İlk 200 satır.
BLAGOSLOV
Publika je
naèuljila intelektualno uvo.
Stravinski pravi koncert godine.
Zaboravljajuæi sada huk koji je napravila,
publika je naèuljila intelektualno uvo.
Fagoti poèinju,
zvuènost obavija našu slušnu nevinost,
i donosi mi, moram da priznam,
neku struju stvari sveopštih, semenskih i adolescentnih.
Ljudi u èamcima, daleko od Henlija,
devojke u roze i plavom taftu.
U tom dugom letu,
lovio sam, igrao kriket, ali samo gledao tenis.
Bog je bio na svom nebu
a kobasice su bile za doruèak.
a u malim regrutnim kancelarijama,
tupi mladiæi èekaju da popune arke papira,
imena živih i mrtvih.
Gospodin Sasun.
Da.
Ja sam Zigfrid.
A ja sam Hamo, mlaði brat.
I obojica smo došli na našu probu.
Samo tako, gospodine.
Mislim da treba da poènemo sa košuljama.
Ne možete imati previše tamne košulje, gospodine.
Ah, rat! Moda!
Nikad se nisam oprostio s njim.
Na mrtvom brdu leta,
uspavan tokom potoka,
u daljini èujem ravnomernog bubnjara,
bubnja kao buka u našim snovima.
Daleko i blizu i tiho i glasnije,
putevima zemaljskim prolaze,
dragi prijatelji i topovska hrana,
vojnici marširaju, da umru svi.
Istok i zapad u poljima zaboravljene
bele kosti pobijenih drugova.
Divni momci i mrtvi i truli.
Nijedan se neæe ponovo vratiti.
U daljini zove truba doziva,
visoko vrišteæi frula odgovara.
Radosne kolone crvenog prate:
Žena me je rodila, ustaæu.
Bio sam željan da saznam od èega si patio.
To je samo rovovska groznica, ništa kobno,
samo iscrpljujuæe.
Sada se plašim svega.
Telefon...
telegram.
Samo je jedna stvar gora
od ostanka u prošlosti, majko,
a to je zavideti buduænosti.
Buduænosti, bez ijednog od mojih sinova,
treba se plašiti, a ne radovati.
Pišem vam ovo privatno pismo
sa najveæim moguæim žaljenjem.
Moram da vas obavestim da je moja namera
da odbijem da obavljam bilo kakve dalje vojne dužnosti.
To radim kao protest
protiv politike vlade
u produžavanju rata
nenavoðenjem svojih uslova za mir.
Pišem ovu izjavu iz svojih razloga,
èiji primerak prilažem.
Dajem ovu izjavu
kao èin svojevoljnog prkosa vojnoj vlasti
jer smatram da rat
namerno produžavaju
oni koji imaju moæ da ga prekinu.
Ja sam vojnik
ubeðen da delujem u korist vojnika.
Verujem da je rat u koji sam ušao
kao odbrambeni i oslobodilaèki rat
sada postao agresorski i osvajaèki rat.
Smatram da je svrha zbog koje smo ja i moji saborci
ušli u ovaj rat
trebalo da bude navedna tako jasno
da se uèini nemoguæom njena promena.
A da je to uèinjeno, stvari koje su nas pokretale
sada bi bile dostupne pregovorima.
Video sam i pretrpeo patnje trupa
i ne mogu više da budem sauèesnik
da produžavam ove patnje za ciljeve
za koje verujem da su zli i nepravedni.
Ne protestujem protiv voðenja rata,
veè protiv politièkih grešaka
i neiskrenosti zbog kojih su
žrtvovani borci.
U ime onih koji sada pate,
protestujem protiv obmane
koja se praktikuje nad njima.
Takoðe, verujem da bi to moglo da pomogne da se uništi
bezosjeæajno samozadovoljstvo
sa kojim veæina onih kod kuæe
gleda na nastavak agonije
koju ne dele
i za koju nemaju dovoljno mašte da je shvate.
Pretpostavljam da je ovo tvoje delo.
Da, i Edi Marša.
Ja podnosim ovo veoma loše, Robi.
