Maybe I Do

Brak. Da, ja sam bio sretno oženjen muškarac dugo vremena.

Većinom. A ti si ono što si uglavnom bio, točno?

Bio si nešto cijeli svoj život, ali jednoga dana se probudiš i shvatiš

da ti je više života prošlo nego što ga je preostalo.

Možda pomisliš na stvari koje nisi napravio.

Ili tko nisi bio.

Ili što si možda propustio.

I tog dana zadnje što želiš biti je ono tko si većinom bio.

I znate što?

To je pogreška.

Što te muči, Nils?

Samo da sam imao suncobran...

Zauvijek bih ušao u ocean.

Bože.

Oprostite, oprostite.

Ne poznajem te.

Znam da me se ne tiče,

ali djeluje da si

jako tužan.

Sam sam u kinu.

Jesi li i ti?

Jesam.

Ti nisi tužna? -Ne. Ja sam

stvarno tužna.

Sam.

Grace.

Bez obzira gdje odeš, uvijek postoji iznenađenje.

Gola sam ispod ovoga.

Uzet ću to u obzir.

Nisi vodio ljubav sa mnom.

Shvaćam da nisam.

Što misliš?

Mislim da, kada taj ogrtač padne...

Da? -Tu će biti

puno posla. -Odmah se popenji na mene!

Bih, Monica, bih. Napravio bih to, ali smo u jako

nesigurnoj situaciji u svijetu trenutno.

A ti mi stvaraš pritisak svojom dostupnošću.

Daj, Howie. Napravi ono što znaš. Hajde.

Sviraj mojim tijelom kao da je violina, a ti si klarinist

koji ne zna svirati violinu!

Nitko ne zna to svirati.

Veze prolaze kroz to.

U nekom trenutku jedna osoba samo poželi

da postoji dugme koje može pritisnuti koje bi drugu osobu

poslalo negdje drugdje neko vrijeme.

Prestati postojati? -Ne. Ta osoba još postoji.

Došli smo u ovaj nevjerojatan hotel!

Nema razgovora jer

nisam siguran što se još ima za reći. -Što? Stani!

Koliko dobrih godina ti misliš da nam je preostalo? Koliko?

Dvadeset? Možda? -Da.

Mogu se sjetiti što sam radio prije 20 godina

kao da je bio prošli četvrtak. Ako je to ono što nam je ostalo od tada do sada...

Onda se moramo zabaviti! -Jedini vrijedan razgovor

bio bi onaj koji počinje sa, "Hej,

ako nam je to preostalo, živimo li svoje najbolje živote?"

Također, što mi radimo ovdje?

Što radimo ovdje?

Nedovoljno sam odjevena za ovo. -Da.

Jer je jedino u što sam siguran

je da bih ista ova pitanja moga postavljati doma.

Mojoj ženi.

Stvarno će napraviti to? -Bacit će ga Michelle.

Nitko drugi ga ne želi.

Michelle hvata buket.

Ti se ženiš sljedeći. Imat ćeš djecu u isto vrijeme kada i mi.

Odrastat će zajedno. Najbolji prijatelji kao i one.

Život ti je pripremljen.

Nisi znao? -Nisam.

Nemoj mi upropastiti vjenčanje, čovječe.

Čovječe.

OK. -Zaboravi.

Zašto? -Jer mi djeluješ ugledno.

Pa te pitam, što te muči, prika?

Ideš doma na štrucu od mesa.

I primijetiš jednu našu egzotičnu vilu vani

kako se kupa u mekom, ljubičastom sjaju neonske reklame.

I pomisliš, "Stani.

Vjerujem da me pogledala zainteresirano."

Daj da ti to odmah razjasnim.

Čim je makneš sa tog neonskog sjaja...

Isuse! -Ne želim više ovo raditi. -OK.

OK.

Stani tren. Osoba poput tebe ne bi trebao osobu poput mene odvesti u motel.

Uživao sam u razgovoru sa tobom i samo sam htio još razgovarati.

Imalo je prednost da je to mjesto na kojem bi nas nitko koga mi poznajemo mogao prepoznati.

A bilo je i jedino otvoreno. -I ovo je.

Nisam te mogao odvesti ovdje.

Stani tren. OK. Koliko ti je godina?

Zašto je to bitno? Koliko je tebi godina?

60-tak godina.

Vidiš? Imamo isto godina.

Hej, jesam li... Ne znam. Jesam li prirodno očarana

jer nijedno od nas nikada prije nije napravilo ovakvo nešto?

Ili si ti usavršio ovu rutinu,

a ja sam samo večerašnja žrtva?

Pogledaj me.

Znam. Ni ja, Ni ja. Nikada ne bih napravila nešto ovakvo. -Meni to nije ni mogućnost.

Što te zadržavalo? Zato što si dobra osoba?

Jer bi me uhvatili. Hvala.

