ആദ്യത്തെ 200 വരികൾ.
BEČKA KRV
SMRTONOSNA VEZA
Gospođo Schmollinger, dobrodošli u bajku. Molim vas, sjednite.
Jedan slikar je napisao: "Ne postoji ništa na ovom svijetu što nije lijepo.
Možete uzeti najobičniju, najneugledniju stvar,
promijenite svjetlo, promijenite perspektivu i voila...
postaje blistava. 100 godina kasnije,
bečki ljekar je napisao da je ljepota izlišna.
Nije od koristi, a ipak može postati
najopasnija stvar na svijetu.
Može postati izvor ovisnosti.
Za koga je? -Za Jurgena.
Plautus. -Za Petru.
Za koga je? -Samo vaše ime. -U redu.
Dame, hvala vam na izvrsnom radu, ali vrijeme je da se ide kući.
Zar ne ideš, Adele? -Ne. Samo želim završiti ovdje.
U redu.
Vi ćete zaključati? -Naravno.
Radite prenaporno, Adele.
Vidiš kako sam lijepa?
Dođi. Uhvati me.
Možete li mi reći njeno ime? -Adele Zeiler.
Koliko je radila za kompaniju?
Ne znam. Možda godinu.
Sinoć sam je ostavio samu da zaključa.
Imate li pojma šta se desilo ovdje? -Ne, žao mi je, inspektore.
Inspektore. -Doktore.
Nema rana ni tragova borbe. Nema modrica.
Možda je bio srčani udar. Teško je reći.
Millers, sklonite se! O čemu se ovdje radi?
Šta joj se dogodilo, inspektore?
Rheinhardt, policija Leopoldstadta.
Njeno donje rublje bilo je na podu pored nje.
Izgleda da je imala snošaj. Nema znakova da je silovana.
Onda, doktore, kako je umrla?
Veoma fino oružje.
Poput igle direktno zabodene u njen mozak.
To je teško uraditi, ali je nekako uspio.
Hvala, doktore.
Tražim dr. Liebermanna.
Koga da najavim? -Inspektor Rheinhardt. Prijatelj.
Moraćete pričekati. S pacijentom je.
Hvala. -Zašto ih perete toliko često?
Ribam i ribam...
ali nikad se ne osjećam zaista čist, doktore.
Želim da razmotrite da možda prljavština nije ono
što pokušavate oribati. -Ne razumijem šta mislite.
Možda je nešto drugo.
Možda je sjećanje. -Sjećanje?
Vidimo se sljedeće sedmice. -Da.
Pratio si me do mog stana.
Ne možeš se sakriti od mene, Max. -Uđi, molim te.
Sićušna ubodna rana na potiljku.
Dr. Jaeger mi je rekao da je njena smrt skoro sigurno bila trenutačna.
Potiljačna kost. Kada je glava nagnuta naprijed,
postoji maleni otvor koji omogućuje pristup moždanom deblu.
Neko ko je znao što radi. -Hirurg ili ljekar?
Molim te, ne diraj to. Hvala.
Dakle, oni... su bili intimni i...
A onda ju je odmah nakon toga ubio.
Nema očitog motiva. Besmislen zločin.
Šta ti misliš?
Imaš li drugačije tumačenje?
Našao sam je duboko u rani. Mora da je pukla.
Neka vrsta igle? Dugačka je. -Možda igla za šešir.
Šta nam još možeš reći, Max?
Šta je s haljinom? -Uzimam vlakna za analizu.
Elegantna je i nije njena veličina. -Pozajmljena s lutke.
Znači, očekivala je društvo.
Dotjerala se.
Pridrži, molim te.
U želji da ga impresionira.
Max, šta radiš?
Rekonstrukciju. Ti si žrtva, ja sam ubica.
Želite li da oslobodim malo mjesta na podu da možete leći zajedno?
Ne, hvala, doktore. -Nije bilo modrica na tijelu.
Ni krvi ispod noktiju.
Mislim, vjerojatno je pristala leći s njim.
Već smo došli do istog zaključka bez teatralnosti, dr. Liebermann.
Ali onda, zašto je ubiti?
Možda su se posvađali? Zločin iz strasti.
Rana je bila precizna. Nije nanesena u bijesu, inspektore.
Max... mora biti nešto.
Francuzi to zovu "la petite mort".
Mala smrt.
Vjerujem da je ubijena tokom snošaja.
Ubodena u trenutku seksualnog vrhunca.
To je bilo vrlo korisno. Hvala. -Nema na čemu.
Inspektore. Max. -Gospođice Weiss.
Nisam očekivala da te vidim ovdje.
Ne interesuje te moda, zar ne? -Ne, ne.
Zapravo radimo na slučaju. -Stvarno.
Šta je s tobom? Došla si na probu ili...? -Naravno.
Žene imaju samo jednu stvar na umu... izgledati glamurozno!
Tako je. Da, izvini. -Zapravo, ovdje sam poslom.
Kojim poslom? -Moj posao te se ne tiče.
Bilo je lijepo vidjeti te opet. -I tebe. Ugodan dan.
Imate lijepu kolekciju ovdje.
Instrumenti za mučenje, većina njih. Cijena ljepote.
Čuvam ih kao podsjetnik. Moja misija je da oslobodim bečke žene.
Hvala.
Adele je bila s muškarcem kratko prije nego što je umrla.
Haljina, kako smo je našli, dotjerivala se za njihov susret.
