The Tourist

Jako se naoblačilo, Connor.

Jako se naoblačilo. -Da.

Nebo nosi pravu odjeću za ovakav dan.

Nije nam mjesto ovdje. -Okrenut ću se. -Mislim na povorku.

Ona je za obitelj. Okreni se ovdje. Reci dečkima da nas slijede.

Za Boga miloga, što ti radiš ovdje? -Pusti je.

Da nije tebe, bio bi živ.

To tvoje smeće koje si je ubrizgavao u ruku...

No za tebe je to posao kao i uvijek, zar ne?

Bio je dobar dečko.

Nije zaslužio ovo.

Frank McDonnell.

Ček', ček', ček', uspori malo.

Da, razumijem.

Ne, ne. Odmah dolazim, da.

Jesi li dobro? -Brian je ubijen. -Sranje. Što se dogodilo?

Posao kao i uvijek.

Hej! Nadam se da je u redu što te zovem

jer ne znam koji je broj ovdje.

Nema problema. Jesi li dobro? Zvučiš... -Ne.

Nisam baš jer sam upravo vidjela ubojstvo.

Vidjela sam Niamh kako ubija čovjeka.

Sigurna si da je mrtav?

Da. Prilično sigurna, da.

Mogu ti poslati svoju lokaciju.

Evo. -Jesi li u opasnosti?

Ne bih rekla. Nema nikoga ovdje.

Samo se makni odande. -Ne mogu otići s mjesta zločina.

Može biti opasno. -Bit ću dobro. Naći ću neko mjesto u blizini

i čekat ću tebe. -Helen, zaboga, možeš li samo...

TURIST

Moram ići.

Žao mi je što sam pustio da padneš.

No sad si dobro, zar ne, Mary?

Ruairi Slater! -Dobro jutro, Deirdre. -Što ćeš poduzeti zbog tog smrada tamo?

Molim? -Smrad koji dolazi iz tvoje kuće i koji mi usmrdi rublje.

Moram na posao. -Ako su cijevi, Ruairi Slater, moraš ih dati očistiti.

Neka dođu muškarci u kutama s dugim šipkama i neka ih pročačkaju.

Riješit ću to. -Zar ne paziš na sebe?

U redu je zatražiti pomoć, Ruairi. Znaš to?

Stvarno moram ići, Deirdre. Nazvat ću muškarce sa šipkama. -Dobro.

Daj, daj. Molim te.

Daj, daj. Sranje.

Čekaj. Čekaj! Što to radiš?

Sam ću se odvesti. -Kako ćeš voziti kad nemaš pola lica?

Bit ću dobro. Vas dvoje morate ostati ovdje i naći toga gada!

Idemo s tobom. -Ne idete! Onda je jebeno gotovo. -Nisi pri sebi.

Dovedite ga natrag, ali u modricama, jeste li čuli?

To nije bio dogovor. -Kvragu i dogovor. -Što će Frank reći?

Frank ne mora znati. -Ali poanta svega ovoga jest...

To je bila pogreška!

Treba ga eliminirati. Krenite onda!

Mali je kreten u jebenoj prednosti!

Stvarno? Izgledat ću glupo.

Izgledat ćeš gluplje pijući govedinu na slamku kao tvoj bratić Oisin.

Isuse.

Što to znači?

Znači da je vrijeme mira gotovo, Liam.

To znači.

Idemo.

Bok. Mogu li dobiti kavu?

Zapravo, dajte mi nešto jače.

Neko najjače piće.

Upravo sam vidjela ubojstvo.

Oprostite, to je ovdje smiješno? -Vi ste turisti svi jednaki.

Zvučite kao da ste daleko od kuće.

Da, jesam.

Dovraga, gdje si?

Sranje.

Nema ničeg tamo dolje. -Sigurna sam da sam ga vidjela ovdje.

Prelijepo je, zar ne?

Sinoć sam sanjao da sam na večeri.

Ondje su bile sve te slavne osobe. John Legend točio je vino.

Počeli smo jesti. Pogledao sam svoje ruke

kako bih uzeo u ruke vilicu i nož i imao sam...

Ali prsti su mi bili kobasice.

O čemu ti to, jebote?

Hajde, moramo ići. -Ali što misliš da to znači?

Razumijem ako ti ispadne zub ili odeš u školu gol, ali...

Kobasice umjesto prstiju. Možda da postanem vegan?

To mi je palo na pamet. -Moramo ići.

Da. -I razdvojit ćemo se. Tako ćemo brže pretražiti otok.

U redu.

Kamo ideš?

Ne mogu se prestati diviti pogledu.

Sranje.

Mogao bih stajati ovdje danima.

Misliš li možda da kobasice znače da sam se udebljao?

Fergal. Idemo. -Da, dobro.

Jebale te kobasice.

Ne može daleko otići. Samo je jedan izlaz s ovog otoka.

Elliot! Bože dragi, gdje si? Jesi li dobro? -Helen, hvala kurcu.

Elliot? Halo? Čuješ li me? Gdje si?

Otok... Irska...

Znam da smo u Irskoj. Ali gdje? -Ne, ne, na jednom otoku sam.

Otok... -Elliot... -Na jednom sam otoku pokraj Irske.

Irska... Na jednom otoku sam. -Prestani govoriti "Irska"!

Moraš biti oprezna, dobro? S kime god razgovaraš, nemoj...

Elliot. Daj.

Sranje.

U vražju mater.

Kvragu.

