The Murder of Rachel Nickell

Tata?

Da?

Jesi li gore?

Da.

16. LIPNJA 1993.

Tata, možeš li mi pomoći nacrtati mamu na ovom komadu papira?

Alexe, pogledaj me.

Je li zli čovjek bio pred tobom kao ja?

Ili je bio na ovoj strani ili na toj strani?

- Bio je ispred mene. - Bio je ispred tebe?

- Da. - Je li ga mama vidjela?

Mislim da ona nije.

Ne? Jesi li ga ti prvi vidio?

Da, ja sam ga prvi vidio.

Je li imao torbu?

Da.

Je li je otvorio ili je bila otvorena?

Otvorio ju je.

I što je izvukao?

Nož.

Što ti je učinio?

- Srušio me! - Srušio te?

Da.

Zlikovac je gurao svoje stvari u nju.

Što joj je gurao?

Nož. Evo njegovog noža.

Vidio si ga?

Da, vidio sam nož.

Jesi li vidio svaki put?

Vidio sam… Da, sve sam vidio.

Moj je sin svjedočio ubojstvu svoje majke.

Ali nitko nije mogao znati koliko će trajati

da pronađu krivca.

UBOJSTVO RACHEL NICKELL

GODINU DANA PRIJE

JUŽNI LONDON

Što imaš?

- Imam kameru. - Zašto?

Da te fotografiram.

Maženje.

Ližeš me!

Ne volimo to, zar ne, Alexe?

Rachel i Alex bili su jedna cjelina.

Svaki je dan bio u središtu Racheline pozornosti.

Nisu je privlačile svjetlucave stvari.

Uživala je u jednostavnim stvarima.

U društvu ljudi do kojih joj je stalo.

Znala je naći zabavu i u najjednostavnijim stvarima.

Jedva čekam.

Spavaj.

Lijepo pogladi Molly. Lezi i lijepo je pogladi.

Tada sam radio pet dana u tjednu kao kurir

i proputovao cijelu zemlju.

Izvlačio sam motocikl, pripremao se za novi dan.

I iako smo se već oprostili, oboje su se pojavili.

Došli su niza stube i pozdravili me mahanjem.

To je moje trajno sjećanje. Kako se smiješe.

Stojeći na stubama, ruku pod ruku.

Alex se posve opustio, a Rachel je izgledala divno.

15. SRPNJA 1992.

Običavali su posjetiti Wimbledon Common.

Uvijek je bio na glasu kao sigurno mjesto.

A Alex je trebao šetnje koliko i pas.

Inače bi oboje ludjeli po kući.

Tog sam dana bio u Londonu

i poslali su me u predgrađe.

To je bilo prije mobitela.

Nazvao bih nekoliko puta na dan da provjerim je li sve u redu.

Kasnije tog jutra stao sam,

našao telefon koji radi

i nazvao broj.

Javio se muški glas.

I sledila mi se krv u žilama.

Odmah sam znao da nešto nije u redu.

Rekao je da je policajac.

Pitao sam gdje je Rachel.

A on: „Dogodila se nesreća.”

Pitao sam je li mrtva. Rekao je da mi ne može reći.

Rekao sam da jest.

Pitao sam: „Gdje je Alex?”

Rekao je da je na sigurnom. U bolnici.

„Ostanite gdje jeste. Poslat ćemo policijski auto.”

Čim sam spustio slušalicu, srušio sam se na pod i zaplakao.

André, na trbuhu sam ti.

Pauziraj.

Hej, ja ne…

Ne znam što govoriš.

To nam se sviđa.

- Sviđa vam se? - Da.

Sva moja uvjerenja o čvrstoći stvarnosti nestala su.

Bio sam u stanju

koje se može opisati kao rub ludila.

Petnaestog srpnja 1992. godine

javili su mi da je osoba koja šeće psa našla truplo u parku.

Naš je posao da takve situacije rješavamo kao profesionalci.

Da se odmaknemo od onoga što vidimo kao čovjeka.

Hodao sam kroz travu,

a onda sam skrenuo desno na mali proplanak.

Bilo je to najgore mjesto zločina.

Izgledalo je kao mahniti napad.

Žrtva je napadnuta, odvučena

i izbodena 49 puta u području vrata i prsa.

I ležala je s rukama ispred lica,

kao da se i dalje pokušava zaštititi.

Bilo je čudovišno.

Detektivi su mi rekli da je Rachel napadnuta s leđa.

Da je više puta izbodena i da je silovana.

Da su Alexa našli kako se drži za majčino tijelo.

