Malcolm & Marie

NETFLIX PREDSTAVLJA

Lijepo izgledaš, dušo.

Što?

Rekao sam da lijepo izgledaš večeras.

Ne čujem te!

Rekao sam da lijepo izgledaš večeras, dušo!

Hvala ti.

Dušo!

Malo sam opijen. Zato što je život dobar.

-Jer smo uspjeli! -Što smo uspjeli?

Napisao sam, režirao i predstavio film

koji se večeras jako svidio publici.

Jesi li vidjela to, tu publiku?

Jesi li ih vidjela?

Jesi li ih vidjela?

Čovječe, nokautirao sam ih.

Zadnjih osam minuta su jecali,

a kad je krenula odjavna špica, grunulo je poput bombe.

Kao da je bomba eksplodirala.

Dobar osjećaj.

Ne mogu vjerovati da je stvarno, dušo. Ne mogu vjerovati.

Razgovarao sam s kritičarima. S njih šest ili sedam.

Nahvalili su me.

Razumiješ me?

Svidio se bijelcu iz Varietyja. I onom iz IndieWirea.

Bjelkinja iz LA Timesa ga obožava.

Govorila je da sam novi Spike Lee,

sljedeći Barry Jenkins, novi John Singleton.

Pogledao sam je. „A William Wyler?“

Tri sekunde se pitala: „Zar je William Wyler crnac?“

Zatim je shvatila: „Sranje. To je rasistički.“

Pocrvenjela je. Umro sam od smijeha.

Marie, bilo je smiješno.

Mrmljala je riječi, govorila gluposti kao:

„Film je bio tako emotivan.“

„Malcolme, nisam mogla razmišljati. O, Bože, Malcolme.“

Samo, „Malcolm.“

Bio je to bjelački trenutak.

Doduše, bilo je zanimljivo

gledati kako me, jer sam crni redatelj

i zato što je u glavnoj ulozi crnkinja,

nastoji smjestiti u politički okvir,

a to je zapravo film o djevojci koja se odvikava od droge.

Ima li određene prepreke jer je crnkinja?

Mislim, naravno.

Je li tako? To je stvarnost, ali film nije o rasama.

Ne. Film je o sramoti, krivnji i kako je to sranje neizbježno.

Živcira me što se toliko novinara

razmeće svojim fakultetskim obrazovanjem.

Malcolme, ti si fakultetski obrazovan.

Da, ali ne primjenjujem to. Nisam elitist u svom poslu.

Ne radim film za te tri osobe iz razreda koje poštujem.

Ja sam filmaš.

Je li tako?

Jesam li ja filmaš, dušo? Jesam.

Bit ću dio širih rasprava o filmskom stvaralaštvu

bez nekog bjelačkog pisca

koji forsira priču o rasi jer mu tako odgovara.

Znaš, već mogu vidjeti recenzije.

Išle bi ovako. Ovako oni pišu.

„Ovaj film je akutna studija strahota…“

Vole koristiti takve riječi.

„…strahota sustavnog rasizma u ovoj industriji mentalnog zdravlja.“

Umjesto da je to komercijalni film

o narkomanki koja se nastoji pribrati.

Ti prokleti ljudi su tako sitničavi.

Jesu. I shvaćamo.

Pametni ste. Shvaćamo. Svjesni ste. Shvaćamo.

Dozvolite nama umjetnicima da se poigramo tim sranjem.

Da se poigramo umjetnošću.

Upravo snimaš film o Davisinu životu.

Da, ali to je drugačije.

Odabrao sam raditi film koji je u osnovi politički,

ali nije sve politika zato jer sam crnac.

Mislim da se Angela Davis ne bi složila.

Misliš?

Ali zaista, ako odlučim raditi LEGO film,

neće to biti zato što želim priču

o tome kako je američko carstvo izgrađeno od kockica robovskog rada.

Možda samo želim LEGO film.

-Ne želiš raditi LEGO film. -To je istina.

Ali taj LEGO film je bio sjajan. Vruća roba!

U životu nisi dobio dobru kritiku.

Dovraga, to je… U pravu si.

Prigovaraš o kritikama koje još nisu ni napisane.

Opet si u pravu.

Pa, prestani. Zvučiš kao idiot.

Da.

Ali kvragu, znaš o čemu govorim.

Da, ali govori to neki drugi dan.

Da.

Žališ se na bjelkinju iz LA Timesa

jer ti je jednom dala lošu kritiku.

Ta kritika nije bila samo loša.

Bila je glupa. To nije isto.

Pobijedio si. Dobro?

Uspoređuje te s Leejem i Jenkinsom.

