In the Hand of Dante

Dante Alighieri rodio se u Firenci 1265., a umro je 1321.

Njegovo remek-djelo, epski spjev Božanska komedija,

putovanje kroz pakao, čistilište i raj,

među najvećim je djelima svjetske književnosti.

Oblikovalo je talijanski jezik i redefiniralo granice ljudske mašte.

Nick Tosches, američki romanopisac, rođen je u Newarku u New Jerseyju 1949.,

a umro je 2019.

Bio je književni revolucionar

čiji je glas utjelovio mračnu poeziju suvremenog svijeta.

Ono što sam već napisao i što i dalje pišem iz srca

ne smije se ni trunke prekrajati

kako bi prikazalo srce druge osobe

ili lažno, plastično i umjetno srce ovog tržišta

koje je nekoć bilo svijet.

Leopardu ne možeš napraviti manikuru, a moje knjige ne možeš uređivati.

Kao što je Faulkner rekao: „Napijem se, naljutim se, padnem s konja.

Svašta se dogodi, ali nitko ne uređuje moj tekst.”

Radije bih da mi konjušar pojebe ženu.”

Stvarno. Najbolji urednici ne uređuju tekstove.

Udruže se s umjetnikom i osiguraju mu slobodu i zaradu.

„G. Faulkner,

o čemu ste razmišljali kad ste to napisali?”

„O novcu.”

Sjajno, zar ne? Rekao je: „O novcu.”

Uf, novac.

Tako je.

Samo umjetnik doista radi za svoje voljene,

i, još važnije, za svoje potomke,

jer samo će oni vidjeti njihovu zaradu.

Ne plaćaju nas po satu, tjednu, mjesecu ili godini.

Plaćaju nas posthumno. Kad umremo.

A što je…

Što je ovo?

To?

Nikad ne mogu raditi ono što želim, a ovo je nešto što želim raditi.

Prijevod Božanstvene komedije.

Tako je dobro poznajem da imam osjećaj da sam je sâm napisao.

Radim na tome već deset godina.

-Promijenio si podstavu, zar ne? -Da.

I nakon toliko godina si zgodan.

Hvala.

Bez brige, prijatelju. Kad zapuše vjetar, mi ćemo te odjenuti.

Tko je Dante?

„Tko je Dante?”

Spisatelj iz prošlosti.

Napisao je slavni spjev Komedija. Poslije je nazvan Božanstvena komedija.

-A, da. -Da.

Ali Dante je bio zarobljen.

Zaključao se u kavez rime i metra, a u tome nema nade.

Shvatio sam da je nesavršen.

Djelo je nesavršeno jer je on nesavršen.

Da, razumijem.

U RUCI DANTEA

Hej.

Gdje si, stari?

Bok, striče.

Izgledaš kao da si vidio duha. Što je bilo?

Ubio sam jednog dečka.

-Kad? -Sad.

-Gdje? -Kod tvornice stakla.

-Kako? -Prerezao sam mu grkljan.

Je li iz susjedstva?

Nikad ga nisam vidio.

Gdje je oštrica?

Nož. Gdje je nož kojim si ga ubio?

Bacio sam ga u kanalizaciju.

Zašto si ga ubio?

Imao je veliki nož i pitao me želim li umrijeti.

Znači, nisi ti počeo, nego on?

Da.

Kako se osjećaš?

Dođi. Sjedni.

Misliš li se sad time baviti cijeli život?

Sad se osjećaš kao frajer?

Ne.

Dobro. Jer nisi.

Sjeti se što ti stalno govorim.

Zlatno pravilo.

Ljubi bližnjega svoga.

Da.

I ne budi kao taj klinac na kojeg si naišao.

-Dobro. -Nemoj maltretirati ljude.

Kako…

Kako ide ostatak? Rekao sam ti.

Nemoj maltretirati ljude i ne daj da te se maltretira.

Vidiš? Nisi dao da te se maltretira.

Da.

I siguran si da nije iz susjedstva?

Nikad ga nisam vidio.

Dođi.

Striče.

Što je?

Hoću li i to morati priznati?

Kako to misliš priznati?

Na ispovjedi za prvu pričest.

A, to. Da.

-Bog je svugdje, zar ne? -Da.

Da.

I on sve čuje, zar ne?

Da. Sve vidi i sve čuje.

Da. I tko je onda važniji,

Bog ili svećenik?

