Nazis in the CIA

Savezna kriminalistička policija u Wiesbadenu.

Na njezinom je čelu šest godina bio čovjek koji je pomogao u njezinu osnivanju.

Paul Dickopf, vrhunski stručnjak naoko besprijekorna ugleda.

Sugerira da je nekoć bio protivnik nacista.

Sve do 1971. i ere Willyja Brandta, glavni je istražitelj Zapadne Njemačke.

Ako ga je netko kritizirao ili ga je mogao ugroziti,

nikada mu to nije zaboravio jer nije znao praštati.

Uništavao je takve ljude.

Dickopf karijeru nije gradio samo u Zapadnoj Njemačkoj.

Godine 1968. postaje i šefom Interpola.

Sad je njegov posao boriti se protiv međunarodnog kriminala.

Ministar unutarnjih poslova Genscher na Dickopfovu je oproštaju rekao

da je on primjer policiji diljem Njemačke.

Nakon Dickopfove smrti 1973.,

službenici su radili na osmrtnici za bivšeg ravnatelja.

Ono što su našli ostavilo ih je bez riječi.

Otkrili su da je Dickopf bio predani nacist.

Razotkrili su njegovu laž.

ISKAZNICA

Dickopf nije bio samo pripadnik SS-a i nacistički špijun,

nego je nedugo prije kraja rata promijenio stranu

i počeo raditi kao agent za Amerikance.

CARAVEL - 39-GODIŠNJI SAVEZNI POLICAJAC

BIO JE NAŠ AGENT OD SREDINE DRUGOG SVJETSKOG RATA

Mnogi dokumenti CIA-e govore o „Caravelu”.

To je bilo Dickopfovo tajno ime.

MEMORANDUM SASTANAK S CARAVELOM

Prvi čovjek njemačke policije prodavao je tajne informacije

iz vladinih krugova u Bonnu.

PLATIO SAM CARAVELU, CARAVEL SE ODUŽIO

PROTOKOLOM KOJI JE PRIPREMIO ZA SASTANAK DRŽAVNOG TAJNIKA

Kancelar Willy Brandt i njegov Ostpolitik

bili su posebno zanimljivi Amerikancima.

Dickopf je spremno davao informacije.

Kao i mnogi drugi nacisti tijekom hladnog rata.

Postali su voljni pomagači, špijuni.

Zbog njihove prošlosti tajna služba SAD-a mogla ih je ucjenjivati.

Amerikancima je rijetko smetalo

da su ljudi koje se trebali bili bliski

masovnim ubojicama, ekstremistima ili teroristima.

Cilj je opravdao sredstvo.

Američke tajne službe borile su se protiv novog neprijatelja: komunizma,

uz pomoć nacista koji su bili njihovi špijuni.

Njima nije bilo važno kazniti zločince.

Kako se hladni rat zagrijavao,

ti su nacistički kolaboracionisti postali pijunima zapadnih obavještajnih službi.

Koristili su se njima za tajne operacije i slično.

Tek su sada dostupni mnogi spisi tajnih službi iz hladnog rata,

dokumenti o nacistima koji su kao agenti postali pomagači CIA-e.

Recimo, Eugen Steimle. Njegov slučaj dosad nije bio poznat.

Ovaj je predani nacist bio zadužen za streljačke vodove u Sovjetskom Savezu.

Steimlea su na kraju rata smatrali mrtvim,

jednom od žrtava pada Lufthansina leta

koji se srušio 20. travnja 1945. blizu Nürnberga.

Svjedoci su vidjeli zapaljeni zrakoplov.

Mjesto pada u šumi Piesenkofen i danas se može vidjeti.

Ovo je krater koji je nastao nakon pada…

Mještani su tada skupili sve

što su oko olupine mogli naći.

Među stvarima je bila i aktovka s dokumentima i iskaznicama,

pa tako i Steimleovim.

Aktovku su odnijeli mjesno sjedište nacističke stranke.

Nekoliko dana poslije, američki vojnici ušli su u to područje.

Aktovku je zaplijenila vojna tajna služba.

Amerikanci su tražili naciste koje bi mogli iskoristiti u svoje svrhe.

Stoga im je svaki osobni detalj bio od pomoći.

Sumnjali su da je Steimle još živ.

Dokumenti CIA-e o sadržaju aktovke

sada nam omogućuju rekonstrukciju događaja.

VIŠI SLUŽBENIK

Usred konačne bitke za Berlin 20. travnja 1945.

posljednji zrakoplov Lufthanse polijeće iz Tempelhofa.

Putnici dobro znaju

da je nakon Hitlerove smrti bezvrijedan pakt između Rusa i Zapada.

U Condoru je više od 20 putnika.

Među njima su i muškarci u kožnim kaputima.

Kapetan traži zaklon tame.

Vrijeme je loše.

Odredište im je Španjolska. Gorivo toče u Münchenu.

Još se sjećam da je moj otac na doručku rekao:

SVJEDOK

„Zrakoplov je letio nisko i stvarao je strašnu buku.”

Moja prijateljica živi u blizini.

Navečer je preko njezine kuće preletio zrakoplov u plamenu.

Majka je u panici zgrabila oboje djece

i bacila se s njima na pod.

Rekla je: „Tata je umro u ratu. Sada ćemo nas troje umrijeti zajedno.”

Zrakoplov se srušio u šumi.

Nitko od putnika nije preživio.

Jesu li visokorangirani nacisti htjeli pobjeći u Španjolsku?

Tko je bio na letu?

Američka tajna služba šalje aktovku i dokumente u Ameriku.

Agenti u Washingtonu znaju da će rat završiti

i da će to biti novo poglavlje u sukobu velesila.

