ആദ്യത്തെ 200 വരികൾ.
Šta želiš da znaš?
Samo sekund, nije snimljeno.
Može.
Način na koji opisujete sinovljevu nesreću...
Teško je čitati jer znamo da je to vaš život.
Mislite li da se može pisati samo na osnovu iskustva?
Hajde, uskoči!
Skoči. Hajde!
...to me navelo na zanimljivu priču,
i odlučila sam da to ubacim u knjigu koju pišem. To je to.
Ti si u mojoj knjizi.
A ipak, ja te ne poznajem. Ono što znam je da me interesuješ.
Ali ipak ste morali prvo da me upoznate.
Ja sam stvarna, sedim ispred vas.
Da, jesi.
Da biste počeli da izmišljate, prvo vam treba nešto stvarno.
Kažete da se u vašim knjigama uvek mešaju istina i fikcija.
Zbog toga želimo da shvatimo šta je šta. Da li je to vaš cilj?
U redu, izlazi.
Snup, dođi!
Hajde da te osušimo. Sad si fin i čist. Nema više prljavštine.
O čemu bi želela da pišeš?
Gore je moj muž Semjuel koji nešto radi.
Dakle, šta te zanima?
Šta te toliko iznervira da hoćeš da eksplodiraš?
Zaboravi na tvoju tezu, tvoje studije.
Ne želim da budem pisac.
U redu je, ne moraš da pišeš, samo pričaj, kao što to sada radimo.
Ne želite više da odgovarate na moja pitanja?
Naravno da želim. Ali mogli bismo i da ćaskamo.
Možda da svaka postavi po jedno pitanje,
tako da niko ne bude frustriran, kao normalan razgovor.
Da li vas stvarno zanima... -Šta tebe interesuje? Ma daj, naravno.
Nikoga ne viđam, radim ovde po ceo dan.
Ti si došla da me vidiš, naravno da me zanimaš.
Trčim. To mi je jedna od omiljenih stvari.
Osećam se kao da sam na drogama.
Šta znaš o drogama? To je sledeće pitanje.
Bitna tema.
Nemoj sve da zapišeš. -Sigurno neću.
Rekla sam ti, trebalo je da ovo uradimo u Grenoblu.
U redu je. Zapisaću vaše odgovore.
Ali imam mnogo pitanja. Možda nemate vremena.
Ne brini za vreme, vreme ovde nije problem.
Super.
Želela bih da popričamo o pripovedanju...
Ne volim sport. To je najbitnije. Hodanje da, možda. Trčanje, ne!
U redu, shvatam.
Dakle,
vi ste...
To više nije moguće, zar ne?
Da, komplikovano je. -Mislim da moramo da prekinemo, Zoi.
Čim stignem u Grenobl, zvaću te. -Važi.
Izvini zbog ovoga.
Vidimo se uskoro. -Da, sigurno.
Polako.
Tata... Mama!
Mama, dođi brzo!
Da... Ne, ne znam.
Nisam ga pomerila, nisam ga uopšte dirala.
Ne diše, zato vas zovem.
Ne, molim vas, dođite. Ne mogu da odgovorim na sva pitanja.
Ne, ne pomera se. Molim vas, samo dođite.
...Semjuel Maleski, pronađen mrtav ispod svoje kolibe...
Okrećem ga sada.
Snimak.
Krupni plan.
Izdiktiraću početne ideje. Ubacite ih pre zaključka.
Paralelne, površne ogrebotine na šakama i podlakticama
sugerišu da je telo skliznulo metar ili dva nakon udara
pre nego što je došlo u konačni, ležeći položaj.
Levi temporalni hematom povezan sa fatalnom povredom mozga
ukazuje na udarac tupim predmetom, ili silovit udarac u glavu.
Lokacija povrede se ne poklapa sa pozicijom tela,
tako da se napad desio pre nego što je telo palo na zemlju.
Još uvek ne možemo utvrditi da li je povreda nastala od sudara ili udarca.
U ovom trenutku ne možemo isključiti umešanost treće strane.
Zatim, uobičajeno.
Uzrok smrti: povreda glave.
Forenzički uzrok: slučajnost i/ili namera.
Potrebna toksikološka analiza da bi se utvrdila istina.
ANATOMIJA JEDNOG PADA
Hvala ti što si došao.
Zaista je čudno videti te ponovo ovako. -Jeste.
Nisam znao da je tako visoko. -Da.
Dođi.
Da li dugo živiš ovde?
Manje od dve godine.
Semjuel je odrastao ovde. To je njegov...
Kako ćemo ovo da odradimo? Hoćeš li da mi postaviš neka pitanja?
Žao mi je što moj francuski nije ništa bolji od kada smo se upoznali.
Možemo i na engleskom.
Koliko puta su te ispitivali?
Jednom su me ispitivali policajci, a jednom istražni sudija.
Reci mi šta si im rekla o danu kada je umro?
Naravno. Sve sam im rekla. Od trenutka kada sam bila sa studentkinjom,
pa sve dok hitna pomoć nije stigla.
Bila sam usred sastanka sa tom devojkom,
a Semjuel je počeo da ponavlja pesmu da bi me iznervirao i naterao je da ode.
Da li si im rekla da je puštao pesmu da bi te iznervirao?
Ne. -Ne?
Upravo sam rekla da je pustio pesmu jako glasno i morali smo da prekinemo.
