Acquitted (Frikjent)

Nedostaje li ti dom, Aksel? Prošlo je 20 godina, stvari su se promijenile.

Eva. -Nemaš pravo biti ovdje u Lifjordu.

Karine je bila neobuzdana i ti si to znala. Posvađali ste se?

Čula sam ti u glasu. Bio si potpuno izvan sebe.

63-godišnjak s prostrijelnom ranom u grudima i ramenu.

Krvari, visok puls. Ustrijeljen izbliza puškom.

Mogući pokušaj samoubojstva. -Razumijem.

Stižemo za četiri minute.

Prijam. Odlazimo za minutu. Obavještavat ćemo vas putom.

Oprosti.

Zaboga, oprosti mi. -U redu je.

Gotovo je.

OSLOBOĐEN

Hajde.

Hajde.

Uđi, vrata su otvorena.

Hajde.

Uđi, baci pogled. -Što je to?

Otirač koji sam nam kupio. -Gdje je moj stari?

Potpuno je istrunuo. Molim te, uđi i razgledaj.

Hajde.

Hoću kući.

Već smo o ovome razgovarali. Teško ti je živjeti sama.

Bolje ti je da živiš sa mnom. Vidiš kako je lijepo.

Gdje je moj kauč?

U garaži. -Hoću svoj kauč.

Dobro, donijet ću ti kauč, nema problema.

I stolić za telefon. -Stolić za telefon?

Da. Odakle ću telefonirati?

Dobro, donijet ću ti stolić za telefon.

Erik... -U Chamonixu je. Znaš to. -Ali vratit će se.

Naravno. Sigurno će se vratiti. Ali trenutačno smo sami nas dvoje.

Da.

Danas će ga probuditi.

Kažu da trebamo razgovarati s njim.

Ne znam što bih rekao.

Ne.

Što se može reći? -Bilo bi bolje da je umro.

Jesam li grozan što to kažem? -Nisi.

Čuo si se s Helene? -Ne javlja mi se. -Morat će saznati.

Da joj napišem da je djed priznao da joj je ubio tetu, i pokušao se ubiti?

Sretan put kući!

Ne, imaš pravo. Smiri se. Ali...

Hoćeš li da ja to učinim? -Bi li? -Naravno.

Vidimo se poslije. -Moram na posao. -Dobro. -Kakva mora!

Korak po korak i sve će biti dobro.

Vidimo se kad se vratiš. Bok.

Sahir?

Javna tužiteljica glavom i bradom.

To se ne viđa svaki dan. -Ovo je ozbiljan slučaj. -Da.

Trebate li pomoć s torbom? -Ne, hvala. -Ovuda.

Tek se probudio, nismo još razgovarali.

Njegova supruga Eva nije još u stanju za ispitivanje. -Ne?

U šoku je, kao što možete zamisliti. Muž joj je priznao ubojstvo kćeri.

Ali zar ne bismo trebali... -Ovo je naš stalni posjetitelj.

Da mi ne donosi kavu, brzo bi mi dodijao.

Izvolite. -I u mojoj šumskoj šalici. -Da. -Vi ste dečko?

U Karininu slučaju.

Amina Sahir, javna tužiteljica.

Bit ćete na suđenju? -Ako do toga dođe.

Kako ako? Priznao je.

To bi bilo pretjerano reći. Saslušajmo ga.

Dobro. Što ako ne progovori? -Onda nemamo priznanje.

Ali imamo... -Bio sam ondje. I Eva. Mislite da lažemo?

Nisam to rekla. -Što onda pokušavate reći?

Slijedite me. Vaš je ured ovdje.

Williame.

Williame.

Eva? -Nije tu.

Vode.

Gdje sam? -U bolnici.

Zašto?

Pokušao si se ubiti.

Williame?

Williame?

Izgubio je svijest. -Pretrpio je brojne ozljede.

Ne sjeća se? -Dođite.

Nekoliko je zrna sačmarice prodrlo u hipokampus,

dio mozga zadužen za kratkoročno pamćenje.

Ako su izazvala ozljedu, izgubio je sjećanje.

Zauvijek? -Da. Ali moramo pričekati i vidjeti.

To je sve što možemo.

Izvoli.

Gubitak pamćenja. Samo nam je to trebalo.

Ne trči pred rudo. Siguran sam da će sve biti dobro.

Što ako glumi? Ne bi me iznenadilo. -Saznat ćemo kad ga budemo ispitali.

Neće se izvući. -Ne.

Evo Rasmusa.

Gdje je Lars? -Trebao bi biti ovdje.

Zdravo. Čujete li me?

Primaknite se bliže, molim vas.

Kao što su mnogi od vas vjerojatno već čuli,

PWG je prošli tjedan odlučio uvesti neke promjene.

Stratešku reorganizaciju. -Ne razumijem što to točno podrazumijeva?

U prvom redu selidbu nekoliko proizvodnih jedinica u Šangaj.

Zatvorit će tvornicu? To želite reći? Zatvaraju nas?

Odbor ustraje na tome da... -Izgubit ćemo posao? To nas zanima.

Još smo u dijalogu s... -Radimo li u ponedjeljak?

Ne. -Što da radimo?

Lars je trebao biti ovdje.

Uime odbora, želim vam svima zahvaliti na trudu.

Planirali smo podijeliti boce vina...

Ti si kriv, Rasmuse, i to dobro znaš. -Obuzdajmo emocije.

Rekao si nam da se prodamo, zar ne? -Da!

Aksel je jamčio lokalnu proizvodnju dvije godine. -Zašto ne priznaš?

Aksel te je zajebao!

Svi su oni izdajice. Idemo. -Neću ovo više slušati.

Razgovarala si s njim? -Ne želim ga vidjeti.

Ovo je suludo. Stvarno misliš da je on to učinio?

Zbog fotografija. -Kakvih fotografija? -Na kojima je Karine.

Naga.

William je poludio.

Urlao je prostote. Nazvao ju je kurvom.

I gorim od toga. Nikad ga nisam vidjela tako ljutog.

Onda ju je otišao tražiti.

Bože. Da sam ga zaustavila, još bi bila živa.

Mama, ne. Nisi ti kriva.

Sjećaš se kako je znao biti bijesan na nju. -Možda, ali...

Odrastala je, a on je mislio da je gubi.

Mrzio je to.

U kakvom se stanju vratio kući... Imao je izraz na licu.

O, Bože...

Benzinska crpka i raskrižje. Tako si rekao?

Za godinu dana će ovdje ostati samo benzinska crpka i raskrižje.

Imao si pravo. Čestitam. -Razočaran sam kao i svi.

Da? Nisi li to cijelo vrijeme htio? -Pokušao sam pomoći.

Znaš što ja mislim? Ovo si cijelo vrijeme planirao.

Što želiš reći? -Ljudi su bijesni.

Ako si pametan, otići ćeš prije nego što postane još gore.

Bok. -Bok.

Moramo što prije obaviti taj razgovor.

Riješiti formalnosti. -Naravno.

Kako da se nosim s ovim?

Isuse, Finne, što da radim? Što da radim?

Kao da nemam dovoljno zraka.

Ne mogu disati. -U redu je. Ne moramo to sada.

Halo? Finn je. -Amina je.

Imam forenzičke nalaze. Moramo razgovarati.

Stižem.

Malo nalijevo. Dobro je.

Dobro je.

Lijepo izgleda.

Trebao si upucati Williama.

Opasan je.

U Americi bi ga ubili. Ondje bi to učinili.