Ali tako je prosječna novinarka.

Dobro, nisi novi Lee ni Jenkins.

-Ona ne zna tko je William Wyler. -Kao ni ja.

Je li spremno, dušo? Stižu makaroni sa sirom.

-Ne znaš tko je William Wyler? -Ne.

Radio je Najbolje godine naših života.

Sjajan film. Ben-Hur?

Jedan od najraznolikijih filmaša. Orkanski visovi.

Pazi.

Praznik u Rimu.

Sve klasici.

Drukčije je. Ti ne radiš na filmu.

U pravu si, ne radim.

-Jesi li se zabavila večeras? -Bilo je lijepo.

„Lijepo.“

Večeras dok sam razgovarao s tim dragim, nasmiješenim bogatašima

koji me pred mjesec dana ne bi ni pogledali,

samo sam gledao tebe.

I mislio sam:

„Bože, najljepša si osoba na Zemlji.“

I najviše seksi.

Nitko nije više seksi. Čak je i Anthony to rekao.

Ne na loš način.

Na dobar način.

Kad sam te vidio…

sa sokom od brusnice…

kako se smiješ, razgovaraš…

pomislio sam: „Bože, otkud mi toliko sreće?“

-Nisam mogao dočekati da dođemo kući. -Baš lijepo.

Držati i ljubiti tvoju slatku stražnjicu.

Reći ti da te volim.

Volim te, Marie.

Želiš li slani ili neslani maslac?

Želim tebe.

Što je to bilo?

-Što? -Lažni osmijeh.

-Ne, nije. -Kunem se, bio je.

Ne, to je ništa.

Poznajem te. Znam kad je ništa nešto.

Možda me ne znaš.

Ne, poznajem te.

-Nisam jela cijelu večer. -Nije u tome stvar.

Već je jedan. Idemo jesti pa spavati?

Molim te, Marie. Ne želim se svađati.

Ni ja. Zato ti spremam makarone sa sirom.

Znači, ljuta si.

Nisam.

-Je li zbog onog što je Anthony rekao? -Ne.

-Šala da si manekenka? -Ne.

Ne uzimaj to k srcu. On je star, iz drugog doba.

Nisam uzela k srcu.

-Obećavaš? -Obećavam.

-Je li zbog Taylor? -Ne.

-Jesi li sigurna? -Da.

-Znam da si čudna kad je Taylor prisutna. -Nisam.

-Postaneš krotka. -„Krotka“? Zbilja?

-Ne razgovaraš puno. -To je drugačije od krotkosti.

-Samo mislim… -Što?

Da sam sramežljiva ili niska. A ona je engleska kraljica.

Nisam to mislio. Mislio sam…

Što?

Ona je filmska zvijezda.

-Ona će postati filmska zvijezda. -Nemoj je ureći, Malcolme.

Nemam što reći Taylor, pa ne razgovaramo.

-Nema to veze s krotkošću. -Ali ona to primjećuje.

Zaista?

-Zaista. -Otkud to znaš?

-Jednostavno znam. -Zaista?

Vidi kakva si s drugim ljudima. Razgovaraš. Zabavna si.

Što da kažem? Dopadljiva sam.

Tako je. Zato je ona nesigurna.

Zbog čega? Zbog ljudi koji imaju karakter?

Ne. Zbog toga što nisi svoja i ona to primjećuje.

Preživjet će.

Zašto si ljuta?

Marie, ljuta si.

Marie, zbog čega si ljuta?

Marie!

Marie?

Marie!

Marie.

Razgovaraj sa mnom.

To nije pametno. Razgovarat ćemo sutra.

-Ljuta si na mene. -Nije bitno.

Ne mogu spavati ako si ljuta.

Malcolme, vjeruj mi,

večeras nećemo imati produktivan razgovor.

-Kako znaš? -Jer te poznajem.

-Što to znači? -I volim te.

Što to znači?

To znači da si nesposoban smiriti situaciju

ako nije vezana uz posao. A i tad su šanse pola-pola.

Zašto uvijek kad se dogodi nešto dobro,

ti nađeš nešto, bilo što,

neku sitnicu da prigovaraš, da pogoršaš stvari,

da zajamčiš da nemamo razloga za proslavu?

-Zaista želiš o tome? -Da.

-Dobro. -U redu. Što je bilo?

-Tvoj govor, Malcolme. -Ma, daj.

Poludjela si.

Kad sam rekao da tražiš sitnice, zaista sam to mislio.

Zaboravio si mi zahvaliti. To nije sitnica. To je bitno.

Već sam ti zahvalio milijun puta.