The first 200 lines.
Godina je gospodnja 1997., doba blagostanja.
Veličanstvenost Božjeg stvaranja, blagodati ove Zemlje…
čuda modernog života…
NETFLIX PREDSTAVLJA
…nikad nam nisu bili tako sjajni.
Ipak, za neke…
Američki san, velika nada našeg naroda, ostaje zauvijek neuhvatljiv.
-Amen! Tako je, propovjedniče! -Da!
Iako smo možda ogorčeni, želimo kuditi nepravdu,
čak i našeg Boga…
Iako drugi ismijavaju naša uvjerenja,
ostanimo čvrsti u vjeri, ne samo u tog Boga, već u i sebe same i svoj karakter…
-Da! Amen! -Amen!
…u svoju sposobnost da se uzdignemo i letimo,
bio to ovaj let koji čekamo generacijama ili dok nam vjera ne bude poljuljana.
Neka se ta vjera nikad ne slomi.
-Hvala, Bože oče! -Amen!
U doba kad se obitelji širom svijeta raspadaju…
-Kamo ideš, J. D.? -Na kupanje!
Pazi da te ne ugrize guja.
Kad me pitaju odakle sam,
kažem iz Ohija, jer tamo sam proživio većinu života,
ali to je samo dio moje priče.
Pitate li gdje se osjećam kod kuće,
to je brežuljkasti kraj, Jackson, Kentucky.
U tim sam kotlinama provodio svako ljeto.
Apsolutno najbolji dio mog djetinjstva.
Otamo dolaze moji.
Hej.
-Hej. -Hej.
Što to imaš?
To je…
To je kornjača. Vidiš?
-Oklop joj je napukao. Skini ga. -Ne.
Ne može živjeti bez oklopa. Rebra su joj pričvršćena za štit.
-Baci je. Da vidimo koliko daleko možeš. -Ne, može se oporaviti.
Kako god.
-Zašto nitko nije spakiran? -Ja jesam.
Rekla sam Kevinu da dolazimo do 13.00.
-Jesi li se spakirala? -Čemu žurba, Bev? Imaš spoj?
Da, s bijegom od dosade. Sljedeći put vodim Chipa.
Ne vodiš. Ne treba nam ta drama.
Uzmi stvari!
Sjedni i okreći se na ovom. Idem kad budem spremna.
-Baš lijepo, mama. -Palim!
To!
-Gdje ti je brat? -Odvezao se.
Nisi ga mogla pripaziti na dvije sekunde?
-To, drži ga! -Hej! Izlazi!
-Vrati se u Ohio! -Drži ga ispod!
Kukavice!
Gubi se odavde.
U Jacksonu je začas moglo zagustiti,
ali baka i djed su me naučili da nikad ne počnem tučnjavu.
Ali ako me netko izazove, bolje da je završim.
Otpuži mami, kukavice. Reci joj da ću doći večeras.
-Evo ga! -To, Dane! Nitkove!
Ako ne možete završiti, vaši će vas uvijek štititi.
Pustite ga!
To je bio naš kodeks, a meni je on predstavljao sve.
-Pusti ga! -Miči se!
Što to radite?
Trebao bih te tako nabiti u guzicu da deset godina imaš hemoroide.
-Ti si McCallov mali? -Jedi govna.
Gubi se prije nego ti pozovem tatu.
Nakaza.
Dođi, J. D.
Što ti se dogodilo?
Pokušao se potući.
Od svih glupih izlika da se ne vratiš kući…
-Tko je to učinio? Ubit ću ga. -Mama, daj.
Ubit ću ga. Reci mi ime.
Sin Hugha McCalla i još par seronja.
Taj McCallov mali je glup k'o stup.
-Donesi mu leda. -Dobro!
Jesi li rekao tim gadovima da njih trojica ne vrijede kao jedan Vance?
-Naravno! -Dobar dečko.
-Dobro. -Bit će dobro.
-Jesi li dobro? -Jesam, mama.
-Sigurno? -Da.
Uzmi stvari!
I osuši se! Neću tri sata sjediti pored toga!
Znaš da ćeš za 45 minuta skapavati.
Fotkajmo se prije polaska. Bev, dođi ovamo.
Nećemo krenuti prije podneva.
-Gdje ćemo? -Ondje. Stani pored sestre.
Želim sestre zajedno. Svi gledajte prema aparatu.
Hajde, idemo.
Dosta mi je Kentuckyja.
Bok, tata. Volim te!
-Pa-pa. -Vidimo se uskoro.
Zašto ne ostanemo duže? Uvijek odemo prvi.
Zašto si napustila Jackson?
Kad zatrudniš s 13, bježiš iz grada.
Kao klinac, nisam to mogao shvatiti.
