Poor Things

SADRŽI PRIKAZE DUHANA

UBOGA STVORENJA

Ba.

Ba! Ba!

Ba, ba, ba.

Doviđenja. - Ba, ba.

Hrpa organa bez iskre sebstva iz mozga

ili crpljenja krvi iz srca.

Puki mesarski pladanj za nedjeljni ručak.

Dakle, tko bi htio rekonstruirati organe?

I tko može razlučiti ljudske od životinjskih, ako postoji razlika?

Dajte, dajte.

Rješavali ste glavolomke kao djeca, niste li?

Je li se samo meni vraški teško usredotočiti dok čudovište govori?

Izvanredan je kirurg.

Istraživanje mu je pionirsko. Otac mu je ovo osnovao.

Zabunom se smatraš uključenim u ovaj razgovor, Maxe McCandlese?

Nije tako samo zato što si nam fizički blizu.

Odjebi, stari moj. Nabavi odijelo.

Stvarno mislite da je jetri tu mjesto?

Smijem li vas upitati s kojom ih se svrhom vraća?

Da se mene razveseli.

G. Maxe McCandlese!

Prošećite sa mnom nakon predavanja.

Vaša radnja.

Svidjela vam se?

Naznačila je konvencionalan um koji se svojski trudi gotovo dodirnuti osrednjost.

Hvala vam. - Treba mi netko. Asistent na projektu.

Drage volje.

Jeste li pobožni? - Vjerujem u Boga.

Mene ili božanstvo? - Duhovito, jer vas često zovu...

Sâm sam smislio tu šalu.

Ne treba mi je objašnjavati.

Baš đavolska rabota.

Biste li možda pustili bradu?

Izgledao bih kao velik pas s kravatom.

Djeca vole pse.

Dotični posao.

Da. Dođite.

Gode! Gode.

Gode.

Zdravo. - Zdravo.

Bella, ovo je g. McCandles.

Zdravo, Bella.

Kuv. - Krv.

Kuv. - Krv.

Krv. -Čudesno.

Dobro mi je. Dobro mi je.

Doista vrlo naočita maloumnica.

Pretrpjela je ozljedu mozga.

Popravio sam je.

Mentalna dob i tijelo nisu joj posve usuglašeni.

Jezik dolazi. Napreduje ubrzanim tempom.

Zapanjuje me.

Nužno mi je pedantno pratiti njezino napredovanje.

Biste li mi udovoljili u tome?

Bila bi mi čast.

Da. Uzbudljivo je, Bella.

Ciktanje. Smatram da ona...

Gđo Prim!

Ne sviđa ti se usoljena riba?

Meni se podosta dopada, zapravo.

Odgovara mi za prijepodnevni...

I Bella reže?

Samo su mrtvi za Bellu.

Samo mrtvi.

Samo mrtvi.

Samo mrtvi.

Gnjec! Gnjec, gnjec.

Čog!

Čog!

Trk!

Čog.

Ona prikupi petnaest riječi na dan.

Usklađenost joj je u najboljem slučaju nestabilna.

Navečer ima napretka.

Kosa joj svaka dva dana izraste za palac.

Tu je grafikon kose. - Odlično.

Smijete ići. Vidimo se sutra.

Gospodine, odakle je došla?

Smatram da ste dužni prikupljati podatke.

Kada tome pridodam nedotupavna pitanja, javit ću vam.

“I tako se ona, kad su se vratili iz šume,”

“ponovno našla uz mamicu i taticu.”

“Te su večeri za objedom jeli tortu dok im nije pozlilo.”

“Bili su silno sretni što su opet zajedno.”

Ti ja tatica, Gode?

Ja... - Prim kaže ti to ne.

Bella niotkud.

Gdje to je? Niotkud?

Ti si sirotanka.

Tvoji su roditelji umrli.

Onda ti izreže roditelje, Gode?

Ne.

Bili su moji prijatelji.

Bili su hrabri istraživači

i smrtno su stradali u odronu zemlje u Južnoj Americi.

Pomicali su granice poznatog

i platili za to cijenu.

Ali jedino se tako može živjeti, Bella.

Poslali su te meni na skrb.

Mrtvi?

Nažalost, mila moja.

Uboga Bella.

Ali voli God.

Spavam tu.

Ne.

Laku noć, draga Bella.

Ovo, roditelji.

Peru, da.

Zašto ti piše svaki oraščić?

Moram ti bilježiti unos hrane.

Koliko?

Kaži Bella druga mjesta.

To je Lisabon u Portugalu.

Jug Francuske. Alpe.

Australija.

Daleka i opasna, zbog ljudi kao i životinja.

Bella hoće vidi svijet.

Samo...

Bella.

Bella, mislim da ne smijemo ići tu gore.

Daj da samo...

Bella.

Bella.

Ne.

Bella, ovo je opasno.

Bella.

Ne, Bella.

Gode.

Van mora ići.

Van? Ne, radimo.

Režemo prste?

Candles me odvede. Candlese.

Naravno da mogu. Ako...

Ne.

Da. Van!

Je li ikada bila vani?

Ne.

Stvorio sam savršeno zabavan i siguran svijet za Bellu.

Sada.

Bella. - Sada!

Sada!

Bella.

Znaš, jako mnogo toga što je vani može te ubiti, Bella.

Ubiti mrtvu?

Zmije, kočije, oštrolike ptice, potresi,

udisanje otrovnih sjemenki trave.

Bella.

Bella.

Bella. Vidi.

Ubij ga. -Što?

Zašto ti smiješni palci, Gode?

Jednom, dok sam bio vrlo mali,

otac mi je zabio palčeve u željeznu kutijicu

da vidi može li usporiti ciklus koštanog rasta.

Dakle, tako me jako boljelo

da sam suzbijao plakanje

dubokim zagledavanjem u ostale prste,

pa sam pukim motrenjem

počeo razlučivati epidemiološke sastojke.

Kad se vratio,

iznenadilo ga je što se smiješim.

Dobri Bože.

Bio je čovjek nekonvencionalna uma.

Treba krenuti.

Bliži se oluja.

Zašto je morate tako strašiti?

Ona je pokus i moram imati uvjete pod kontrolom,

jer nam inače rezultati neće biti čisti.

Stoj! Gode, idemo!

Ne, Bella.

Bella hoće hoda po sladoled.

Ne.

Bella hoće!

Moje lice. Ljudi se boje Goda.

Smiju se Godu.

God krasan.

Kao pas lice.

Baš.

Stoj! Ja hoda. - Ne!

Ne sada? Ne nikada?

Samo ne.

Bella! - Ne!

Ne, ne, ne! - Bella!

Ne!

Oprosti. Oprosti. - Ne!

Ne! Ne!

Žao mi je, mila moja.

Majko Božja.

funkcionalnost zadržana

Što ste joj učinili?

Zašto je krijete?

Kažite mi što sve ovo znači ili idem na policiju.

Hoću. Jer to je sretna pripovijest.

Rijetkost je doći do tijela, doduše mrtva, ali tako bliska životu.

Ukočenost još nije nastupila.

Tijelo jedva da se ohladilo.

Srce nije kucalo.

Ali električnom sam je strujom mogao održati na životu.