Vienna Blood

Melanholična grofica

Beč, 1907.

Nema misterija. Ne više.

Nema bajki, nema basni.

Divovi su protjerani... zmajevi su iskrvarili.

Nauka je pronašla način da ih iskorijeni.

Razum je pokorio ljudsku maštu.

Postoji samo još jedna granica koju čovjek nije istražio...

samo jedno mjesto gdje zmajevi slobodno lutaju...

ljudski mozak je jedina neistražena zemlja.

Dozvoli da ti pomognem.

Šta se desilo? -Ostavi me, ostavi me!

Smiri se. -U čemu je stvar? -Ne diraj me!

Dobro jutro.

Grofica Sophia Nadazdy, 63...

udovica, udata za mađarskog grofa.

Tako je dobila titulu... i dijamante.

Domaćica, gđa Reiss.

Ko ju je našao? -Njena služavka.

Još je u šoku.

Koliko dugo je grofica odsjela?

Mjesec dana. -A zašto je došla u Beč?

Gospodo.

Dr. Jaeger.

Možda nesretan slučaj? Pala je, udarila glavom? -Nema tragova krvi.

Je li je netko možda držao?

Nema modrica ni znakova borbe. Samoubistvo, najvjerovatnije.

Dar, nikad poslat.

Ovdje je recept... Opijum.

Standardni tretman za melanholiju.

Znači bila je u Beču jer je bila bolesna?

Kažite mi, ko ju je liječio?

Želite da to opišem?

Ne znam mogu li, doktore.

Seksualnost je prirodni dio identiteta svake osobe, gđo Huber.

Ali ove misli, one su nečiste.

Fantazije su jednostavno dio seksualnog apetita.

To što ih imate ne čini vas pokvarenom, ne čini vas zlom.

To čak ne znači da zapravo želite da vam se te stvari dogode.

One su samo dio procesa...

uzbuđenja.

Gđo Liebermann? -Inspektore Rheinhardt.

Tražim vašeg brata. -S pacijentom je.

Nisam sigurna da je prikladno.

Izvinite!

Onda za sedam dana. -Bolje da krenemo.

Gđo Liebermann.

Nemam pojma zašto ovo govorim... ali lijepo te je vidjeti, Oskare.

Max. -Uđi, molim te.

Očito si zauzet. -Privatna praksa, tek počinjem.

Radim u bolnici dva dana sedmično. Gruner još nije uspio da me se riješi.

Pretpostavljam da se radi o slučaju? Zbog toga si došao?

Da, zbog slučaja. Ali ovo je službeno.

Grofica Sophia Nadazdy, tvoja pacijentica.

Imala je zakazan termin kod tebe prije tri dana.

Plašim se da mogu pričati o tome.

Mrtva je, Max. Pronađena jutros.

Utopila se u kadi, u apartmanu u Imperialu.

Izgleda kao samoubistvo.

Razumijem. Mora da je teško.

Možeš li mi reći nešto o njoj?

Povjerljivo je.

Pa... nema se više šta reći.

Mogu li posjetiti mjesto događaja?

Mjesto gdje je umrla? -To je policijska istraga. Povjerljiva je, Max.

Moram razumjeti šta se dogodilo.

Hoćeš da ti otvorim svoj slučaj, ali nisi voljan da mi daš nešto zauzvrat?

Hipoteza... ženu muči melanholija.

Putuje u Beč zbog najnovijeg lijeka.

Posjećuje doktora... ali on joj ne može pomoći.

Odlučuje okončati svoj život. Napuni kadu i ubije se.

To će ići u policijski izvještaj? -Možda.

Možda ne.

Izgleda mi kao da je napustila svoj život u trenu.

Je li uobičajeno nekome kupiti dar koji nikad nećeš poslati?

Da. Imao sam dobrog učitelja.

Ne vjerujem da se ubila. Previše dijelova se ne uklapa.

Možeš mi pomoći da je upoznam. Molim te, Max.

Rekao sam ti, Oskare. Ono što se događa u mom uredu je povjerljivo.

Max... -Znaš kakav je Beč. Reputacija sve.

Posjeta psihoanalitičaru i dalje je povod za tračeve.

Zaboga miloga, Max. Mrtva je!

Ne moraš biti lojalan mrtvoj ženi.

Tvoja reputacija visi o koncu ovdje. -Ne mogu izdati njeno povjerenje.

Čak ni poslije smrti.

Za tvoj ured. Očajnički trebaš zavjese.

Nisi trebala. -Ne možeš dopustiti da ti u bogate pacijente bulje s ulice.

Nema previše pacijenata. Noe još.

Samo pričekaj! Nagrnuće. Zapamti moje riječi.

Šta nije u redu?

Izgubio sam pacijenta. -Kako to misliš, "izgubio"?

Mrtva je... umrla je jutros...

utopila se u hotelskom apartmanu.

O, Max... Kako užasno.

Moguće samoubistvo, ali nisu još sigurni.

Sjedim u sobi s njima samo nekoliko sati...

mislim da imam sve odgovore, ali...

osjećam se kao da samo teturam poput slijepca.

Iskreno, mama, ne znam šta izigravam.

Ne možeš kriviti sebe.

Max, šta je?

Išla je kod Grunera u bolnicu prije nego što je došla kod mene.

Savjetovao sam joj da ne uzima njegove tablete.