Bog.

Eto vidiš, Bog je upravo čuo tvoju ispovijed.

Izgovorio si je naglas.

Ja sam je čuo i Bog ju je čuo.

Znači, to se tako radi?

Ja to tako radim, da.

I to je to? Grijeh mi je oprošten?

Koji grijeh? Nisi zgriješio.

Zgriješila je ona mala budaletina koja te bez razloga napala nožem.

I Bog ga je kaznio.

Tvojom rukom.

Hvala, striče.

-Prijatelji smo, zar ne? -Da, prijatelji.

I zapamti.

Ovakve stvari, koje su između nas i Boga, posebne su.

O tome nikomu ne smiješ govoriti.

To je grijeh.

To je veliki grijeh.

Dobro?

U redu.

Vani ti je umivaonik.

Operi ruke. Prljave su.

Sve sam shvatio.

I što je najvažnije, odriješen sam grijeha.

I nikomu nisam rekao.

Jesam li upravo priznao?

Kremasto-bijeli cvjetovi gardenija.

I ljubičasti cvjetovi i crveni cvjetovi

i ružičasti cvjetovi i žuti cvjetovi brojnih drugih biljaka

i brojni drugi mirisi osjetili su se

na suncu i u sjeni iz bogatog, dubokog zelenila.

Ondje su stajali otvoreni spomenici crnoj magiji sunca.

Izblijedjeli petroglifi,

izdignuti i istrošeni koraljni oltari,

hram u kojem su se ljudske žrtve prinosile sve do kraja 19. stoljeća,

a miris krvi i kanibalizma

miješao se s mirisima bijelih cvjetova

i ljubičastih cvjetova i crvenih cvjetova

i ružičastih cvjetova i žutih cvjetova.

Postoji devet neba. Ne rajeva, nego neba.

Sva istina koju je Dante znao počela je tom spoznajom.

Prvo nebo koje je upoznao

s godinama je postalo najrjeđe od svih.

Bilo je to veličanstveno nebo neograničenosti.

Obuhvaćalo je svoj dolazak, postojanje, odlazak i noć.

Dante je bio dijete čarobnog brežuljka.

Ali bio sam i ja.

A jedno od tih devet neba ono je koje čovjek vidi samo jednom,

na dan svoje smrti.

ZATVORENO

Bio je to najvrući dio kolovoza,

kad je dan u New Yorku nepodnošljivo blještav i bijel,

a noć pepeljasta i blijeda izmaglica bez zvijezda.

Louie se tu osjećao kao kod kuće.

Zapalio je cigaretu i povukao dim.

Bilo je kasno, ali ne i za njega.

U obilasku si, prijatelju?

Nemoj me tako zvati.

Daj mi piće i pepeljaru.

Imamo novu grappu. Odlična je.

Jebi se.

To prodaj naivcima. Daj mi Dewar's s vodom i ledom.

Jebeš pepeljaru, imam pod.

Kako ide, Lou?

Pa, znaš…

U starim danima, kad sam bio klinac,

starija ekipa je govorila: „U velikog muškarca veliki brkovi.”

Danas, kad vidim tipa s brkovima,

zaključim da je murjak ili peder.

Ili oboje.

Onda bolje da ih obrijem.

Ne, ostavi ih.

Tvoj otac je murjak, zar ne?

Možda si napola peder, napola policajac.

Stoje ti.

Brkovi.

Znaš,

tvoj stric je pravi debil.

Nemoj me krivo shvatiti, i ti si, ali ti si sitna riba.

Ali tvoj stric je pravi debil.

Imao je ovaj lokal i neko mu je vrijeme išlo.

Sve je prokockao.

Moji prijatelji su mu pomogli, ali on je nastavio raditi pizdarije.

Onda je išao cmizdriti u banku da mu plate račune

svaki treći put kad bi dobio opomenu.

Ne, moji prijatelji to ne vole.

Lou,

bolje da to makneš.

Što ako naiđe murjak i zaviri?

Kad si zadnji put vidio murjaka na ulici?

Oni više ne hodaju.

Ne. Idu u teretanu s ostalim tetkicama, ali ne hodaju.

Kad sam zadnji put vidio murjaka na ulici,

to je bila ženska.

Metar šezdeset, ponos New Yorka.

Kao tvoj stari.

Bezvrijedna, ružna pičketina.

Uglavnom…