ആദ്യത്തെ 200 വരികൾ.
NORVEŠKI SAN
Kasniš.
Idemo.
Obuci se. Stavi kapu i skini svoju ogrlicu.
Operi ruke.
Koristi sapun.
Postoje uputstva.
- Koja veličina? - Četrdeset dva.
Šta gledaš?
Uzmi jednu od ovih.
Hajde, idi, idi!
Kad je dobar dan, uradimo oko 70 tona.
U jednoj smeni.
U redu. Uzmi metalnu rukavicu.
Ivar!
Ivar. Dođi ovamo.
Samo jednu rukavicu! Jednu rukavicu.
Ivar će biti tvoj mentor. Dobro? Pokaži mu šta da radi.
Isak, zauzmi Ivarovo mesto.
Idi!
Dobro.
Dakle, ne radi se o tome da budeš brz, ovde se radi o preciznosti.
Uradićeš ovaj jedan pokret
20.000 puta dnevno, pa...
Ne otežavaj sebi.
Naći ćeš kost. Napraviš rez ovde.
I okreneš ga okolo.
Stani!
Reci mi, Roberte.
Da li jedeš hranu sa poda kod kuće?
Ne. Ne možeš nikada ikada više to uradi.
Znaš li koliko košta da se zaustavi i očisti linija?
Da li znaš?
Idi dezinfikuj se, i vrati se na posao.
Izvini, dovoli da...
popravim to.
Ja sam Robert.
Marek.
Ovaj krevet je moj.
Osim ako ne želiš da spavaš sa mnom.
- Ne, hvala. - Zar nemaš smisla za himor?
Baci samo to sranje.
- U redu. - Hajde.
Čekaj, jebem te.
Hvala.
- Prvi put si ovde? - Tako je.
A ti?
Prošlo je pet godina.
Ali želim da se vratim u Poljsku
i sagradim jebeno veliku kuću sa garažom za moju porodicu.
Lep pogled, zar ne? Maestetičan.
Umorićeš se od njega za jedan sat.
Dodaj loptu.
Administrator će biti ovde uskoro. Bićemo biti napolju.
"Sviramo džez,""sviramo bubnjeve"...
"Ja i moji prijatelji."
Nešto takvo.
- Zdravo. - Zdravo.
- Sačekaj, napraviću ti malo mesta. - Tata, ko je to?
Zdravo! Ja sam Robert.
Da li si doveo svoju decu sa sobom?
- Nemam decu. - Ali ti si star!
Dobro. Vratite se na domaće zadatke.
Dodaj je!
-U redu, aut je. - Dodaj, dodaj.
Čoveče!
Zdravo. Oktavijan.
Robert.
Potrebni su mu lekovi protiv bolova da bi radio. Možeš da uzmeš.
Ti si taj koji priča radeći na liniji. Nemoj da se prenaprežeš.
Jebeš ga.
Ako ne platiš do nedelje,
teška srca, moraću da te zamenim.
Možeš li da mi daš jedan mesec?
Pravila su prosta ovde i ti ih znaš.
Znaš li?
Sledeći!
- O, novi. - Dobro veče.
Tvoj pasoš i ugovor.
Sve je u redu.
Ti si iz Bjalistoka?
Mi smo susedi! Ja sam iz Suvlaka.
Lepo.
Dobro.
To je 4.000 kruna mesečno. Depozit je tri puta toliko, a to je?
- 12.000. - Tačno.
- Podigni je za kost. Osećaš li kost? - Da.
Zato je izvadi napolje jednim glatkim pokretom.
Da, dobro, pa ne...
Ne moraš je gurati.
Samo treba da osetiš, dobro?
Dakle, to je jedan ravan pokret. Ok, bolje!
Ne možeš da gledaš fudbal na miru. Politika je svuda.
Oni kleče.
- Imaš li prenosivi punjač. - Ne.
Šta je ovo? Ples sa zvezdama?
Daj sve od sebe.
Pokaži nam svoje vruće kukove.
Okej.
Dame i gospodo, solo takmičenje!
Uradi to, čoveče!
Pokaži im!
- Ti si vatren! - Daćeš mi 10 od 10.
To je to, Marek, ti si tako seksi!
Divan dens, Ivar.
Divan dens, Ivar.
- Kakav gnjavator. - Hajde druže, to je bila samo šala.
Polako, čoveče!
Zaboravi, Marek.
Majmuni nemaju smisla za humor.
Pet minuta do druge smene.
- Izvini. - Daj nam pet minuta.
Samo da uzmem moje cigarete.
Dođi ovamo.
Julija.
- Zdravo, Robert. - Zdravo.
Hoćeš li da nam se pridružiš za karaoke?
Kratak sam u parama.
Smislićemo nešto.
Pa, idem da zapalim.
Hajde.
Da ne padneš ravno na lice.
Idem po pivo.
Jedno pivo, molim.
- Izvoli. - Hvala.
Ti nisi izdašan u deljenju komplimenata.
Propustio sam tu lekciju.
Ovo je za posao.
Da moždane ćelije ne umru prebrzo.
Što se smeješ?
Zar ne osećaš da one umiru?
Kad nastavljaš da ponavljaš iste pokrete?
Osećam.
Eto ti.
Treba mi više posla.
- Kao izbacivač ili bilo šta. - Izbacivač?
Ti? Stvarno?
Zašto?
Samo se šalim. Smiri se.
Zdravo.
Zdravo.
Lep auto.
- Imao sam Saab 900... - Hvala.
Izvini zbog Mareka.
Samo se šalio, znaš.
Da, kako da ne.
Roberte!
Okej, pa, ima dodatnih narudžbina.
Moramo da ih utovarimo danas.
Ovo će biti uneto u vašu banku prekovremenog rada.
Hajde, hajde, hajde!
Šta je banka prekovremenog rada?
Marek?
Naša zaliha prekovremenog rada. Plaćaju nas kad smo u Poljskoj.
Da izbegnu dodatak od 40% za prekovremeni rad.
Pročitaj ugovor.
Ne možeš da voziš taj viljuškar za sranje!
- Pričaj engleski, Marek. - Ili šta? Da li ćeš reći svom ocu?
Izvini!
- Možeš li da stojiš? - Ne znam.
Roberte, uhvati ga za ruku.
Dobro. Jedan, dva, tri.
Kreni!
- Uzmi Marekov auto. Znaš li da voziš?
Da.
Zašto nisu pozvali hitnu pomoć?
Ili policiju?
Zbog tatinog sina?
Treba li ti pomoć, princezo?
Pošalji mi sliku, da znam da ne gladuješ!
Hoćeš da probaš?
Ne, hvala.
Kukavica.
Šta si rekao?
Ništa.
Kukavica!
- Može li biti gore. - Odjebi.
Kako je...
Marekova noga?
Biće on dobro.
Ti si opasnost.
Jebi se.
Vidimo se.
Čuo sam da tražiš da zaradiš nešto dodatnog novca.
Zapravo mi treba neko da mi pomogne oko posla u Trondhajmu.
Koja je plata?
Dve hiljade.
Samo puštaš muziku. To nije velika stvar.
Zamenio sam smene, pa...
Nisam rekao kad je posao... Ivar - Volvo 240
Da li si video onu Norvežanku s kojom sam pričao onog dana?
Seksi je, zar ne?
Leteće iskrice, mogu da osetim to.
Da li dolaziš?
Idite bez mene.
Odgovori na to.
Odgovori na to, ako želiš.
Zamalo.
Pitam se da li bio tako pametan za poljski jezik.
"U Ščeberščinu."
No comments yet. Be the first to leave one.