I da su ga morali odvući

da se pobrinu o njemu.

Alex je odvezen u ovu bolnicu.

Kad sam stigao,

rekli su da bi voljeli da razgovaram sa psihologom

prije nego što vidim Alexa.

Psiholog je rekao da su djeca otporna.

Mogu prebroditi i najgore situacije.

Rekao je da moraju znati

da je ovo konačno i da se ta osoba neće vratiti.

Alex je izašao u naručju medicinske sestre i izgledao je nevjerojatno potišteno.

Imao je posjekline ispod očiju, modrice na obrazima.

I intenzivan pogled u očima,

kao vrlo stara osoba u vrlo mladom tijelu.

Podigao sam ga i izrecitirao što je rekao psiholog.

Da se dogodila nesreća, da je mama mrtva i da se neće vratiti.

Samo je zurio. Nije postavljao pitanja.

Ali bilo je jasno da mi govori: „To već znam.”

Znate? „To je nešto što mi zbilja ne moraš objašnjavati.”

Alexe, okreni se i mahni mi.

Mahni.

Više nije pitao gdje mu je majka. Nijednom.

Policija je ogradila park

netom nakon što je prolaznik pronašao polugolo tijelo.

Detektivi kažu da je ubijena u mahnitu napadu

koji je vidio njezin dvogodišnji sin.

Urednik me nazvao i rekao:

„Upravo smo pročitali

da je došlo do smrtonosnog probadanja u Wimbledon Commonu.

Moraš smjesta otići s ekipom.”

Wimbledon kao mjesto

vrlo je bogato, s lijepim kućama.

Wimbledon Common prostire se na oko 445 hektara parka,

doslovce na rubu središnjeg Londona.

Ubojstvo se dogodilo usred dana,

a policija kaže da je uvjerena da bi ubojica bio umrljan krvlju.

Eve Richings, Sky News.

Bilo je opipljivo koliko su policajci na mjestu događaja bili potreseni.

Prolaznik ju je našao polugolu,

a za tijelo se držao dječak.

Načelnik Bassett,

koji je bio glavni pozornik zadužen za istragu,

iznio je prvo izvješće.

Dječak je bio prekriven blatom i krvlju.

Krv možda dolazi od majke.

Bio sam detektivski narednik i u vrijeme istrage

bio desna ruka Johna Bassetta.

Kad smo stigli na poprište zločina,

vidio sam da je užasno patila

tijekom napada.

Kad smo pobliže pogledali truplo, bilo je u neprirodnu položaju.

Strgnuo je odjeću s nje.

Bilo je vlage na truplu i oko njega.

To je upućivalo na to da postoji moguća seksualna konotacija.

Bilo je strašno da je netko tko može počiniti takav zločin

na slobodi.

Očito, ako imate nekoga tko će to učiniti,

onda će se to vjerojatno ponoviti.

I pritisak raste da ga uhvatimo prije nego što to ponovi.

Policijske su ekipe provele drugi dan češljajući 400 hektara W. Commona

da nađu tragove divljačkog ubojstva.

Veličina Wimbledon Commona,

odmah sam shvatio da nas čeka težak posao.

Obično, kada dođe do ubojstva,

imate oko 10-15 policajaca.

Mislim da smo ih imali oko 40.

Otpočetka je bilo očito da će ovo biti jako važno.

Službeno su naveli da je ubijena majka Rachel Nickell.

Truplo je danas identificirao otac njezina malog sina.

Kad vidim slike Rachel Nickell,

kad vidim kako je izgledala,

blistala je vitalnošću.

Ljudi mogu projicirati sebe u takav život.

Sjećaju se da su imali 23 godine

ili se mogu sjetiti da su bili novopečeni roditelj.

Gledali smo ljubavnu priču na fotografijama koje su objavili.

Bila je to trenutačna povezanost. Bilo je… Dotad to nisam bio doživio.

A ni otad.

Bili smo nerazdvojni. Osjećali smo da smo se posve zbližili.

Ljudi sanjaju takvo iskustvo.

Da se zaljubite preko ušiju i osjećate se potpunima s nekim.

Oboje smo se osjećali blagoslovljenima.

Kad je Rachel zatrudnjela, to je bio šok.

Ja sam imao 25, a Rachel 19 godina.

Bila je na putu da završi studij,

nađe karijeru, dobar posao.

Ali čim je Rachel vidjela da sam predan,

shvatila je da možemo uspjeti.

Pa smo se odlučili na to.

Kad prvi put uzmete dijete u naručje

i gledate ga kako diše,

to je nešto nadnaravno.