Beetlejuice Beetlejuice

TITLOVI BY NINO

Uðite,

ako se usuðujete.

Živi...

mrtvi...

mogu li oni živjeti zajedno?

To je ono što smo ovdje došli saznati.

Moje ime je Lydia Deetz, i dobrodošli u "Kuæu duhova".

Veèeras su nam se na tavanu pridružili

Emmett i Jodi Welch iz Cleghorna u Wisconsinu,

zajedno sa njihovim psom, Tacom.

I èut æemo o tome kako je njihov dom iz snova postao...

KUÆA DUHOVA.

Bila sam vidovnjak posrednik više od 15 godina,

ali ništa me nije moglo pripremiti na ono na što sam naišla

kada sam posjetila farmu Welchovih.

Pogledajte mali izrezak,

i upozoravam vas,

stvarno je napeto.

Ne znam što æu naæi iza ovih vrata, ali...

to me ovdje ne želi.

Osjeæam mraènu prisutnost.

Moramo odmah otiæi odavde.

Emmette, jesi li spreman èuti o svojim paranormalnim posjetiteljima?

-Samo naprijed. -Što je s tobom, Jody?

Uopæe nismo spavali otkako smo se uselili u tu prokletu kuæu.

Taco je stvarno izbezumljen, svake noæi obavlja nuždu u svom pseæem krevetiæu.

Bila je to živa noæna mora.

Suoèiti se s nepoznatim,

pobijediti svoje strahove,

od toga nema ništa teže. Ali ne brinite, bit æu ovdje s vama.

Koji je ovo vrag...

Ne.

Ne. Ne.

Što se zbiva?

-Ne znam. -Idi!

Ne... ne.

Ide nam sjajno.

Trebaš li možda... piæe?

Tako je, uzmimo stanku.

Lydia Deets, dame i gospodo.

Bravo.

Trebam pet minuta, smisli nešto.

U redu ljudi, ruèak!

Rekla sam mu da mora nositi kontaktne leæe.

Ali ne, gospodin veliki maðionièar nije htio slušati.

Možeš li se smiriti, Nadia? Imam stvarno usran dan.

Što se to tamo dogodilo?

Jesi li dobro?

Da, dobro sam.

Ponekad me dotuèe kada snimamo dan za danom.

Ubija me kad vidim da se ovako osjeæaš.

Jer kada se ti ovako osjeæaš i ja se osjeæam poput tebe,

pa na neki èudan naèin, kada boli tebe boli i mene. Ne znam.

-Žao mi je, stvarno ne želim da se tako osjeæaš. -Hej, sve je u redu.

Mislim da to samo pokazuje koliko smo povezani.

Kao da dijelimo isto glupo malo srce.

Ne.

Ovo ti nije potrebno.

Imam jedan posao, a to je...

pobrinuti se da svoje talente ne utopiš na dnu boèice tableta, Lydia.

Molim te.

Samo da izdržim današnji dan.

U redu.

Ali, ovo je zadnji put da za tebe tablete vadim iz kante za smeæe.

Jesi li me razumjela? Ili iz WC školjke ili umivaonika.

Možeš ti ovo. U redu. -Da.

Je li... Je li to moj?

Tko mi to šalje poruke?

Glupa maæeha.

Ima proljev slanja poruka.

-Moram iæi. -Lydia!

Još uvijek moramo završiti jedan dio.

Recite nam nešto o vašoj inspiraciji za ljudsko platno.

Ja sam sama svoje platno.

Ja sam moja umjetnost.

A kao što znamo, umjetnost oponaša žive.

Hrani me.

A samo od skulpture nisam se dovoljno zasitila.

Pa sam odluèila proširiti svoje ukuse, i pokazalo se da sam nezasitna.

-Delia. -Gdje si bila?

Mislim da sam isplakala svu vodu iz mog tijela. -Što se dogodilo s tatom?

Upravo sam to postavila.

On je Picasso grafita.

Potpisivao se po meni kao po zidovima pariškog metroa.

Ali sada ima maleni ispad bijesa jer sam morala otkazati nastup.

Što se dogodilo?

Što?

Tvoj me otac napustio.

Razvodi se od tebe?

Kakva užasna pomisao.

Ne, mrtav je.

Molim?

Tata je preminuo.

Kako?

Vraæao se sa svoje ekspedicije promatranja ptica na atolu Funafuti.

I njegov se zrakoplov srušio u južnom Pacifiku.

Pad aviona?

Ovo je najgora vrsta noæne more.

Ustvari, preživio je nesreæu.

-Utopio se? -Zamalo, ali ne, nije.

Prema rijeèima preživjelih tata se uhvatio za kotaè.

-Doðite ovamo! -Hajde!

Plivajte ovamo! Plivajte ovamo!

Hej!

Kako je onda umro?

Iz vode je iskoèio morski pas i ubio ga.