Nekoliko dana kasnije završi mrtva.

Mora da shvataš kako to izgleda? -Vidim da su svi ovdje.

Šta je bilo? Šta se dešava? -Samo pokušavam uljepšati njegov ured.

Ta najamnina je poput iznude. Nadam se povratu svog ulaganja.

Tvoj novi posao košta me bogatstva.

Možda je bolje da ga tražiš nazad.

Samo sam ga zadirkivao. Šta mu je?

7. septembar... Grofica Sophia Nadazdy, uvodna sesija.

Već je imala konsultacije kod Grunera, pristala da postane moj pacijent.

Gruner je propisao opijum za melanholiju i depresiju.

Savjetovao sam da ga ne uzima. -"Nauka na lošem glasu"?

Zar je ne zovu tako? -Ne vjerujete psihoanalizi? -Imam sumnje.

Ipak ste prešli pola grada da biste se sastali sa mnom, grofice.

Touché. -Ako mislite da su moje metode "na lošem glasu"

zašto ste onda pristali da dođete?

Kažite me, da li ljudi misle da je lako da im se ne svidite, doktore...

Liebermann. -Liebermann.

12. septembar. -Nema prstena na vašem prstu.

Niste oženjeni. -Nisam ja pacijent, grofice.

Mi smo samo dvoje ljudi koji razgovaraju.

Razgovor bi trebao teći u oba smjera.

Nisam oženjen. -Uspješan, profesionalan...

dobri izgledi, šta je to što je ženama teško podnijeti?

Vaš inkvizitorski način ili...

miris vaše kolonjske?

Nisam vam neprijatelj, grofice.

Puno plaćate da biste bili ovdje, a ipak oblijećemo jedno oko drugog.

Postoji djevojčica...

mala djevojčica. Trebam vam ispričati njenu priču.

Djevojčica? -Blanka.

Tako se zvala, Blanka Mar.

Blijeda...

plavooka...

Pričajte mi o Blanki.

Ne danas.

Možda... nikad.

Liebermann.

Hvala. -Popričajmo, molim vas.

Piše da ste je viđali kao pacijenta u svojoj ordinaciji u gradu.

Bojim se da ne mogu komentarisati, profesore. -Žena je mrtva!

Ne igrajte se sa mnom, Liebermann! Prisilili ste je da napusti moju skrb.

Nisam je prisilio... -Liječili ste je svojim užasnim metodama. -Profesore!

I na kraju si oduzme život!

Ne možete se izvući iz toga, ne kao prošli put.

Ovaj put ćete završiti pred disciplinskom komisijom.

Kad završim s vama... nećeš moći raditi u Beču.

Bićete prisiljeni da se vratite u Englesku!

Došao si spasiti svoju reputaciju?

Ko je dao moje ime novinama? -To je grofica, Max.

Hotel vrvi novinarima. Plaćaju za svaku informaciju.

Pitanje je sad šta ćeš uraditi u vezi s tim? -Oskare...

Obojica moramo znati kako je umrla, ja jer moram riješiti zločin

ti jer moraš spasiti svoju karijeru. Dakle...

ako želiš podijeliti neke informacije, možda možemo pomoći jedan drugom.

Čemu tačno služe ovi razgovori?

U novinama je pisalo da je to bilo samoubistvo.

Samo prikupljam sve dokaze, g. direktore.

Šta je rekla?

Mislim da je rekla, "Zlo... Zlo hoda ovuda...

sa ženskim licem".

Vi ste onaj o kome pričaju.

Onaj čije je ime u novinama.

Frojdovac.

Hvala, g. direktore.

Jako je patila. Melanholija.

Je li ikad prijetila nasiljem prema samoj sebi?

Propisan joj je lijek...

ali onda ih je prestala uzimati, na savjet doktora.

Vaš savjet, doktore Liebermann.

Čula sam je kako plače u svojoj sobi većinu noći.

Jecala je, kao da je muče.

Imala je te očajničke napadaje bijesa.

Razbila je posuđe i izjurila iz plesne dvorane.

Pa, ti si potrčko... -Walter, gospodine.

Walter.

Imaš li nam nešto reći?

Pa? -Zapravo, da, gospodine,

mislim da sam posljednji vidio groficu.

Bio sam na dužnosti, na spratu. -I?

Njeno lice... bilo je potpuno iskrivljeno.

Misliš, kao da je plakala? -Ne.

Kao da je od voska. Kao da se topilo.

"Topilo"? -Tako je svjedok tvrdio.

Kao da joj je koža skliznula s lica.

Treba nam potpuna obdukcija. -Kome "nama", doktore Liebermann?

Vaša reputacija je, u najmanju ruku, okaljana.

Molim vas, uradite šta je tražio. Hvala vam.

Htjeli ste me vidjeti, gospodine?

Ispitali su te sa svim drugim osobljem.

I? -I rekao sam im šta sam znao, gospodine.

Rekao sam im da sam je vidio. -Kvragu, Walter!

Nisam im rekao ništa više, gospodine! -Znaš li zašto ljudi dolaze ovdje?

Znaš li zašto biraju da odsjednu kod nas?

Jer čuvamo tajne.

Svi imaju tajne. Naš je posao da ih sačuvamo.

"Sve što naši klijenti požele".

To je reputacija Imperiala. -Da, gospodine.