Acquitted (Frikjent)

Idem u Norvešku. -Koliko sam te puta pitala za prošlost? Izvrdavaš se.

Nema se tu što reći.

10,2 milijuna eura. To je Karineina cijena?

Tonje ga je vidjela na drugom mjestu. -Taj je alibi smijurija!

Znam da ti je bilo teško.

Uništavaš sve u ovoj obitelji. -Bila si kod Eve?

Ponuda još stoji? -Super, Lars. Čestitamo.

Nije gotovo dok ne saznaju tko si zaista.

Silno mi nedostaješ.

Ako ne surađuju, njihov problem.

Neka nas tuže, zabavit ćemo se na sudu.

Ne, u Skandinaviji sam. Znam, ne pitaj.

Vraćam se za koji dan. Vidimo se tada.

Vi ste mu rodbina? -Ovisi na koga mislite.

Na Aksela Nilsena, koji je kupio Solar Tech.

Nilsen? To je tatino drugo ime?

Ne.

OSLOBOĐEN

Ovdje Aksel.

G. Klein!

Da, naravno.

Da. Upravo sam u uredu Solar Techa.

Stvarno? Sjajno. Naravno da bismo bili oduševljeni...

Naravno. Odmah ću razgovarati s izvršnim direktorom.

Apsolutno. Savršeno. Bok.

To je bio Bundeselk. Šalju delegaciju u inspekciju novih panela.

Nijemce? -Ovo je veliki posao. -Nevjerojatno.

Ovo je samo uvertira, ali šalju prave ljude.

Čuj, ja...

Oženjen si. Znam.

I ja imam dečka.

Moram ići. -Ne želim da odeš.

Angie? Time? Ne mogu vjerovati da ste oboje ovdje.

Čujem da smo kupili kuću. -Da, za moju majku, ali...

Bok!

Bok.

Tržište najma dobro stoji. Barem u sezoni skijanja.

Pogledaj to.

Tko je Aksel Nilsen? -Što? -Čuo si me.

Nilsen je prezime moje obitelji.

Norveški ekvivalent Smitha ili Changa.

Pa sam ga promijenio. -Nisi mi rekao.

Bok, Lars. Malo kasnim, ali doći ću što prije. Može?

Može.

Nisam bio potpuno iskren s tobom.

Slučaj na kojem radim složeniji je nego što sam isprva mislio.

O tome je riječ?

Rekao si mi da ostaješ zbog majke. -Da, znam, ali...

O, Bože! Da ne povjeruješ...

Sereš kako zineš.

Naći ću hotel.

Dečko oslobođen

Selo tuguje

Karinein dečko optužen

Žena nađena ubijena u Lifjordu

Trebaš prijevoz? -Per Olav me čeka na obali.

Ne možemo dalje ovako.

Da to ozbiljno misliš, davno bi nešto poduzeo.

Bok.

Već odlaziš? -Da, odvest ću Helene u školu prije posla.

Može li Eva to učiniti? -Vjerojatno, ali...

Može ići biciklom. Mora se suočiti s posljedicama bijega od kuće.

Možeš li... Helena ima test, a knjige su joj... -Ne.

Ima 16 godina, to je njezina odgovornost.

Aksel. Nijemci. Čuo sam. Stižem čim prije.

Što je?

Ništa. Tako si savršena.

Trebao sam ti reći istinu. Ne znam zašto nisam.

Valjda ti je navika. -Oprosti.

Bio sam zbunjen. Sama ideja povratka...

Znaš kako mi to loše ide. Sve ćemo riješiti kad se vratimo kući.

Isuse, zar misliš da sam glupa?

Riječ je i o mojoj majci.

Stvarno je komplicirano.

S tobom je uvijek komplicirano. Uvijek.

Trudila sam se prihvatiti da se ne dira u tvoju prošlost.

Ali odletjeti na drugu stranu svijeta, lagati mi za svoje ime...

Rekao si da ostaješ zbog majke pa sam te došla poduprijeti.