Zamisliti baku gotovo mojih godina
kako bježi, trudna, od svega što je poznavala,
od obitelji koju je imala.
Kao da sam naletio na nešto. Na dio slagalice, odgovor na pitanje
koje sam tek smislio o našoj obitelji i što smo postali.
Hvala Bogu. Natrag u civilizaciju.
Kevin je ovdje.
-J. D., ponesi mi stvari. -Ne.
Middletown nije civilizacija.
Kevine! Bok!
Hej! Evo mog kompića.
Bev, daj mi rebarca.
Njegova hulja od majke je iza zastora.
Ne bih joj pljunula na dupe da joj utroba gori.
Evo, kompiću. Izvoli.
Dobro. Odnesi to kući.
-Dobro. -Hvala.
Nema na čemu. U redu.
Idemo!
Idem kući. Vidimo se sutra.
-'Noć. -Laku noć, bako.
-Laku noć, kćeri. -'Noć, tata. Vidimo se sutra.
Kakav god da su bolji život moji baka i djed ganjali autocestom 23,
nikad ga nisu našli.
U Middletownu smo svi nekako bili drukčiji.
Ne znam, kao da je nešto nedostajalo. Možda nada.
ČETRNAEST GODINA POSLIJE
-Plaća. -Oprostite. Hvala.
Autocestom 23 niste mogli na Yale,
ali bio bih bliži onom snu o nečemu boljemu više od bilo koga od njih.
Vidio sam to pred sobom.
Ali dio mene znao je da će taj put biti težak.
PRAVNI FAKULTET YALE, 2011.
Nema obilaznog puta, samo ravno.
Što? Skloni to.
-Pojedi. -Moram učiti.
-Moraš jesti. -Izbacit će me ako vide hranu.
Štitit ću te. Hajde.
-Prestani! Stižu! -Što?
Spremi to! Stižu!
-Dobro. -Kamere!
Odvest će te u tamnicu, Usha, u poznatu tamnicu na Yaleu!
Seronjo! Prestani! Želiš li malo?
Ne, idem na večeru.
Bit ćeš sjajan.
-Nervozan si? Što je? -Ne.
Konkurenti su mi s vrhunskih fakulteta.
Ako postaneš očajan, govori o sukobu Hatfielda i McCoya.
Bože, nisam ti to trebao reći. Ovo je smiješno.
Hej. Uspjet ćeš, dobro?
Moram jer te ne puštam u Washington samu.
Ne želim biti ondje bez tebe.
Imam sastanak.
Ali volim te.
Volim te.
-Da? -Da.
I ja tebe.
Hvala.
TROŠKOVI: 67 825 USD NETO TROŠAK: 21 390 USD
-Hej, J. D., drago mi je što te vidim. -Hej.
Dobio si potporu za sljedeću godinu?
Da, htio sam razgovarati o tome.
Znam. Nije kao i prve godine.
Jill, imam tri posla. I dalje si ne mogu priuštiti 21 000 dolara.
Kako ide potraga za tvrtkom?
Ide. Zvali su me, idem na večeru, sutra na razgovore…
Uobičajena plaća za ljetnu ispomoć debelo je iznad 30 000 dolara.
Ako dobijem posao. A ako ga ne dobijem?
Tražim plan za slučaj nužde.
Postoji li?
Učinila bih više kad bih mogla.
Dobit ćeš neki od tih poslova, J. D.
Sigurna sam.
Razmislio bih o pripravništvu,
ali vidim se i u nekoj tvrtki.
Ima smisla. Trebaš imati razne mogućnosti.
Predstavit ću te svima.
Savršeno. Nadao sam se upoznati nekoga.
Holly! Stigla si!
Brooks! Jesam.
Kao urednik Journala,
imao sam priliku upoznati sve vrhunske tvrtke
i uzeo bih u obzir…
Ispričavam se.
Nazovite me u utorak.
Malo vina?
Popijte. Nude dobro vino.
Crno ili bijelo?
Može bijelo.
Chardonnay ili Sauvignon Blanc?
Probaj Chardonnay.
-Hvala. -Govorili ste…
Da… Ispričavam se.
Moja djevojka radi u Washingtonu preko ljeta
i htio sam razgovarati s P. Rosemanom
-jer je njegova tvrtka… -Eno ga.
Visoki s naočalama.
Podsjetite me. Gdje ste studirali?
-Ohio State. -Da. Ima mnogo sjajnih državnih fakulteta.
Otac korporativni odvjetnik je uzrujan?
Naravno. Svi smo to okusili.
Parnice, velika tranzicija.
Je li zauzeto?
Samo izvoli.
Phillip Roseman.
No comments yet. Be the first to leave one.