200 rreshtat e parë.
Sranje!
Sranje.
DOBRO DOŠLI U BELMONTE
DROLJA
Sranje.
Mac.
Mac? -Bok, Willy.
Što radiš ovdje?
Mama? Došla si.
Izvrsno!
Nije li to bilo fantastično?
Nije li previše uzbuđen za generalnu probu?
Što radiš ovdje?
Pravim budalu od sebe kao i svi.
Moramo prekinuti probu.
Što se događa?
Čini se da je učenik pronađen...
Mrtav.
Vidjela si Macarenu?
Macarenu? -Da.
Da.
Gdje je?
PRIJE TRI DANA
'Jutro, mama.
Dobro jutro.
Bok. -Bok.
Vidjela sam kampus. Zakon je. -Je li?
Jer je blizu ili zbog nekog programa?
Kakvog programa? -Natalia...
A moja knjižnica?
Htio sam je staviti u tvoju sobu.
Tata, kad ja odem od kuće, knjiga više neće biti.
Baš dobro.
To je Iris.
Idem. Volim vas. -Bok.
Dobro jutro, Javi.
'Jutro, Macarena.
Operi zube i idi na sat. Nisam tvoja baka.
To je samo cigareta. - Aha. Riješi se toga.
Zdravo.
'Jutro. Kako ide?
'Jutro, Ana.
Baš dobro, nema kave.
Ja donosim od kuće.
Ovdje uvijek nestane.
Znaš da te volim, zar ne?
Ne koliko bi trebala. -Bok, Ana.
Bok.
Bok, Willy. Kako si? -Bok, Mac.
Što je? -Ništa. Bez komentara.
Došla sam pripremiti jesenski festival.
Odlično. -Ne zaboravi generalnu probu.
Kako bih zaboravila? Znaš da volim flamenco.
Svi vjerujete
da birate kako ćete živjeti, zar ne?
Da možete kontrolirati budućnost.
Birati dečke, cure, ljubavnike...
Ili odabrati posao koji ćete raditi, ali...
Moram vam reći da postoji nešto,
snažna sila koja na vas djeluje kao ništa drugo u životu.
Znate li što je to? -Ne.
Nitko? -Naša podsvijest?
Mnogo snažnije.
Vaši roditelji.
Da. Na kraju godine morat ćete odabrati
svoju budućnost. A mi roditelji savjetujemo,
predlažemo, pritišćemo i ucjenjujemo svoju djecu.
Jer na njih projiciramo svoje
frustracije, propale snove...
Želimo im najbolje i mislimo da znamo
više od njih.
Ali nitko, ni vaši roditelji ni itko drugi,
ne zna kakav će svijet biti za 10 godina.
Ne znamo ni kakav će biti za minutu.
Zato vas molim da dobro razmislite o tome.
Ne morate udovoljiti nikomu
osim sebi. Nikada si nemojte lagati.
Morate biti svoji, odlučivati za sebe.
To je vaš život, učinite to.
Učinite to.
Budite iskreni sa svojim osjećajima
i ne dajte se smesti.
To vrijedi za sve vas osim za moju kćer Nataliju.
Nemojte joj reći što sam rekla.
Znam što je najbolje za nju.
Molim vas, isključite mobitele.
Ali...
Što...
Halo?
Macarena...
Mac, ovo je ozbiljno.
Zovu sve profesore...
Imaš li vatre?
Vatra. Evo. Predstavnik učenika,
htjeli su pozvati odbor roditelja...
Žele zaštititi školu.
Video je maknut s "Twittera", ali skinut je
i širi se brzinom munje.
Uskoro će ga svi vidjeti.
Gdje je Ana?
Kad je čula, pokupila je djecu i otišla.
Ali...
Mac, ne brini se. Bit će dobro.
Ne, Willy, neće. Kako će biti dobro?
Otpratit ću te do auta.
Ne treba. Evo, hvala.
Mac...
Hvala, Willy.
SVI LAŽU
Djeco, možete li stati malo?
Ivane, javi se, molim te!
Rekla sam da prestanete! Dosta!
Ivane, dušo, opet mama.
Molim te, javi se.
Jako se brinem.
Napad! -Prestanite! Samo prestanite!
Rekla sam dosta!
Evo ti! -Dosta!
Dosta! -Hej!
Što se događa?
Niste čuli mamu?
Idite u sobu, obojica. Idemo.
I da vas više nisam čuo.
Oprosti zbog toga, Rosa.
Ne možeš doći? Otkaži sastanak.
Pokušaj me ubaciti sljedeći tjedan.
Dobro, hvala.
Da, dobro. Bok.
Ne javlja se.
Bit će u gadnoj nevolji kada dođe kući.
Baš smo se usrećili s njime. -Ne govori to.
Bok.
Ivane, jesi li dobro? Je li...
Oprosti.
Kamo ideš?
Kamo ideš?
Vrati se ovamo!
Koji je tebi vrag?
Kako si mogao?
Nakon svega što si nam priuštio, sada ovo!
Dosta. Daj mi ključeve auta. - Diego...
Daj mi ključeve auta.
Daj mi ključeve odmah!
Nećeš voziti, nema slobode, ništa!
Opet smo na nuli! Čuješ?
Kad izlaziš, reći ćeš nam s kime i kamo.
I zaboravi rad u klubu. Razgovarao sam s Martinom.
Nećeš se više igrati konobara.
Jasno?
Pitao sam je li ti jasno! -Diego...
Da.
Da. Da.
Da.
Vidi...
Koji...
Što? Što je, Ana?
Trebao bih mu čestitati?
Majku mu!
Kamo ideš?
Riješiti ovo sranje.
Kako si, sine? -Dobro.
Razgovarao si s Lucijom?
Ne.
A video?
Kad je to bilo?
Prije dva tjedna.
I...
Spavali ste zajedno...
I prije?
Ne. -Siguran si?
Potpuno.
Ne razumijem, dragi.
Zašto Macarena?
Kako se to dogodilo? Ona je to učinila?
Zavela te?
Je li te drogirala?
Ivane, imaš 18 godina.
Starija je gotovo 30 godina.
Tisuće cura htjele bi...
Recimo, Lucia... -Mama.
Draga je i... -Mama!
Slušam te da ne poludiš, ali neću ti ništa reći.
Kako ne bih poludjela?
To je osobno. Ne dugujem ti objašnjenje.
Ne bih rekla.
Moj sin i moja najbolja prijateljica? To me se tiče.
Svejedno je osobno. - Dok si ovdje...
Ozbiljno, mama? Opet to?
Tako je.
Onda je s time gotovo. Idem u klub.
Mogu li ići u klub?
Odvest ću te. -Ne.
Tata ti je uzeo ključeve. Hodat ćeš?
Hvala. -Pokupit ću te.
Ne moraš. -Hej. Volim te.
Znam.
Oprosti! -Goni se!
Oprosti! -Slijepa si?
Jako mi je žao. -Vidi mi bicikl!
Žao mi je. Zaista.
No comments yet. Be the first to leave one.