Odjednom to nije istina. Riječ je o još jednom poslu.

Stvarno je bolesna, znaš.

Kako znam da uopće postoji?

Onda je vrijeme da je upoznaš.

Helene.

Imaš li sutra test?

Prihvatio sam posao jer sam mislio da je tako ispravno. Još to mislim.

Radiš za ubojicu. -Dosta mi je tvojih gluposti.

Znam koliko voliš baku.

Bila ti je potpora od mamine i moje rastave.

Ali i ona zna pogriješiti, a trenutačno je ozbiljno kiksala.

Razgovarat ćemo večeras. Očekujem te kod kuće.

Znam da je sranje. Zaglavio sam ovdje tko zna dokad.

Nema baš ničega.

Bok. Voziš spust?

Spust? -Da, na biciklu.

A ti? -Da.

Onda i ja.

Skratit ćemo vrijeme isporuke. Svein je garantira za osam tjedana.

Zatim je tu članak 4.2. Ugovor jamči pet godina servisa.

Sastavit ću Powerpoint prezentaciju.

Što nas definira? Što mi imamo što nitko drugi nema?

Ovdje piše: Vodeću performansu, inovaciju i pouzdanost.

Ne. Tonje.

Mene? -Da. Reci im što si mi rekla.

Misliš da Nijemce zanima spasiti planet? -Da, svi to žele.

To je ta kombinacija idealizma i realizma.

Želiš prikazati Solar Tech kao idealiste? Šlag na torti?

Žalim, ali to nije moj stil.

Sad se ti duriš.

Nimalo ti ne pristaje.

Daj, Tonje.

Koliko dugo?

Pričekaj ovdje.

Bok. Ja sam.

Mama.

Doveo sam Angeline. Svoju ženu. Mislio sam da bi je rado upoznala.

Nisam uredila frizuru. -Ona bi te rado upoznala.

Doputovala je čak iz Malezije. -Da, ali...

Ne osjećam se dobro danas.

Mama, molim te.

Bok, ja sam Angeline. Divno vas je napokon upoznati.

Možeš govoriti. Ne moraš znati engleski.

Ona je ta koja tako lijepo piše, zar ne? Ima prekrasan rukopis.

To je ona?

Misliš na božićne čestitke? -Imam ih negdje u ormaru. Naći ću ih.

Želi ti pokazati slike.

Prekrasne su.

Ova je iz 2006. Ima tako lijep osmijeh. Nalikuje na Erika.

Pljunuti Erik. Kako čudno.

Možda još nije upoznala Erika.

Idi po Erika.

Hvala.

Tvoj brat me vidio. -Opusti se. Ništa neće reći.

Erik spava.

Zašto nije sjela? Reci joj da sjedne.

Idem po mlijeko. -Ovo ti je cura iz srednje?

Reci joj da ostavi tu sliku. -Mama.

Zašto pita za nju? -Samo je zanima. -Reci joj da spusti sliku.

Angeline ne zna za to. Popijmo kavu.

Neka ode. -Ne misli ništa loše. Samo se raspituje.

U redu je. -Nije.

Morate ići. Gdje je Erik? -U redu.

Morate ići! -Idemo.

Oprosti. Malo je paranoična.

Sramio si se. Zato si me isključio.

Djevojka na slici ti je bila cura?

Da.

Slomila ti je srce?

Što je?

Ubijena je.

Netko ju je nasmrt pretukao.

Zaboga!

I...

Mene su uhitili idućeg jutra.

Tjednima sam ležao u pritvoru.

Imao sam 18 godina.

Oslobodili su me i onda sam otišao.

Nisam imao ništa s tim. Nije bilo dokaza, ništa nije upućivalo na mene.

Ležao sam kod kuće u krevetu. Pa ipak...

Ovdašnji ljudi...

Ne znaš kako je to kad te svi preziru.

Zašto mi to nisi rekao? -Samo sam...

17 godina! -Molim te. Pokušao sam zaboraviti.

Htio sam to ostaviti za sobom.