Zabavljala ga je nakon što su svi otišli.
Imali su snošaj tamo gdje smo je našli.
Dragi Bože, nisam imao pojma. -Pst...
Kako je umrla, inspektore? -Ubijena je.
Igla za šešir ubodena u moždano deblo.
Živite ovdje, iznad radionice? -Da.
A sinoć? -Moj muž je bio ovdje sa mnom.
Selma i Valentin imaju sobe na spratu.
Kažete da je ubijena dok smo nas četvero bili u kući?
Bože. -Koliko muškaraca radi ovdje?
Valentin, očigledno, i Ludo Rainmayr, naš fotograf.
Vaš muž, vaš sekretar i vaš fotograf
moraće doći na razgovor.
Ovo je Pepeljuga. -Da.
Pepeljuga moli za haljinu da bude lijepa.
Transformacija, to je moj posao. Ja pružam magiju.
Gospođo Vogl.
Vidio sam loše stvari. Vidio sam užasne stvari na poslu, to je sigurno.
Bili smo na vrlo mračnim mjestima, ali...
ovo ne mogu pojmiti.
Nisu mrtvi ono što ga uzbuđuje, Oskare. Već sama smrt.
Mora biti tamo u tom trenutku.
To je neka vrsta penetracije. To je motiv.
Moraš li o tome govoriti s tolikim užitkom?
Neki momci skupljaju leptire... -A ti ubice?!
Šta je s tobom, Max?
Sva ubistva su bolesna, Oskare.
Zašto ti je ovo toliko odvratno? -Zašto je tebi toliko fascinantno?
Ponekad stvarno zvučiš kao da... uživaš u tome.
Ubistvo je seksualni čin. Šta?
Ljubav, intimnost...
su svete, prelijepe stvari, Max.
Kakav to čovjek zaprlja te stvari ubistvom?
Upravo zato ga moramo pronaći.
Upravo zato moramo zaviriti u njegov um.
Pa, bilo je zanimljivo opet naletjeti na Claru.
Nije izgledala sretna što te vidi.
Da. Previše stvari se dogodilo. Previše...
Imali smo flert.
Sljedeće što znam je da je otkazala zaruke.
Popriličan skandal?
Kao da se dvije zvijezde sudare kad god smo zajedno.
Dogovorili smo se da se nikad više nećemo snaći.
Čini se da to uvijek završi uništavanjem.
Za uništavanje. -Za uništavanje.
Adele je bila perspektivna mlada krojačica.
Jeste li znali mnogo o njenom privatnom životu?
Došla je u Beč da nađe posao. Bez porodice.
Bila je potpuno sama na svijetu.
Je li ikad davala seksualne ponude?
Ne.
Ne znam imena žena koje rade u stražnjoj sobi.
Koji je vaš posao u salonu?
Ja sam fotograf. Radim s modelima.
Neću vam biti od velike koristi.
Da budem iskren, prilično sam zauzet, pa...
mogu li ići? -Šta je vaša specijalnost, doktore?
Bavim se opštom praksom. Zašto?
Adele je ubijena iglom za šešire koja je ubodena u bazu moždanog debla.
Ko god je to uradio, imao je znanje iz anatomiji.
Moja žena i ja bili smo zajedno u stanu.
Siguran sam da će garantovati za mene.
To je naporan posao. Pogledajte. Ruke su mi grube.
Ako si nesretna ovdje, možda je vrijeme da nas napustiš, Selma.
Evo tog chambraya.
I novi svileni poplin je ovdje.
Predivan je.
A svijetlo plava je prelijepa. -Max!
Izvinite, ometam li vas? -Ne.
Predomislio si se i odlučio pridružiti se porodičnom poslu?
Prekasno, plašim se. Tvoja sestra sad vodi stvari.
Drži nas sve u redu. -Imao sam samo jedno pitanje.
Kažeš nam da je neko zapravo ubijen dok je nosio ovo?
Ne traže nam to često.
Samo se činio neuobičajen. Dizajn, mislim.
I pitao sam se ima li to ikakav značaj.
Vrlo kompleksno. Izgleda skoro slavenski.
Ko je dizajner? -Žena po imenu Kristina Vogl.
Poznajem je. Ona je modni krik.
Široki kroj, s visokim rukavima, bez korzeta. Vrlo moderno.
Nije stvar koju bi tvoja majka nosila. Ili bilo čija majka, da budem iskren.
Ali žrtva ju je nosila?
Obučena u to posebno da dočeka svog ubicu.
Ne znam puno o gđi Vogl, Max, ali...
Ali? -Ima glasina.
Kakvih glasina? -Pa, ona je ipak umjetnica.
Kažu da nije potpuno normalna.
Tata, kako možeš biti tako užasna stara tračara?
Trebaš samo pogledati dizajne, Leah.
Voglove žene izgledaju kao da su ih strpali u papirnatu vrećicu.
Kao da prikriva njihovu ženstvenost. -To se zove moda.
Ali mislim da ta riječ nema bilo kakvo značenje ovdje, zar ne?
Siguran si da ipak ne želiš taj posao, Max? -Ha, ha!
Hvala ti, tata.
Je li bilo poziva? -Ne, gospodine. Samo pošta. -Hvala. Možete ići.
"Ako postoji ljepota u svim stvarima, onda je sigurno smrt među njima.
Zamislite ruže odrezane sa stabljika baš u trenutku cvjetanja.
No comments yet. Be the first to leave one.