Mexico 86 (México 86)

NEKI SU DOGAĐAJI IZ OVE PRIČE ISTINITI…

Meksiko je 1986. bio u krizi.

Obilježili su je nezaposlenost, političko nezadovoljstvo i drugi problemi.

No jedan mjesec te godine

moja je zemlja bila središte svemira.

…najbolja akcija Svjetskog prvenstva.

Ta-ta-ta-ta-ta-ta, gol!

Jer se tada održalo najbolje Svjetsko prvenstvo svih vremena.

Prvenstvo '86. bilo je kulturni fenomen, proslava bez premca.

Od tog trenutka nogomet se promijenio u cijelom svijetu.

Povećao se broj navijača,

spektakl je bio sve veći, a posao je jačao.

A znate li tko je zaslužan za to?

Tako je, ja.

Ali vi me ne poznajete.

Nisu vam ispričali pravu priču.

-…od suca? -Ne vrijeđaj me.

Možemo razmjenjivati informacije. Dobro.

CIUDAD DE MÉXICO, 1983.

Ali drukčije je kad se igra prljavo. Ma daj.

Meni je ovo svetinja.

Teren je svetinja. Samo 11 na 11.

Snimaj.

Snimaj.

Da vidimo, uporaba priručnika. Tu je…

Nastavit ćemo, samo tren. Gospodine, kako ste?

José Ramóne, dobra trač-partija, je li?

Ima li što sočno?

Ne, obavljamo intervju o priručnicima koje uvodimo.

Kakve god ti informacije odavao, nemoj ga previše plaćati.

Emisija ti ionako ima mali budžet, zar ne?

Zadaješ mi još posla? A što sam ti rekao?

G. Gustavo, znao sam. Problem je u grafikonima? Da.

Rekao sam ti. Ako uključiš grafikone, ljudi neće čitati.

U tome je poanta.

Ako ne pročitaju tekst, gdje će naći pojedinosti?

U grafikonima.

Misliš li da itko čita to sranje, De la Torre? Baš nitko.

To je samo formalnost. Preradi izvješće. Bez rasprave.

Dobar dan.

Dobar dan, gospođo.

-Je li vam muž kod kuće? -Nije.

Tko ste vi?

Hugo Sánchez.

Oprostite. Nisam vas prepoznala.

Jeste li se udebljali?

Znate…

madridska mi hrana baš ne leži.

Pa…

što vas dovodi ovamo?

Došao sam

zabiti gol.

Uđite. Kasnite.

-Ne bi li trebao biti na utakmici? -Da, prvo se moramo zagrijati.

Dušo, nećeš me valjda ostaviti na nuli?

Ajoj, ne!

Srušit ću ovo sranje.

-Ta je svjetiljka pripadala mojoj baki. -Stvarno?

Da vidimo.

-Slušaj… -Što?

Bi li išao u Club Med?

Kvragu, opet su ti otkazali?

Kao što vidiš, neki ne mare za gubitak novca.

U koji?

Onaj u Playa Blanci?

Da.

Zvuči lijepo.

Kada?

Za dva tjedna.

Ma daj, Susana.

Nisi li trebala popraviti curenje?

I jesam. Problem je riješen.

Kanta? Ti to ozbiljno?

Takvu domišljatost nisi očekivao.

Što kažeš?

Da potvrdim?

Priznajem, dobra ideja.

Plaža.

-Sunce. -Tvoje društvo.

Besplatni alkohol.

-Ritmovi mog bubnja. -Bljak, tvoj bubanj.

Kokosovo ulje, koje voliš razmazivati po meni.

Kokosovo ulje.

-Znaš što? -Što?

Ostat ću još malo.

Što radiš?

-Hugo. -Što?

-Što je? -Idi.

-Hajde. -Utakmica je gotova, Hugo.

-Hajde. -Zar nećemo pucati penale?

Uvijek gubiš kad se pucaju. Idi.

-Kozo. -Idi.

Nitko to nije rekao, mama.

Zapravo, ako želiš,

Paulina i ja možemo živjeti ovdje, u ovoj kući.

Prokleti Álvarez.

Želi da prepravim tromjesečna izvješća.

Tri tjedna prikupljam podatke, a sad šupak želi da uklonim grafikone.

Da je po njegovom, još bismo bili u 1970-ima.

-Ajme. Još si zapeo za te grafikone? -Što?

Je li sad to pitanje života i smrti?

Jednostavno je. Ako se šefu ne sviđaju, ne uključuj ih.

Ako ti se ne sviđaju kolege, daj otkaz u vražjem FEMEXFUT-u.