Kako bis stekli prednost,

prisilit će bivše nacističke vođe da rade za njih.

Amerikanci su uspjeli.

Jedna osoba iz dokumenata posebno im je upala u oči.

Bivši brigadir SS-a Eugen Steimle.

Istražuju i otkrivaju da je bio odgovoran za masovna ubojstva u Rusiji.

POVJERLJIVO RATNI URED

STIŽE BRZOJAV

Agenti imaju razloga vjerovati da nije mrtav.

Svjedoci tvrde da su ga vidjeli nakon pada.

STEIMLE JE OTIŠAO IZ BERNAU-CHIEMSEEA 1. KOLOVOZA

STEIMLE JE JOŠ ŽIV

Opet ispituju stanovništvo koje živi blizu mjesta nesreće.

Steimle je ratni zločinac.

Iznimno im je vrijedan.

Nije bilo moguće sustavno vrbovati naciste da rade kao agenti…

…a da pri tome ne vrbuju i ratne zločince.

To je išlo ruku pod ruku.

Amerikanci po cijeloj Njemačkoj

tragaju za bivšim obavještajcem SS-a, Eugenom Steimleom.

Skriva se u svome rodnome kraju, Schwarzwaldu.

Obruč se sve više steže.

U jesen 1945. vidi samo jedan izlaz.

Predaje se. Počinje ispitivanje.

Zna da ima samo još jednu mogućnost.

Reći sve što zna.

Prebjeg koji nešto skriva,

na primjer, ubojstva,

podložan je ucjenama

i zbog toga je podatan alat u rukama svojih novih šefova.

Steimle surađuje.

Njegove izjave i dokumenti iz aktovke

pomažu Amerikancima da razotkriju njemačku špijunsku mrežu u Španjolskoj.

Tako su saznali za desetke nacista

koji se ne žele pomiriti s raspadom Trećeg Reicha ,

koji već rade na sljedećoj ludoj ideji:

Četvrtom Reichu .

Cilj im je globalni fašizam.

Odsada Amerikanci mogu promatrati njihove aktivnosti

i angažirati agente u Španjolskoj da rade za njih.

Nakon ispitivanja Steimle je osuđen na smrt vješanjem,

a onda je iznenađujuće pomilovan.

Je li ga američka tajna služba unovačila kao špijuna i utjecala na presudu?

To je nemoguće dokazati.

Nedostaju važni spisi,

posebno iz američkog centra za ispitivanje u Oberurselu.

Nacisti postaju agentima.

Američke tajne službe ne žele vrbovati samo špijune.

Žele se dočepati i nacističkog blaga.

Sve do kraja rata

Saveznici su vjerovali u mit o Alpskoj tvrđavi,

navodnom utočištu nacista.

Lovci na blago i danas dolaze ovamo.

Tragaju za nestalim nacističkim zlatom.

No može li se nešto od tog blaga još naći?

Suočeni s porazom pred kraj rata,

njemačka industrija osigurala je zaštitu svog kapitala.

Bilo je vrlo opasno razgovarati o tome.

A druge strane, alternativa je bila da nakon Hitlerove smrti izgube sve.

To je bilo još opasnije.

I tako su počeli planirati.

Neki od tih dokumenata još postoje.

Planirali su obnoviti Njemačku nakon Hitlera.

Savezničke tajne službe saznale su i za te aktivnosti.

Pokrenule su golemu svjetsku operaciju nadziranja.

Tajno ime bilo joj je „Safehaven“. Sigurna luka.

„Safehaven” naziv je programa američke vlade.

Cilj je bio pronaći imovinu koju su nacisti zaplijenili u Europi,

imovinu koju su nacisti htjeli rasporediti po svijetu za uporabu nakon 1945.

Amerikanci su također znali da takve planove kuju i u uredu kancelara

prema zapovijedi ministra Bormanna.

Nije im promaknulo

da su osnovali mrežu stranih tvrtki za sigurno ulaganje.

Nacisti su najviše voljeli Monako.

Ondje su bile brojne lažne tvrtke koje su na raspolaganju imale milijune.

Jedna od njih službeno je proizvodila odašiljače.

U nadzornom odboru bio je poznati lik.

Kurt Georg Kiesinger.

ODVJETNIK KURT GEORG KIESINGER

Postao je kancelarom Zapadne Njemačke.

Rad u ministarstvima vanjskih poslova i propagande u Trećem Reichu

nije mu naštetio.

Saveznički agenti detaljno su izvještavali o prijenosu novca.

Katkad su mogli čak i ubaciti ljude na sastanke.

PRILJEV KAPITALA U NEUTRALNE ZEMLJE

Špijunsku operaciju vodio je Allen Dulles,

tada američki agent u Švicarskoj, a poslije šef CIA-e.

Znao je iskoristiti svoje znanje o financijskim makinacijama nacista

kako bi napredovao u Washingtonu.

Nakon što je uništen Reichsbank u Berlinu,

u bombardiranju u ožujku 1945., nedugo prije kraja rata,

zlata i deviza bilo je posvuda.

Aktivirali su planove i počeli s evakuacijom.

Brzo i temeljito.

Utovareno je 360 tona zlata, 300 tona srebra i novčanice.

Sve se detaljno bilježi i provjerava.

Nacisti su u zadnji čas prebacili blago.

Dokumente o zlatu Reichsbanka

otkrili su tek 60 godina poslije u Bundesbank.

Na kraju ih našao Karl Bernd Esser.

Sve zlato iz podružnica Reichsbanka

prebačeno je u Merkers

ili u određena skladišta u Bavarskoj.

Sad je kucnuo čas za Amerikance.

Zahvaljujući Operaciji Safehaven ,

znaju točno gdje je skriveno zlato u planinama.