
Ponekad se osjećam kao da je sve upropašteno.
I onda shvatim da sam ja kriva.
Mislim, ne da sam ja kriva nego...
Da krive mene!
A što mislite, za što vas krive?
Ne znam.
Što se događa u gradu? Nekakva konvencija?
Što? Pitam zbog odjeće.
Jutros sam razgovarao s čovjekom koji je bio tako odjeven.
Možda njega tražiš.
Razgovarali ste? Što ti je rekao? Kamo je otišao?
Hej, što ti je? Miči ruke s mene!
Reci mi što ti je rekao. Zašto?
Što misliš, tko si ti uopće?
VELIKI TULUM SUTRA KOD AARONA. PONESI SVOJU KITU!
NE ŽELIMO GNJAVITI, NO ZANIMA NAS DOKLE STE STIGLI.
MOŽETE LI POSLATI FOTOGRAFIJU DA VIDIMO U KOJOJ STE FAZI?
OBEĆAVAM, NEĆU SUDITI. ;) SILVA
Hej, ovaj... Mogu li večeras posuditi jedan od auta?
Zašto? Kamo ideš?
Nešto kao školski roštilj.
Nećeš jesti s nama? Ne, svejedno ću jesti ovdje.
No comments yet. Be the first to leave one.