Sranje!

Jebote, koliko imaš godina?

Samo mi odgovori, može?

Prestani!

Isuse, prestani me pljuskati!

Ne želim te ozlijediti. Još si dijete.

Prestani mi čupati jebenu bradu!

Dobro, sad...

Sad te želim ozlijediti. -Ne. Ne, ne!

Kako da odem s ovog otoka?

Što si rekao?

Ne mogu govoriti s pištoljem u ustima. -Fergal, jesi li već nešto vidio?

Ustani. Hajde, reci joj nešto i ubit ću te.

Neću joj ništa reći.

Bez "ništa". -Što? -Neću joj reći.

"Neću ništa reći" dvostruka je negacija.

Što je "dvostruka negacija"? -Jebote, samo se javi! -Ne, ne.

Da, sve je čisto. -Gdje si bio?

Bio sam... U zahodu.

Opet? Moraš se pravilno hraniti ili će te sav taj grah dokrajčiti.

Hajde. -Mogu li barem zakopčati hlače? Barem to?

Mislim da sam slomio nogu! Ne mogu hodati.

Srce mi se slama. Kako da odem s ovog otoka?

Ako mi pomogneš, pokazat ću ti.

Pola sata odavde je čamac na vesla. Odvest ću te do njega.

Molim te, ja... -A ja bih ti trebao vjerovati?

Pokušat ćeš me ubiti, ali nećeš uspjeti.

Molim te. Moram u bolnicu!

Sretno. -Ne možeš me samo ostaviti ovdje! Molim te, nemoj!

Ne možeš... Bojim se mraka.

Sranje.

Skromno pecivo.

Njime započinje kulinarsko putovanje ovog putovanja.

Posluženo je uz ovaj pravokutni užitak.

Nastao je iz goveđeg vimena.

Prvo sam primijetio da je pecivo hladno.

Kao da je bilo u hladnjaku. Možda i jest bilo u hladnjaku.

To bi objasnilo zašto je hladno.

Oprostite, moje pecivo...

Tako mi vrućih krumpira i umaka, srušit ćemo se!

To je samo turbulencija. -Tako počne. Kažu: "To je samo osip!"

Isuse!

Dame i gospodo, možete vidjeti da je kapetan uključio znak za pojas.

Provjerite jeste li zavezani.

Smeta li vam ako razgovaram s vama? To mi pomaže.

Da, primijetila sam. -Dobro.

Ja sam Ethan. Ethan Krum.

Lena. -Veži se, Lena.

I zbog turbulencije, ali i zbog moje uzbudljive priče.

Idem u Irsku zbog jedne posebne osobe.

Zbog ženske žene koja se zove Helen.

Nazvao je. Elliot je nazvao, ali signal je bio užasan.

Govorio je da je na otoku. -Znači, još je u Irskoj?

To je dobro, zar ne? -Možda možemo locirati poziv?

Koliko je trajao? -Ne znam. Možda minutu. Možda i kraće.

Nedovoljno dugo da nešto saznamo, osim da je zvučao jako uplašeno.

Nazvao je. Znači da je dobro. I to je nešto.

Hajde, idemo pogledati to ubojstvo. -Dobro. -Idemo.

Što uopće radiš u ovom dijelu grada?

Elliotova mama mi se jučer činila čudnom, pa sam je pratila.

Jednom policajac, uvijek policajac, zar ne? -Sam si?

Nažalost. Samo ja. -Ruairi, vidjela sam ubojstvo.

Gdje su forenzičari i što je s osiguravanjem mjesta zločina?

Koji... Božić...

Ne, bilo je točno ovdje.

Tijelo je bilo ovdje i na zidu je bila napisana neka riječ.

Frank McDonnell, zar ne? -Da.

Jeste li možda vidjeli kakvog mrtvaca tu negdje, Frank?

Mislim da bih primijetio takvo što, naredniče.

Narednik Ruairi Slater. Već smo se sreli.

Nekoliko puta. -Oprostite, ne pamtim dobro imena.

Znam kad je bila Bitka kod Aughrima, ali ne znam ime svog brijača.

Vidjela sam ga točno ovdje.

Ovaj muškarac uništava mjesto zločina. -Želite li pogledati okolo, detektive?

Samo izvolite.

Nisam vidio vašu značku.

Nisam policajka.

Ovdje je zovemo "Garda".

I vidim to.

Što ste onda?

Dobronamjerno njuškalo?

Gurate nos tamo gdje ne treba.

Ne bojim vas se.

Onda, jebote, ne znate s kim razgovarate, gospođice.

Nećemo vam više smetati, g. McDonnell.

Čekaj, zar si poludio? Rekla sam što sam vidjela. -Odlazimo.

Čekaj, što je to bilo? -Samo uđi u auto, dobro?

Nego, mogu li dobiti vode?

U vražju mater. Zašto si moraš otežavati? -Samo

rastezao sam se. -Prema mom pištolju? -Ne rastezao sam svoje tricepse.

Gdje smo, dovraga? Kakvo je ovo mjesto?

Mojoj obitelji oduvijek služi kao mjesto za krijumčarenje.

No prije nekih 60 godina došlo je do velikog obračuna.

Veliki obračun kao u vesternima jer su nas Cassidyji lovili.

Frankov stric htio je da tijela ostanu ovdje kao podsjetnik.

A tko su Cassidyji?

Tko su?

Oni su tvoja obitelj. -Ja sam... Ja sam Cassidy?