-Samo ti govorim o poslu. -Onda mi prestani govoriti.

Ne zanima me. Previše sam umorna.

I ja sam imala usran dan, ali ja tebe time ne zamaram.

Ajoj, sirotice.

Sigurno ti je bilo jako teško.

Koliko sam prokletih godina slušao sve tvoje pritužbe?

I to sa smiješkom.

-„Naporno je, ne mogu više.” -Čekaj.

Otpustili su cijeli računovodstveni tim i uvalili nam njihov posao.

Znam, Beatriz. I slušao sam tvoje jadikovke mali milijun puta.

I svejedno ne dramim.

Praviš dramu samim ulaskom u stan.

Idem u krpe. Sutra imam rani sastanak.

Srednja žalost kod kuće, srednja žalost na poslu.

No u Kolumbiji će se dogoditi nešto

što će mi zauvijek promijeniti život.

Nemiri u Bogoti još traju.

Kriminalne skupine izvele su dva napada i paralizirale zemlju.

Predsjednik Belisario Batancur zato je objavio…

Svjetsko nogometno prvenstvo 1986.

neće se održati u Kolumbiji.

Kolumbija je upravo objavila da neće biti domaćin Svjetskog prvenstva.

Normalno. Rekao sam vam.

Da, znam da je dokumentacija bila spremna za Bogotu,

ali takav je život.

Što je, tu je.

Gdje će onda biti?

Mora biti na ovoj strani bare, zar ne?

Što? Amerikanci?

Već su digli ruku, ali znate li tko se još javio?

-Tko, gospodine? -Mi, Meksikanci!

Zvao me Cañedo. Maloprije su to objavili.

Idemo u Švicarsku kandidirati se za Svjetsko prvenstvo '86.

To je dobro, zar ne?

Znate li koliko je država dvaput bilo domaćin Svjetskog prvenstva?

-Nijedna. -Upravo tako! Nijedna.

Znate koliko je jadno ići do FIFA-e

i grebati se za turnir koji nam ne pripada?

Cañedo i Azcárraga misle

da će nam FIFA dodijeliti Svjetsko ako im napunimo džepove.

Gubitak vremena.

Dobro, idem ja u Švicarsku, ali samo na godišnji odmor.

Javite tko je za čokoladu.

Utakmica…

Hej, prebaci na sapunicu.

Chava. Chava?

Evo, počinje.

-Prijatelju… -Što je?

Što je ovoj ženi?

Rekla je Chavi da prebaci na sapunicu. Da ne povjeruješ.

Prebaci na utakmicu. Počinje drugo poluvrijeme.

Sad se prikazuje sapunica.

Što je ovo?

Što je ovo? Navijački bar.

Jest, ali…

Ali što? Ja ću joj reći. Da joj kažem?

-Reći ću joj. -Nemoj. Martíne.

Prebacit ćemo kanal. Čekaj. Smiri se.

Da se ja smirim. Niste normalni.

Igra reprezentacija.

Naša reprezentacija.

Ovo je navijački bar.

Onda gledaj utakmicu kod kuće.

Ovo je moj dom, gospođo.

Ovo je bila moja srednja škola.

Dolazim ovamo već 20 godina. Oprostite.

Ne moramo gledati što ti želiš.

Nitko ovdje ne gleda utakmicu.

-Gleda ti se… Stavite sapunicu. -Gube.

Ovo je očito sad bar za sapunice.

Kvragu više, José Ramóne, koliko sam ti informacija odao?

-Duguješ mi. -Odavanje nije prodaja.

A već znam da Meksiko želi Svjetsko prvenstvo.

Ne, ovo je ekskluziva, bomba. Ne bih te zvao da nije.

Radim ovo jer smo prijatelji.

Dajem ti informaciju jer te poštujem. Ovo je čisto zlato.

Znaš što? Zaboravi, stari.

Idem kod Juana Dosala. Ponudio mi je termin u nedjelju.

Ideš konkurenciji, seronjo?

A što ću drugo, stari?

Ja to ne želim, ali gledaj kakav si prema meni.

Slušaj.

Koliko se dugo znamo?

Koliko vražjih godina?

Dobro. Imat ćeš pet minuta.

-Dođi odmah. -Savršeno.

Savršeno, stari.

Kamo ideš?

Imam intervju kod Joséa Ramóna Fernándeza.

Malo sutra.

Čekaj, uzimaš auto?

Idem na aerobik.

-Bok. -Sada?

-Nije četvrtak. -Nije.

-Izlaziš? -Da.

Htio sam te pozv…

-Lijepa suknja. -Hvala.