Toèno tako.

Razgovarala sam s njim u subotu. Bio je stvarno uzbuðen.

Zahvalio mi je na dalekozoru.

Rekao je da je promatrao rituale parenja tuamotske prutke.

Da, preletio je pola svijeta da gleda kako se ptice seksaju na plaži.

I to ga je ubilo.

Moramo reæi Astrid.

Zar stvarno moramo? Ona je ionako veæ morbidna.

Kao da je uopæe mogu nazvati. Jedva da razgovaramo.

Charlesa bi ubilo da zna da sam morala otkazati svoju izložbu.

Doviðenja i vidimo se nikad!

Što je on to rekao?

Ljut sam! Ovo je skandal!

Znaš li ti koliko sam dragocjenog vremena potrošio.

Jesi li ga vidio?

Dobar dan, gospodine.

Gdje sam?

Gdje se nalazim?

Niz hodnik, druga vrata desno.

Uzmi broj.

Netko æe ti pomoæi.

Naposljetku.

Prokleti stranci.

IZGUBLJENO & NAÐENO -

DIJELOVI PO KOJE NITKO NIJE DOŠAO -

Hej, djevojko!

Ti ne bi trebala ponovno biti ovdje.

Nemoj me tjerati da se ponavljam.

Gdje je Beetlejuice?

- PROBUDITE SE GOTOVI SMO - Pridružite se klimatskoj ekipi Northangera.

ZOVE NAVODNA MAMA-

Kada budete na svom treæem djetetu nakon drugog razvoda,

vidjet æemo tko æe se zadnji smijati.

Savršeno.

Pusti me na miru.

Znaèi, dogovoreno je, Charlesa æemo dovesti kuæi u Winter River.

Nikada nisam bila domaæica sprovoda.

Nikada nisam bila domaæica nièega bez da je Charles bio uz mene,

i promatrao me sa strahopoštovanjem.

-Astrid je, molim vas ne ostavljajte poruku. -Ne želi se javiti.

Možda bih ja trebao reæi Astrid za Charlesa.

Moglo bi biti lakše ako doðe od neženstvenog muškog arhetipa.

U našoj obitelji nema više muškaraca.

Nisam se uvrijedio, Delia.

Ja æu uskoro biti èlan obitelji.

Ustvari, ja sam možda savršena osoba da joj to kažem,

jer sam upravo i sam izgubio djeda.

Stvarno? Kada?

Prije 40 godina.

Ali u mom tijelu djeteta, to je bilo juèer.

Ja æu reæi Astrid, u redu? Samo mi daj nekoliko minuta prije nego što doðeš.

Dosta! Ja ovo riješiti.

Astrid!

Astrid!

Astrid!

Prestani muèiti svoju majku.

Znam da mi je to obièno smiješno i da smatram da je pošteno

nakon naèina na koji se prema meni ponašala kada je bila tvojih godina.

Ali ne danas.

Tvoja je mama izgubila tatu.

Ti si izgubila svog djeda.

A ja sam ostala bez svog napaljenog majstora.

Charlesa.

Charles!

O Charles!

Ne mogu vjerovati da je djed mrtav.

Bio je jedina polunormalna osoba u ovoj obitelji.

Provest æemo nekoliko tjedana u Winter Riveru.

Kako to misliš nekoliko tjedana? Mislila sam da idemo samo na sprovod.

-Moramo rašèistiti i kuæu. -Djed je volio to mjesto.

Da, i poèast æemo mu odati kolektivnom tugom.

Kolektivnom tugom?

Vidim polu multimedijski vizualni manifest našeg gubitka.

Kako izgleda gubitak?

Jesu li to samo suze? Ili nadgrobni spomenik?

Gladiole koje venu? Ne! Mi moramo raspakirati umjetnost tuge!

Da, to stvarno zvuèi dramatièno.

Ja ne mogu iæi.

Ja sam predstavnik škole za našu studentsko ekološku konferenciju sljedeæi tjedan.

Tamo predstavljamo naše zahtjeve za djelovanje u vezi klimatskih promjena.

Razgovarala sam s ravnateljicom i rekli su da možeš iæi.

Ona misli da je to stvarno dobra ideja.

Pa, pretpostavljam da kada doniraš cijeli umjetnièki centar,

ravnateljica postaje tvoja malena lutka na koncu.

Pa, možeš slobodno odbiti svoje nasljedstvo

kada budeš živjela punim pluæima od plaæe osobe koja grli drveæe.

Što? Ne, ne.

Isuse, ljudi veæ ionako znaju da je Lydia Deetz moja mama.

Možeš li barem na sekundu prestati biti nakaza?

-Idi nazad. -Zašto?

Ljudi veæ znaju da æeš radije provesti vrijeme s duhovima nego sa vlastitom kæeri.

Isuse, Bob.

Zar ne vidiš da se pokušavam koncentrirati?