Zašto si ukljuèio Marša?
Zato što je glavni lièni sekretar Vinstona Èerèila
i on je želeo da pomogne.
On je bio kljuèan u tom da te
ispita lekarski odbor umesto vojnog suda.
Kad bi te proglasili krivim na vojnom sudu, streljali bi te.
To je rizik koji sam bio spreman da prihvatim.
Ali ima onih koji brinu o tebi
i koji ne brinu.
Vojni sud bi bio platforma
da izrazim svoje protivljenje voðenju rata,
a ti si me spreèio da to uèinim.
I ne samo za ovaj èlanak u Tajmsu,
veæ i za èitanje moje izjave
na spratu Doma.
Uèinio si me impotentnim, Robi.
Oduzeo si mi moje dostojanstvo.
Bolje to, nego streljaèki vod.
To je stvar mišljenja.
Ne ljuti se na mene, Zigfride.
Moje namere bile su èasne.
Jedan stari kauboj je izjahao
Jednog mraènog i vetrovitog dana
Odmarao se na grebenu dok je išao svojim putem
Kad, odjednom, video je moæno stado crvenookih krava
Kako ore kroz razjareno nebo
I gore povlaèi tamnu brazdu
Jupi-ji-aj
Jipi-ji-o
Stado duhova na nebu
Njihovi žigovi su još goreli
A papci su im bili od èelika
Rogovi su im bili crni i sjajni
I mogao je da oseti njihov vreli dah
Grom straha je prošao kroz njega
Dok su oni grmeli kroz nebo
Jer je video jahaèe kako dolaze oštro
I èuo je njihove žalosne vapaje
Jupi-ji-aj
Jipi-ji-o
Duhovi jahaèi na nebu
Dok su jahaèi jurili pored njega
èuo je jednog kako ga doziva po imenu
Ako želiš da spaseš svoju dušu od pakla
Jaši sa nama
Onda, kauboju ili promeni svoj put danas
Ili æeš jahati s nama
Pokušavajuæi da uhvatiš ðavolovo stado
Preko beskrajnog neba
Jupi-ji-aj
Jipi-ji-o
Jipi-ji-o
Jipi-ji-o
Duhovi jahaèi na nebu
Jupi-ji-aj
Jipi-ji-o
Ja sam suštinski protiv svake vrste konverzije.
Previše lièi na poželjno mišljanje.
Osim toga, kod pesnika,
to kao da implicira da nema
više ništa zanimljivo da kaže.
Rekao sam da razmišljam samo o tom.
Sigurno ne tražiš boga?
To je jedan od naèina da se to izrazi.
Pa, govoreæi kao jedan od duhovno neuhranjenih,
ako ga naðeš, uveri se da je još uvek Englez,
da ne živi na pogrešnoj strani parka.
Pretpostavljam da je to trebalo da bude smešno.
Zašto katolicizam, oèe?
Nešto trajno,
nepromenjivo.
To možeš da dobiješ dresurom, ali bez oseæaja krivice.
Nema potrebe da budeš podrugljiv.
Ako je sve što možeš da uradiš da se rugaš, bilo bi bolje da æutiš.
Bolje je ipak da izaðeš napolje i saèekaš u kolima.
Pa, dug je put nazad do Londona,
pa što pre poènemo, to bolje.
Zigfride,
šta tražiš od božije crkve?
Veru.
Šta ti vera pruža?
Veèni život.
Ako tada želiš da uðeš u život,
drži se zapovesti.
"Ljubi gospoda boga svoga svim srcem svojim
"i svom dušom svojom i svim umom svojim."
Zigfride, da li se odrièeš Sotone?
Odrièem ga se.
I svih njegovih dela?
Odrièem ga se.
I sve njegove raskoši?
Odrièem ga se.
Primi ovu goruæu svetlost
i èuvaj svoje krštenje tako da bude bez krivice.
Drži se božjih zapovesti,
da, kada Gospod doðe na svadbu,
sretneš ga
zajedno sa svima svetima u nebesnom dvoru
No comments yet. Be the first to leave one.