Ona je snimala intervju i to više nije bilo moguće.
Moraš da budeš preciznija.
Reci mi tačno onako kako si njima rekla.
Rekla sam im da sam prekinula intervju.
I da je otišla. Otišla sam gore u svoju spavaću sobu,
i tada sam videla Denijela kako odlazi u šetnju.
Nije bio u školi? -Ne, ide samo dva dana u nedelji u Grenobl.
Koliko sada ima godina? -Jedanaest.
Dakle, nakon što je devojka otišla...
Semjuel je sišao do moje spavaće sobe.
Pričali smo malo o tome šta ćemo raditi tog dana.
Ništa posebno, zaista.
Vratio se gore da radi na tavanu, a ja sam radila u krevetu.
Ti si kucala na svom kompjuteru? -Da, završila sam prevod.
Prevodim za neke nemačke nedeljnike, kao dodatni prihod.
I...
Čula sam ga kako radi na spratu i pušta svoju muziku
otprilike deset minuta.
Onda sam stavila neke čepiće za uši jer sam htela da odremam.
I... zaspala sam.
I sat kasnije, mislim,
čula sam Denijela kako vrišti, i...
Mora da mi je ispao čepić za uši, jer me je to probudilo, i...
Muzika je još uvek bila uključena, otrčala sam dole, i...
To je to.
Pozvala sam hitnu pomoć i stigli su 30 minuta kasnije.
Mogu li da pogledam okolo? -Naravno. -Da? -Da.
Odakle želiš da počneš? Treba li da objasnim... nešto... -Da, možda.
Da. Ovo je mesto gde... Ovde jedemo.
Dakle...
radio je tamo gore? -Da, radio je izolaciju potkrovlja.
A kada si dremala, bio je tačno iznad tebe? -Da. -Dobro.
Sledeće je trebalo da radi ovo.
Hteli smo da napravimo sobe za pansion.
Znači, radio je ovde? -U zadnje vreme, da.
Da li je prozor bio otvoren kada je stigla hitna pomoć?
Da, bio je.
Uglavnom je bio otvoren?
Nisam baš sigurna, jer
bi ponekad provetravao sobu da se otarasi prašine.
Da li je bio neoprezan? Da li je ikada rizikovao dok je radio?
Ne, bio je oprezan i pedantan, radio je polako.
Da li je imao razloga da se nagne kroz prozor, i da pozove tebe
ili Denijela? -Ne, kada je radio, posebno kada je puštao svoju muziku,
na neki način se izolovao od spoljnog sveta.
Nikada nije pozvao mene ili Denijela ovde gore.
U svakom slučaju, visina...
Prozorske daske. -Prozorske daske. -Da.
Da li je pio? -Ne, nikada tokom dana. Pogotovo kada je radio.
Dušo...
Dođi da se opereš i obučeš. Dan je, treba da ustaneš.
Dušo, znam da ti je teško. I meni je.
I biće teško neko vreme.
Ali moramo da se potrudimo i radimo stvari koje smo ranije radili, jer...
Monika je došla da te vidi, napravila ti je tiramisu.
Ne možeš ceo dan da budeš unutra.
Prelepo je napolju. I Snup takođe mora da izađe.
Denijele, hoćeš li da jedeš sa nama?
Hoću da spavam. -OK, prvo jedi sa nama, a onda možeš da spavaš.
Ne razumem.
Niko ne razume.
Ni mi ne razumemo.
Moram da razumem.
Sećaš se vidovnjaka o kome sam ti pričala,
onog kog sam posetila kada je Alen umro?
Monika. -Volela bih... -Bolje nemoj.
Mnogo mi je pomogao. -Ali on je dete.
Nemoj da ga zbunjuješ. Razgovaraću o tome sa Monikom.
Pomagao je deci i ranije.
Hoćeš malo?
Šta ti treba? -Ništa, dobro sam. -U redu.
Moglo bi da mu pomogne.
On oseća stvari koje mi ne možemo.
Vensan, advokat i stari prijatelj, Monika, Denijelova kuma.
Dobro jutro. -Dobro jutro.
Zvaću te. -Javi mi da li je jeo.
Tanjiri? -Tu su. -Dobro.
Tako sam umorna od plakanja. Potpuno sam iscrpljena.
Hoćeš parmezan? -Da, savršeno.
Ne znam gde je biber. -Ja ću se pobrinuti za to.
Kao što znaš, obdukcioni izveštaj je neodređen o uzroku smrti.
Sudski patolog nije imao konkretne dokaze. Ali...
Ono što možemo da branimo,
je pad sa prozora na tavanu, gde se on...
odbija od krova šupe.
Možda je udario u ivicu negde ovde.
Vidiš?
Onda je pao na zemlju, otprilike ovde.
Izgleda da je smogao snage da puzi metar-dva,
pre nego što se srušio u ovom konačnom položaju.
To objašnjava krv na snegu.
Ali postoji nekoliko problema. Prvo, nisu našli ništa na krovu, nikakav DNK.
A ovde na zidu ima i tri traga krvi.
Ne poklapa se sa udarcem glave o krov.
Sudija je pitao veštaka da to razjasni.
Kada vidiš ovo, šta pomisliš?
Ne znam, nisam ekspert za tragove krvi.
Ali znam jednog veoma dobrog.
No comments yet. Be the first to leave one.