Ali... Hvala. Ali

ako si dobra osoba i u braku si, usamljen si...

Zar dvoje dobrih osoba koji su na ovom svijetu 60-tak godina...

Barem. -Ne zaslužuju jednom biti sretni?

Pa...

Ako ste sigurni.

Ima li Biblija u sobi?

Nije mi poznato.

Stvarno ne mogu ovo ako je Biblija u prostoriji.

Ni prsten na mom prstu.

Bila bih...

Pogledat ću.

Da. Ma vidi.

Sveta Biblija. -Eto ga.

Samo... Da. Sveta Biblija.

Uvijek sam znao da ću ovako završiti.

Bok. Dala sam Bibliju Rosi iz Paragvaja,

koja je odmah shvatila zašto bi osoba iznijela Bibliju iz sobe.

I dala mi je sapun.

I znala je dovoljno engleskog

da mi kaĹľe da idem ravno u pakao.

Poslušaj me. Poslušaj. -OK.

Život pristojnog ponašanja dok su se drugi više zabavljali

i završiti zajedno ovdje jer smo usamljeni

nas ne može poslati u pakao.

Siguran si? Jer je to velika stvar.

Siguran sam. -Jesi? -Da.

Želiš li gledati TV? -Da. -OK.

Ovdje je.

Eto ga.

Želiš li promijeniti kanal?

Ne.

Tako se to radi? -To su profesionalci.

Sviđa li ti se to? -Nije. Ne. -Jer...

Kako ja uopće spadam u pakao? Ne znam ni što se

događalo sa tim ljudima. -Što?

Ti si divna. Je li ti itko to rekao? Želiš li prošetati?

Da!

Howard, trajemo četiri mjeseca.

Ovo nije način nakon četiri mjeseca.

Što misliš da je ispravno? Osjećaji?

Želiš razgovarati o osjećajima?

Ne, to je gotovo. -Kada?

Čim sam rekao znao sam da neću napraviti to. -Ionako se ne radi o osjećajima.

Želiš li znati o čemu se radi? -Ne. -Radi se o

ostavljanju života koje imamo

da bi proveli vrijeme u životima koje zaslužujemo.

Poput elegantnog hotela. Večere sa pravim vinom.

Deserta u sobu kojeg ne možeš napraviti doma, ha?

A što je sa bum-bum? -Želim biti željena.

Želim pustolovinu. To su moji osjećaji. -Da.

Ja imam jedan osjećaj.

Ti si posebna žena.

Hvala ti na tome.

Kako to?

Ovo je

prvi puta da sam napravio nešto ovakvo.

I nevjerojatno mi je

da si uspjela pretvoriti zabavu za jednu noć

u nešto čemu je potrebno četiri mjeseca za izlazak iz toga.

Bio je to vjenčani buket, Allen.

I bacila ga je meni.

Michelle... -Htjela sam skočiti u zrak kao da je to "Labuđe jezero".

Dolazila sam sa tim cvijećem.

I ti bi me poljubio.

I ja bih poljubila tebe.

Ali takvim poljupcem da bi znao da ćeš biti voljen ostatak svog života.

I u glavi bi ti bilo kao, "Opa!"

I držao bi me duže nego što je prikladno na tuđem vjenčanju.

Ja i moja najbolja prijateljica bi mogle razmišljati o našim predivnim mislima

kako će nam djeca odrastati skupa i biti najbolji prijatelji.

Naša djeca.

Koje nikada nećemo imati jer ti više neću dozvoliti da me dotakneš.

Želim elegantniji izlaz.

Želim laži u kojima si uživao provodeći vrijeme na ovom mjestu

zbog mene.

OK. Zahvalan sam

Što ti misliš da ja znam

kako biti profinjeniji

u ovom čudnom trenutku. I

nadam se da se nećeš ljutiti zato što nisam.

Ali jesam ljuta. -Nema razloga da budem ovdje ako si ljuta.

Ne ljutnja koja brzo nastupi i onda nestane. To je ljutnja za druge.

OK. Kakvu ljutnju osjećaš?

Što te više gledam to je tiha, neprekidna ljutnja

koja me izjeda na staničnoj razini

i motivira da pokrenem svoj novi projekt.

OK. Dobro.

Zasigurno to nema nikakve veze sa mnom, pa ću ja odmah otići preko ovih vrata.

Ti ćeš smatrati zabavnim tu ideju o pritiskanju dugmeta

i onda nešto odjednom jednostavno ne postoji.

Ovo je postojalo. Ja postojim.

I ti si me povrijedio. -Ne mislim da sam te povrijedio.

Napravit ću to kao da si me povrijedio. Ako odeš kroz ta vrata

ja ću povrijediti tebe.

Stvarno ne mislim da sam te povrijedio.

Smislit ću način kako te ubiti

i ne odgovarati za to.

Stvarno? -Stvarno. Jer, iako nikada nisam takvo nešto napravila,