Miller's Girl

Jebi ga.

MILLEROVA DJEVOJKA

Što je odrasla osoba?

To što sam to postala nije me iznenada transformiralo

u nešto izvanredno ili značajno.

Imam 18 godina i potpuno sam neugledna.

Venući u divljini

ničega, Tennessee.

U ovoj grobnici kuće koju su mi

ostavili moji briljantni i sebični roditelji.

Nisu mrtvi...

iako se pretvaraju da jesam.

Stalno su u inozemstvu.

Književnost je moja utjeha u samoći.

A pisanje je moj jedini način bijega.

Jer, vidite...

Nikada nisam napustila rubove ovog grada.

To je stvarno gotički.

Usamljena djevojka žudi za bijegom

od beskrajne dosade svog malog sela.

Usamljena djevojka žudi da bude značajna.

Usamljena djevojka žudi da bude voljena.

Knjige čine da čežnja izgleda romantično, ali je užasna.

Pohlepna je.

A ja nosim čežnju kao jebeni veo.

Ali danas?

Danas dolazi s nečim novim.

Nečim iznenađujućim.

Danas sam upoznala pisca, poput mene.

Učitelja.

Koji je nekako pronašao inspiraciju

na ovakvom mjestu.

Ako možete u to povjerovati.

Pa...

Pretpostavljam da čak i na grobljima raste cvijeće.

Dobro jutro.

Jutro.

Znaš, nastava počinje tek za sat vremena.

Znam. Ne volim gužve.

Uh-uh...

- Živiš li daleko? - Dovoljno blizu za hodanje.

- Oh, gdje je to? - Lovell Hill?

Živiš u Lovell Hillu?

- Ti to znaš? - Samo nisam mislio da u njemu živi

netko osim duhova.

Tko kaže da nije?

Ti, stvarno živiš u Lovell Hillu?

Vau.

To je ogromno.

Moji roditelji su odvjetnici.

- Hmm, kakvi? - Skupe vrste.

I ti želiš biti odvjetnik?

Otprilike onoliko koliko želim biti srednjoškolka.

Kako se zoveš?

Cairo Sweet.

- Ja sam gospodin Miller. - Znam.

Moja prijateljica Winnie preporučila je tvoj razred.

Uh-huh.

Uh...

Pretpostavljam da si dobila jedan od ovih prije...

praznika.

Jesi li ih imala prilike pogledati?

Pročitala sam.

Ja, ja, znam da izgleda puno,

ali obećavam ti da ćemo proći kroz to

što prije možemo.

Pročitala sam cijeli popis.

Čekaj, ovo si pročitala?

Pa, kao, ima 12 knjiga na tom popisu.

Žestoko tulumarim.

- Winnie. - Mm. Hmm, hmm.

Jedan semestar ti nije bio dovoljan?

Jesam li ti nedostajala?

Nisi.

Pa, to je šteta.

Pretjerano si obučena kao i obično, vidim.

A ti si premalo, kao i obično, vidim.

Kako dosadno.

Cenzura je mrtva.

Ne može postojati uz Internet.

A ipak postoji.

Znaš li zašto?

Da.

A ti?

Neznanje je proizvod lijenosti.

Ne ograničenja.

Oh. Oprosti,

ali što si to rekao?

Želiš pileći biskvit

i Coca Colu?

Mm. Pa, čula si šefa.

Vrijeme je za chickybikky Colu, idemo.

Želiš li nešto, gospodine Miller?

Ne, hvala ti, Cairo.

Lijepo od tebe što pitaš.

Vidim što si napravio ovdje.

"Cairo, lijepo od tebe što pitaš."

Ne.

Dobra.

Kao da to nikad prije nismo čuli.

Isuse.

Moj Bože.

Što čitaš?

- Uh, ništa. - Ne izgleda kao ništa.

Od učenice je.

O da? Kako se ona zove?

Kako znaš da je djevojka?

Oh, dečki su previše lijeni da čitaju pornografiju.

Kako znaš da je pornografija?

"Marcelle želi da je poševim."

"Ona skoči s kauča

- i ugura se..." - Boris.

"između djevojke i mene."

"Sve je tako fantastično užasno

- da se ne mogu pomaknuti." - Daj mi to.

- "Marcelle raširi..." - U redu.

- "...svoju usku smokvicu." - To je sasvim dovoljno...

- U redu. - ...tvog govora...

- I ispit je sutra, djeco. - Mislim.

Pa "Raširiti smokvicu" je jebena poezija.

- Ova kava je za mene? - Biskvit također.

Jedan od tvojih?

Oh, da, to je jedan od tvojih.

Jedan od mojih. Točno.

Kriste!

Ne znam što radiš,

- ali to je nešto... - Oh, znaš. Hajde sad.

Samo te pokušavam namamiti. Što...

- Čovječe, to je dobro. - "Oh, čitala sam Pariški pregled. "

- "Tako sam pametna." - Moraš li?

"Svi, ja sam u srednjoj školi."

- "Ali čitala sam Pariški pregled." - Borise. Borise. Ma daj.

"Bolja sam od većine ljudi."

- Prestani molim te. - Je li ovo njezin dnevnik?

Oh, što imamo ovdje?

Pa, dobro, dobro.

"Apostrofi i Ampersandi..."

šest nevjerojatno romantičnih kratkih priča

Jonathana Alberta Millera.

- Ona ima moju knjigu? - Mm-hmm.

Činilo bi se da je tako. Također se čini

da je ona jedina koja je to posudila.

Da, pa, zar nemaš razred za podučavanje?

Pa, znaš,

ne mogu započeti dan a da te ne vidim.

Ne, zbilja ne možeš.

Hej, kako si uopće uspio dobiti veliku učionicu?

Srezali su kazališni program.

Ali su tebe zadržali?

Zajedno s ostalim rekvizitima, da.

- K vragu. - Mm-hmm.

- Zdravo, ženo. - Zdravo, mužu.

Beatrice.

- Što? - Pogledaj me.

Huh.

Dan crvenih slova.

Što, tvoja je škola konačno dobila računala?

Bolje.

Unutarnje kupaonice?

Pisca.

Onu koja čita Finneganovo bdijenje

svojom voljom. Možeš li to vjerovati?

Pa, vječno sam zapanjena da djeca

u toj zabitoj baraci uopće znaju čitati.

I, uh, pogodi što još?

- Goli ručak. - Mm-mm.

Apostrofi i Ampersandi.

Ona...

Uzela ju je u knjižnici.

Imaju tvoju knjigu u knjižnici?

Ajme. Jebote. Prokleta Amy

- Konfederacija glupana. - Mm-hmm.

Pa, duboko udahni.

Sretno mjesto.

Moje sretno mjesto ima sve njihove glave

nabijene na Montblanc olovke.

Podijeli svoje bogatstvo.

Halo, Amy.

Što? Jebeno se šališ?

Bila sam cijeli dan tamo-amo

s uredom u Nashvilleu koji ne mogu artikulirati

što je to što žele

i nekako misle da mi

mogu artikulirati, što je prilično ambiciozno

s obzirom na to kako misle

da je "artikulirati" danski sir.

Pa ću početi jebeno vaditi zube

dječjom žlicom.

Neka se

jebu ako misle da ću promijeniti kraj.

U redu, ugodan dan, bok.

Izvoli.

Živjeli.

Živjeli.

Oh, to je tako dobro.

Hej, jesi li ikada čitala, uh,

Pod krovovima Pariza, Henry Miller?

Dušo, moj prvi primjerak je postao tako ljepljiv,

morala sam ga baciti.

Onaj početak s prostitutkom...